Osipanje čopora

Vučja je smrt česta, tako česta da se često ne stigne ispratiti ni čestitim zavijanjem. Nema se ni snage ni vremena. Gladni vučji stomaci krule i gladno zavijaju sve do proljeća, kad puhovi, zečevi i voluharice, i sami izmršavjeli od duge zime, ne izađu da jedu. Mrtvi se prežale u hodu, dok perjanica daha iz vučjih čeljusti nestaje u snijegom pokrivenom grmlju. Crni nosevi njuše vazduh, u ime živih, tražeći živa bića koje će čopor pojesti, koja će svojim tijelima nahraniti skotnu vučicu i pomoći joj da na svijet donese okot koji će čoporu dati novu brojnost, snagu, moć da očuva lovište i, za velike gladi, obori ogromnog jelena. Okrutna pravda čopora i pravo jačeg, vidljivi su na svakom vučjem koraku. Prvi ugriz u lovu, vođin je. Drugi je ugriz njegove vučice, "alfa ženke", ili "beta" vuka. Treći i četvrti po snazi i važnosti, grizu i jedu treći i četvrti. I tako dalje. Posljednji jedu najslabiji, oni koji uvijek umiru prvi. Na kraju, kad snijeg počne kopniti, desetkovani čopor uživa u izobilju proljeća, jači i mlađi za gubitak najslabijih i najstarijih, mlađi i brojniji za novi okot od kojeg, opet, neće svi dočekati zimu. Nehumano i nepošteno, jednom riječju - vučji. Zakoni od kojih su se ljudi odmakli kad su postali duhovna bića, važe još u surovoj prirodi. I u međunarodnoj politici. I tu se ljudi, baš poput vukova, dijele na važne i nevažne. Smrt jednog je, za svjetske pojmove, važnija od smrti hiljada. Zavisno od nacije. Najvažniji ljudi u vučjim vremenima su Amerikanci i Englezi. I Švajcarci su važni. Nevažni su, recimo, Iračani, Avganistanci, Ruanđani. Mi. Oni iz jačih ljudskih čopora su redovno jači. Sva je hrana njihova, sva nafta, sav novac. Mi sve to možemo koristiti, naravno, uz njihov blagoslov i uz određenu cijenu. I služenje njihovom cilju. Baš kao što u vučjem čoporu "alfa" mužjak i ženka određuju dalju hijerarhiju zvjerskog nakota. Jer, samo ih je dvoje, pa im trebaju saveznici u kontrolisanju drugih. Nekada ih puste da pojedu kakvo slasno jelenje uvce, ili oglođu čitavu koljenicu, da ovi umjesto njih dvoje za čupavo grlo ugrizu onoga ko se usudi nepozvan privući jelenskoj trupini.

Kad "alfa" više nije "alfa"

Kako "alfe" gube vođstvo? Lako, lakše nego što ga stiču. Prvi put kad promaše plijen ili ga ne uspiju oboriti, izazovu podozrivost i sumnju ostatka čopora. Kad očnjaci starog vuka prvi put škljocnu i uhvate vazduh umjesto krzna, krvi i mesa, čupava starina počne "brati kožu na šiljak". Isplaženi jezici na pozadini od snijega, užarene oči i hripava režanja, obično znače isto. Izazov najjačeg, dotad tek drugog po snazi. Ili trećeg, za kojeg se mislilo da neće da bude niti drugi. I, slijedi borba na život i smrt, ili progonstvo iz čopora. Bivše vođe niko ne voli. Iako, nekad, vukovi pomisle kako vođa nije pravedan. Ima ti svakakvog vučjeg svijeta, među tim vođama. I oni su živi lju... Pardon, vukovi. Najedu se do sita, sve im meso "izlazi na uši", a ne daju drugima da jedu. Neodgovorni vođa ne da nikome do plijena, reži na one koji požele prići. Nekad "alfa" ženka to traži od njega, u strahu od gladi. Baš poput žene kakvog političara koja nesrećnika čini gorim zvjeretom nego što on to po svojoj vučjoj prirodi jeste. Primjeri brojnih žena političara, sa cvijetom u kosi ili bez njega, potvrđuju okrutnu ulogu "alfa" ženki u političkim čoporima. Tada gladni vučji nakot nema puno izbora. Napustiće čopor, sam ili sa još nekoliko zubatih nevoljnika, u potrazi za plijenom koji će uloviti i najzad nešto osim kore drveća pod gladni zub staviti. Formiraće novi čopor, makar od njih dva-tri, krenuti u potragu za novom teritorijom, novim lovištima. Ili će, onako gladni, provaliti u kakav tor i poklati ovce. Hajku će onda organizovati na sve vukove u planini.

