O, kako su Sarajevo i Pale samo lijepi naši gradovi (drugi dio)
Depo portal je objavio odgovor na moje pisanje o njihovim forumima, pokrenutim povodom teksta (koji su prenijeli iz "Glasa Srpske") o anatemisanju Emira Kusturice u Sarajevu. Ne bez razloga sam tada navela da forumi, zbog nebrige svojih moderatora ili administratora, a što ukazuje na odgovornost samog uredništva portala, postaju prava bojna polja. U to smo se mogli ponovo uvjeriti nakon što mi je uredništvo odgovorilo.
U analizi njihovog odgovora došli smo i do trećeg argumenta njihove odbrane, koja sadržaj anonimnih komentara na forumu povezuje sa slobodom medija, za koju se navodno svim srcem zalažu.
Argument treći
"Anonimnost naprosto otvara vrata brojnim 'javnim tajnama'". Eh, ako dakle pročitamo na forumu otvorenu prijetnju da su ovdje česta mutna vremena i da tada neistomišljenike može mrak progutati, onda je to za uredništvo "javna tajna". Ili kada čitamo da je neko imao nervni slom, da je shizo ili da je skot kojega treba ubiti, da nekoga treba nabiti na kolac ili da su svi njegovi sunarodnici genocidni, opet je to samo "javna tajna" i ništa više. Pa neće biti da je tako! To su otvorene prijetnje ili teške insinuacije, za koje bi se moralo odgovarati. Čak i da jesu nekakve tajne, da li je svijet anonimnih foruma mjesto na kojem se najintimnije životne ispovijesti trebaju brutalno pretresati? Uvjerena sam da uredništvo ne može potpisati potvrdan odgovor, ako ništa zbog onih pravila koja i sami drže na portalu, ali ih očigledno ne poštuju.
Argument četvrti
"Zastrašujući komentari na pomen imena Emira Kusturice samo su iskren odjek onoga što sarajevska (pa i šira) čaršija o njemu misli." Dobro je da je konačno neko rekao "zastrašujući komentari", jer oni su u najmanju ruku zastrašujući. Ali zar nije jedno od osnovnih pravila rada medija, pa tako i onih elektronskih, da sadržaji koji imaju cilj zastrašivanja i prijetnje treba da budu uklonjeni, a da nadležne regulatorne agencije mogu i trebaju da odrede kazne zbog takvih sadržaja? Ako "zastrašujući sadržaji" ostaju na portalima, da li to onda znači da su mediji u funkciji izvjesnih agentura, koje upravo rade na tome da zastraše izvjesne građane, šaljući im poruku da je "javna tajna" da ih čaršija ne voli i da joj se ne smiju ni pomisliti približiti? Da li takva poruka zaista dolazi od anonimnih komentatora ili su oni samo karika u lancu, na čijem kraju stoje oni koji bi da iza svoje prljave rabote izbrišu svaki trag? U posljednje vrijeme suviše često čujemo riječi vatrene odbrane slobode govora, kojom razni urednici brane najteže oblike zloupotrebe te slobode kod svojih anonimnih dopisnika da već odavno sumnjam da je to samo izraz njihove vlastite naivnosti i dobronamjernosti!
Argument peti
"Na portalu 'Glasa Srpske', ili posredstvom nekih drugih medija, tako nešto nije moguće saznati, jer oni nisu otvoreni za javni dijalog". Dobro je da na portalu "Glasa Srpske" nije moguće tako nešto saznati, jer to nije javni dijalog nego često poziv na linč ili govor mržnje. Otvorenost za dijalog podrazumijeva pravila, kodekse i poštovanje sagovornika, što nije slučaj sa forumima na kojima se "interaktivni građani" prazne kako im padne napamet. Ali, ako neki od njih ne znaju šta je odgovornost prema drugima ili odgovornost medija za širenje neprimjerenih sadržaja, onda bi to odgovorno uredništvo moralo znati. Dakle, ako na portalu "Glasa Srpske" nema takvih mogućnosti, to prije svega izražava odgovornost uredništva prema građanima da ne budu mete izliva "slobode izražavanja" svojstvenim drugim medijima i portalima. Portali bi trebali da široj čitalačkoj publici osiguravaju dostupnost informacija u svakom trenutku, a ne da im pružaju poligone za brutalne obračune. A kada već spomenusmo "javni dijalog", ne treba zaboraviti da je u "Glasu Srpske" objavljeno toliko sadržaja javnoga dijaloga, da samo može poslužiti kao primjer uspostavljanja javnog dijaloga u domaćem medijskom prostoru. Nažalost, javni dijalog i javna vrijeđanja uz povike za nasiljem su dvije sasvim odvojene pojave i dobro je što "Glas Srpske" ne ustupa svoje stranice ovom drugom.
Argument šesti
"Internet u medijskom prostoru nameće nova pravila igre". E, koliko je ovo samo puta ponovljena fraza. Da, istina je da internet nameće nova pravila igre, ali nikako ne oslobađa odgovornosti one koji uređuju portale. Internet nameće: brzinu rada, stalno praćenje informacija i dopunjavanje sadržaja, interaktivni odnos uredništva prema publici, više angažmana na promovisanju dijaloga, veću međusobnu povezanost portala i njihovo lakše zajedničko djelovanje... Ali uz sve to zasigurno ne oslobađa od odgovornosti nego je još više nameće.
Više odgovornosti su neki moderatori internetskih foruma shvatili kao svoju neograničenu slobodu u uskraćivanju prava na mišljenje onima s kojima se ne slažu. To je posebno prisutno kod ciljanih tema: kada se neki forum otvori samo da bi se pokrenula hajka na izvjesnog ideološkog neprijatelja. To je postala česta praksa u našem virtuelnom novinarstvu. Pratila sam jedan takav sarajevski forum iz stranice u stranicu i svaki put kada bih ugledala afirmativan sadržaj o osobi kojoj je posvećen, on bi u najkraćem roku bio uklonjen, iako nije imao nikakve elemente koji se kose sa pravilima rada foruma. Nažalost, nema tog pravila koje oslobađa odgovornosti. Prije bismo mogli reći: što veća sloboda to veća i odgovornost. Biti slobodan znači biti u mnogo čvršćim okovima odgovornosti. Ako tome nisu skloni neki građani koji vrijeđaju i isijavaju mržnju na portalima, prijete i iznose "javne tajne" koje sami konstruišu, onda tome moraju, nužno moraju biti skloni sami urednici. Upravo je to opasnost kojoj smo u posljednje vrijeme izloženi: rat svih protiv svih u "virtuelnoj BiH". Ali zar iz tog prirodnog stanja bez pravila nismo odavno trebali izaći?
Vezani telst: O kako su Pale i Sarajevo samo lijepi naši gradovi (prvi dio)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
