O kako su Pale i Sarajevo samo lijepi naši gradovi (prvi dio)

No, ipak, ostavimo "konstruktivni dijalog" za sada po strani, posvetimo se argumentaciji Portala, odnosno njegove vlasnice i glavne urednice Angeline Albijanić-Duraković. Već sam naslov "odgovora" implicira suštinsko obrtanje teza. Nije Sanja Vlaisavljević pisala u kolumni na koju Depo replicira o svojim maštanjima o životu na Palama u nekoj lijepoj kućici sa okućnicom, psićem i mirisom borovine, nego je citirala jednog interaktivnog sudionika rasprave na tom portalu koji ju je "maršnuo na Pale gdje joj je mjesto". E sad, ako nikada nismo posjetili BiH, pobliže Sarajevo, onda u ovom marškanju na Pale nema ništa loše. Naprotiv, riječ je o lijepom savjetu za zdrav život. Međutim, u ratnom i poslijeratnom Sarajevu već sam spomen Pala, a kamoli tjeranje nekoga tamo pod prijetnjom, znači javno žigosanje kao "četnika, petokolonaša, karadžićevca, srbofila" i još štošta sa negativnom konotacijom. I nemojmo se zavaravati da je drugačije. Nije. Pa ne zaboravimo da Sarajlije dugo poslije rata nisu htjele ni blizu planinske ljepotice poviše Pala, Jahorine, jer je i ona "kod Srba". Stoga već sam naslov odgovora koji ignoriše kontekst članka na koji referiše urednica već odaje zluradost ili ako hoćete nepotreban i neprimjeren cinizam. Ne nije ovo analiza htijenja urednice, da ne bi neko odmah prigovorio, nego tumačenje rečenice koja je umetnuta u naslov, a sasvim mijenja smisao naslova kolumne iz "Glasa". Dakle, nije jednako, onako čisto logički, izjaviti: "Odlazim na Pale zbog lijepe prirode i dobroćudnih ljudi" i "Zašto treba da iselim na Pale?".

Argument prvi

"Da su svi internet mediji zatvoreni za interaktivno sudjelovanje njegovih posjetitelja i reakcije 'anonimne' javnosti kako bismo drugačije mjerili odjek onoga što smo napisali i plasirali među čitalačku masu..."

Baš tako: da su mediji zatvoreni za interaktivno sudjelovanje građana ne samo da ne bismo mogli mjeriti odjek tekstova koje pišemo, nego ne bismo izvorno znali ni kakvo je javno mnjenje u ovoj zemlji. Ali, otvorenost za interaktivno sudjelovanje u internetskim medijima nikako ne znači niti smije da znači otvorenost za prijetnje i vrijeđanja ličnosti o kojoj se govori. Složićemo se, odmah na početku, da su to dvije sasvim odvojene pojave u našim medijima: "konstruktivni dijalozi" i "vrijeđanje ličnosti uz jezik mržnje". Sigurna sam da urednica/uredništvo Portala "reakcije anonimne javnosti" koje ne govore o temi teksta nego nipodaštavaju i ugrožavaju autora lično nikako ne smatraju pravim "odjekom onoga što smo napisali". Pa ipak često, suviše često, im baš takvi komentari ostanu neobrisani, iako ni na koji način ne doprinose izgradnji javnog mnjenja. Evo, da ne budu ne potkrijepljeni prethodni stavovi: "jadna si... draga Sanja malo ti bilo klanja za sve ti je krivo ovo što je ostalo živo pa u "Glasu Srpske" blatiš Bošnjake mrske. Umjesto za dijalog i kulturu Bošnjaci su stvoreni za torturu, pa sad Sanja teren sprema da ih ovdje više nema... Valja joj plaćati lizing i rate... Pišeš sve radi mržnje i petobanke... Najbolje joj i jeste da ide na Pale..."

Dakle, prvi komentar govori o ličnosti i njenom habitusu; drugi otvoreno proziva Sanju da priprema teren za klanje što je ozbiljna kvalifikacija koja joj može čak i život ugroziti; treći pravi neprimjerenu konstrukciju razloga njenog pisanja; četvrti raskriva njenu emociju 'mržnje' kao temeljni motiv pisanja, što je opet teška kvalifikacija; peti da je obični plaćenik; i konačno posljednji da je onima koji pišu kao ona mjesto na Palama, a ne u Sarajevu, što implicira progon iz Sarajeva. E sada bilo bi dobro u prethodnim navodima pronaći ono za šta se zalaže vlasnica i urednica: "konstruktivnu interakciju čitalaca, odjeke argumentacije teksta i kritičkog mišljenja"?

Argument drugi

"Reakcije 'anonimne' javnosti su zorni i iskren pokazatelj kritičkog mišljenja koje nas okružuje..."

Sasvim ispravno. Reakcije anonimne javnosti jesu zorni pokazatelj mišljenja koje nas okružuje, ali ne (samim time) i kritičkog mišljenja. Ad hominem argumenti nisu nikada bili niti mogu biti odraz kritičkog mišljenja nego su predmet kritike onih koji kritički misle. Zbog toga su izazov za administratora nekog portala da svoj posao obavi u skladu sa zahtjevima "konstruktivnog dijaloga" i sa barem četiri postulata uljudne komunikacije koju i sam Depo portal navodno prihvaća. No, eto ipak promaknu komentari koji ni na koji način nisu prihvatljivi. Ne samo da promaknu nego se dugo zadrže i postanu okosnica za dalju nazovi-raspravu u kojoj svako govori samo ono što mu padne na pamet na račun ličnosti o kojoj je riječ. Pogledajmo temu koju je uredništvo nakon odgovora Sanji Vlaisavljević sugerisalo čitaocima, pa ćemo lako uočiti da su potpuno izostali očekivani komentari, a administrator to ponovo nije ni primijetio.

Nažalost, umjesto relativizovanja stavova iznesenih u kolumni preuzetoj iz "Glasa Srpske" i uredničkog odgovora, još jednom se potvrdilo da je urednica u pravu kada je ustvrdila da "anonimnost naprosto otvara vrata brojnim 'javnim tajnama'". E tek je to zanimljiva tvrdnja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.