Vukovi "kao takvi"

Ne, nije Bog vukove stvorio da od njih učimo. Stvorio je majmune, lavove, zečeve, svu tu menažeriju je stvorio da bolje razumijemo životinjski dio svoje prirode. Da možemo reći kako smo plašljivi kao zečevi, strašni kao lavovi, proždrljivi poput lasice ili blesavi kao majmuni. Psihologija vučjeg čopora je neprimjenjiva na duhovna bića kao što su ljudi. Ljudi imaju kodekse, pravila ponašanja, zakone, vjeru. Nažalost, imaju i ideologiju. Ideologija je ta koja dobrim dijelom vraća ljude u pravcu vučjeg. Staljin, ruski "alfa", koštao je svoje ruske sapatnike kojih dvadesetak miliona života. Neki kažu da je pobio više pripadnika svoga čopora nego što su ih pobili pripadnici njemačkog čopora u Drugom svjetskom ratu. Bojao se Staljin da će se pojaviti novi "alfa" i preuzeti mu vođstvo. Bojao se i kritike, i to ne samo izrečene već i one neizrečene. Slao je ljude u sibirske gulage preventivno.  I Titova se vojska, da ne zaboravimo, u svoje vrijeme riješila "prepametnih" i "prepismenih". Desetine hiljada ljudi, od poštara do univerzitetskih profesora, poslao Tile, mahom preventivno, Bogu na istinu, zato što bi mu mogli zasmetati u vođenju jugoslovenskog čopora. Imao je i svoje "beta" i "gama" vukove, u kožnim mantilima ili milicijskim i vojnim uniformama, da paze da se neko od nepobijenih ne pobuni. Da neko ne "zapeva" ili ne "zapiva" pogrešnu pjesmu, "pesmu" ili "pismu". Nekad strože, nekad blaže, ali i pjevanje je bilo zakonom sankcionisano i propisano. "Alfa" ženke je mijenjao kao košulje, sijao sjeme uzduž i poprijeko, čini se da je čitava zemlja postojala samo da bi on zadovoljavao svoje vučje seksualne apetite. Adolf Hitler, pošto je uglavnom potamanio narod bolji od svoga, potrudio se i da njegov vlastiti narod kvalitetno izgine. U smrt je na kraju poveo i svoju "alfa" ženku, Evu Braun, da bi svom mrtvom narodu i vojsci i u smrti solili pamet i ispirali mozak. Čak i u nazovidemokratijama, vučje ponašanje nije neuobičajeno. Tri mlada "beta" vučića u Ukrajini, silovala i osakatila djevojku i bacili je u rupu, da umre. Javni tužilac, policija, vlast, svi se pravili gluvi i slijepi na "nestašluk" mladih kabadahija (turcizam primjenjiv i na ukrajinske prilike), ali su se umiješali i mediji pa mobilisali javnost. Zapravo, mislim da su u novim demokratijama samo i isključivo mediji ti koji dijele "demokratske" i "totalitarne" svjetove, odvajaju ljudske od vučjih čopora. Negdje služe vlasti, negdje javnosti. Vučje su uvijek uz vlast.

