Ozbiljno bolesni ljudi
"Narod je 2006. glasao za SNSD jer im se SDS smučio i dozlogrdio, A Dodik je izgledao kao neko ko nosi promjene. No sada su ljudi uvidjeli da je on folirant, da se bavio privatnim interesima. On je uz to vrlo bolestan čovjek, sa velikim zdravstvenim problemima i to se vidi iz njegovog razgovora sa novinarima. Vidi se da je nervozan i on treba da se liječi, a ne da zbog toga ispašta cijeli narod i država."
Ovako glasi samo jedan od brojnih odgovora koje je javnosti ponudio predsjednik nedavno osnovane, demokratske, otvorene, nacionalno neopterećene i sasvim "lijevo od centra" orijentirane političke partije, u intervjuu za najnoviji broj magazina "Start". Čitajući ovaj odgovor teško se otrgnuti mučnom dojmu da je na djelu neka od poznatih rasističkih teorija prema kojima su veličina lobanje, boja kože ili očiju uvjet za ulazak u svijet viših ili nižih vrsta ljudskih bića.
Europski sociolozi i antropolozi XIX. stoljeća koji su se proslavili svojim rasizmom, pozivali su se na istraživanja tzv. "primitivnih naroda" da bi zaključivali da je kulturna zaostalost ovih naroda uvjetovana njihovim slabijim umnim sposobnostima. Čini se da su danas takva razmišljanja preuzeli i nosioci nekih novih političkih opcija u BiH. Ovo doista i jesu posve nove političke opcije, jer do sada na političkoj sceni još nismo imali ovakav javni sistematski pregled sa dijagnostičkim tretmanom i uputama za liječenje.
Ono što bi moglo predstavljati vezu sa drugim, odavno poznatim partijama ljevice, jeste rječnik koji priliči nadmetanju tinejdžerskih grupica u kvartu. Ali valjda je to ona čuvena strategija narodnjačkih stranaka prema kojoj treba govoriti što prizemnije i prostije da ne bude zabune. Tako smo saznali i da je "Dodik folirant". To bi trebalo da znači da je prevario glasače, jer je obećao jedno, a radio drugo. To drugo su privatni interesi. Potkrepe za ovo nema u citiranom tekstu, ali zato hrabri predsjednik nastavlja istraživati psihosomatska oboljenja premijera RS-a i mudro poručuje da je ovaj "nervozan" i da zbog toga "treba da se liječi". Zamislite samo koliko samouvjerenosti i osionosti treba da bi o nečijem zdravlju javno prosuđivali, navodeći to kao krucijalnu potkrepu tvrdnje da se radi o lošem političaru. Dodik je loš jer je nervozan, a nervozan je jer je ozbiljno bolestan. Dakle, treba da se liječi.
I nije to sve, ima još: "Dodik bi bio normalniji da nema zdravstveni problem. Neki ljekar treba dati procjenu da li će se neko ponašati osiono, nediplomatski, proizvoditi sukobe… Treba uspostaviti komisiju koja bi utvrđivala zdravstveno stanje kandidata." E sada ne samo da je još jednom potvrđeno da Dodik ima zdravstveni problem nego zbog toga i "nije normalan". Sada imamo na djelu i obradu psihičkih stanja jednog političara, kao i uzročno posljedičnu vezu tih stanja. Onaj koji ima zdravstvene probleme nije normalan. Stoga ovaj znalac-političar predlaže uvođenje redovitih sistematskih pregleda za sve one koji žele da se kandidiraju za posao političara. Liječnik bi nakon pregleda dao procjenu zdravstvenog stanja osobe i to preko slijedećih indikatora: osionost, diplomatske sposobnosti i sklonosti ka proizvodnji sukoba. Ne samo da je posrijedi inovativan pristup u zdravstvenoj struci jer je uvedena nova metoda procjene osionosti pojedinaca nego je otvorena još jedna rubrika za životopis političara: "Obavljen redoviti sistematski pregled. Preporuka: pregledani sposoban za rad". Komisija koja bi bila zadužena za sistematske preglede bi na osnovi somatskih poremećaja utvrđivala psihičke poremećaje.
Na dobrom je tragu ovaj političar-iscjelitelj (čuveni njemački filozof Huserl je takve zvao "narodnim travarima") da postavi model na temelju kojih simptoma bi trebalo započeti dijagnosticiranje. Slučaj Dodik treba razmatrati pažljivo motreći na znakove: "Ne postoji politika SNSD-a nego ponašanje Milorada Dodika koje zavisi od toga da li se on probudi sa glavoboljom ili ne, a to nije politika SNSD-a nego jednog čovjeka koji je jedan entitet pretvorio u svoju sektu u kojoj se ništa ne može postići bez partijske knjižice. "
Dakle, na osnovi jutarnjih glavobolja političar se počne devijantno ponašati i pretvara entitet za koji je zadužen u sektu u kojoj vrijede samo partijske propusnice. No, ovdje treba spomenuti još jedan interesantan element. On je čest u brakorazvodnim parnicama kada supružnici koji su se nekada zavjetovali na vječnu ljubav na sav glas govore o onome što prije ni samima sebi nisu smjeli priznati, navodeći recimo: "On je zbog svojih jutarnjih glavobolja maltretirao i mene i cijelu našu obitelj. Jedino je fin prema njegovoj familiji. Ja to više nisam mogla trpjeti…"
Uvjerena sam da političar-dijagnostičar nije htio izlaziti iz okvira politike i medicine, ali nije bilo naodmet obratiti pažnju i na ovaj aspekt njegove analize Dodikova ponašanja.
Eto kada se ponadamo da novi ljudi u politici mogu donijeti promjene kako u retorici tako i političkom dijalogu, ubrzo shvatimo da se s njima ništa bitno neće promijeniti. Retorika ista, odnos prema neistomišljenicima isti, samo možda postaje uočljiv jedan novi obrazac vrijeđanja i omalovažavanja političkih oponenata preko zamišljenog zdravstvenog kartona. Da li je to uistinu politički preokret ili samo još jedan dokaz da demokracija u ovoj zemlji još zadugo neće upoznati granice uljudnosti?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