Socijaldemokratski čopor

Jedan od vučjih čopora u BiH, Socijaldemokratska partija, SDP, ima problema u hijerarhiji. "Alfa" mužjak, Zlatko Lagumdžija i "beta" ženka, njegovo ženče, počeli su jesti previše, a premalo brinuti za ostatak čopora. Razmještali su sve kako su htjeli, uzimali gdje su htjeli, određivali koliko će koga od plijena zapasti. Posebno za jednog "beta" mužjaka, malog Željka Komšića, situacija je postala, za njegov ukus, nepodnošljiva. Željko, ni jak ni pametan, ni rječit ni vispren, obreo se na "beta" poziciji, zbog nekih osobina koje su mu pripisane. Postao je drugi bošnjački član Predsjedništva BiH, pored Bakira Izetbegovića i srpskog predstavnika Nebojše Radmanovića. Svjestan da nije to što jeste, umislio je da je na tom mjestu zato što je pametan, najpametniji. Pomislio je da je stvarno "beta" Zlajinog ideološkog čopora, jedna od lokomotiva koja vuku "zemlju Bosnu" u svijetlu budućnost. Gledao je, omađijan sobom, milenijumsku pljačku u ime ideje, ucjene i iznuđivanje, krađe i nepotizam, uvjeravajući sebe da je sve to u funkciji "višeg cilja" i očuvanja Bosne "kao takve". Glumio je i dalje "hrvatskog" člana Predsjedništva, još samo pred sobom. Svi ostali, osim službenog glasila SDP-a, Federalne televizije, kazali su koga predstavlja i ko ga je izabrao. Kao što se znalo da na meču Turska - Hrvatska, navija za Tursku ,a ne za susjede i svoje "sunarodnjake" koje je, usput budi rečeno, smatrao strancima, baš kao i većina drugih Bošnjaka. Bosanstvu i bošnjaštvu je bio dosljedan čak i više od samog "alfa" mužjaka, Zlatka Lagumdžije, predsjednika SDP-a i bošnjačkog instituta. I, uvjeren da se za njega glasalo zato što je mudar, jak, inteligentan, ne zato da bi jedan narod upravljao drugim, pobunio se protiv "alfe", Zlatka Lagumdžije, glavnog ideologa; time i njegove "alfa" ženke.

Nevidljivi vuk u opoziciji

Oprezan poput vuka u opoziciji, ipak napola svjestan svoje nemudrosti i nejakosti, ugrizao je simultano na tri mjesta bez namjere da napusti mjesto hrvatskog člana predsjedništva i tako, golog krzna i iskeženog zubala, izađe na čistinu i podijeli megdan sa dosadašnjim vođom. Podnio je ostavku na "beta" mjesto potpredsjednika SDP-a i poslao telefaks na tri instancije. Vođa vuk, Zlatko, pravi se pred čoporom da nije ugrizen i da ne krvari, pravi se i da ne vidi nekadašnjeg "beta" mužjaka. Izlaže mu krznom prikriven i utovljen vrat, da ugrize opet, da ne grize kičmu i plećku - kad već hoće i mora ugristi. I javni TV servis SDP-a, Federalna televizija, reaguje slično na pobunu "beta" mužjaka. Ne vidi je, ne čuje je, čudi se i pita "Šta je zapravo bilo?". Tačnije "Šta mu to bi?". Samo što ne vele "Naš Želja prolup'o, jamijo ga šejtan pod svoje". Svetozar Pudarić, bošnjački Srbin klase "gama" s tendencijom da postane "beta", našao se daleko od informacije, kao i svi kojih se "šokantna" vijest direktno tiče. Unutrašnje pitanje SDP-a i šeher - Saraj'va je sljedeće: Ko će biti Hrvat umjesto Željka? Pitanje Zlatka Lagumdžije i ženčeta mu, moglo bi biti "Kuku nama, šta ćemo sad s njim!? Vižle se odmetnulo, šejtan ga osedl'o, tako nam i treba kad s kaurima posla imamo". Ili "Može li se nekako odobrovoljit, domuza jednog, baš nam je bilo fino dok nam je u nas bio Hrvat...". 

Lupus in preambula

Mi o vuku, a vuk preko vrata. Burno vučje proljeće ionako najavljuje raspad čopora. Čopor je bio skupa koliko je mogao, ideje ne traju dugo, ideologije imaju kraj. Narodi i vjere žive i preživljavaju, zemlje nastaju i nestaju, povećavaju se i smanje. Zima je bila teška, pobila je plijen, vođa - vuk se potrudio da zarana pojede svu preostalu divljač u šumi, da se zavadi sa medvjedima i divljim mačkama. Politička smrt starog vuka najavljuje i smrt ideje, zapravo smrt jednog nacionalizma maskiranog u ovčiju kožu socijaldemokratije. Odmetnuti vuk će, skupa sa drugim vukovima koji sebe smatraju isto tako pametnim i jakim, vjerovatno osnovati novi čopor. Ne znaju se prikradati, slabo trče, sipljivi su i nemaju ni daha ni duha, ali ne vide to. A čeljad u šumi zvanoj BiH, valjda je dovoljno pametna da im se više, ni jednima ni drugima, ne dadne približiti janjadima i djeci.

++++++++++++++++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.