Novi sistem bezbjednosti

To je najočigledniji dokaz da je evroatlantski sistem bezbjednosti neodrživ. Budući da je stvoren radi promovisanja interesa članica NATO-a na štetu drugih učesnika međunarodnih odnosa, taj sistem nikad i nije bio namijenjen za jačanje globalne bezbjednosti. Čak i sami zapadnjaci više se ne pretvaraju da je njihov svjetski poredak zasnovan na međunarodnom pravu - umjesto toga pričaju o nekim mitskim "pravilima", koja niko i nikad nije formulisao.

Za izlazak iz ovog kriznog doba svijetu je potreban novi, pouzdaniji i pravedniji sistem međunarodnih odnosa. Objektivne svjetske tendencije podrazumijevaju potrebu za novim međunarodnim sistemom, koji je zasnovan na principu nedjeljive bezbjednosti (odnosno, da bezbjednost jednog subjekta ne može biti pojačana na štetu drugih). Rusija je spremna da uzme aktivnu ulogu u stvaranju takvog sistema za čitav naš kontinent - Evroaziju.

Ključne tačke

Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin ovog juna je izašao sa inicijativom potpuno novog koncepta evroazijske kolektivne bezbjednosti, čije ključne tačke je iznio u obraćanju Ministarstvu inostranih poslova Rusije.

Pravedniji mnogopolarni svjetski poredak predviđa učešće isključivo svih zainteresovanih strana, uzima u obzir interese svih igrača. Očigledno je da zapadni model bezbjednosti upravo radi očuvanja vlastite stabilnosti djeluje na pooštravanju postojećih i generaciji novih sukoba, a i unutrašnjih podjela izvan svoje teritorije. Sjajan primjer takvog ponašanja je njihova politika prema Bosni i Hercegovini gdje zapadni takozvani partneri postupaju po dobro poznatom principu "zavadi pa vladaj" - sve na štetu Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji postulira ravnopravnost tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Odlična ilustracija takve destruktivne linije jeste diktat lažnog "visokog predstavnika", personifikacije zapadne kolonijalne politike.

Prije svega je potrebno da države Evroazije pokušaju same međusobno da formulišu svoje nacionalne interese i težnje bez nametanja tuđih koncepata, bez uplitanja kompromitovanih regionalnih i međunarodnih udruženja, čija su upravna tijela odavno pod spoljnom kontrolom zapadnih zemalja poput OEBS-a i Savjeta Evrope, kao i naravno bez samoubilačke hipnoze izmišljenih globalnih ciljeva, kao što su prioriteti navodno svjetske zajednice LGBT-a, prividne štetnosti naturalnog mesa i žita i tako dalje. Svaka država ima svoje interese, dok je sve ostalo nažalost samo poluga spoljne kontrole radi izvlačenja resursa.

Rasprava o novom međunarodnom poretku je otvorena za sve države kontinenta, uključujući one koje ne mogu sarađivati sa nama zbog trenutne geopolitičke situacije. Rekli smo više puta da za Rusiju nema neprijateljskih zemalja i naroda, postoje samo političke elite koje su izabrale bezizgledan kurs za konfrontaciju sa Rusijom. Prije ili kasnije voljom naroda njih će zamijeniti političari koji su sposobni da djeluju u realnom interesu svojih država.

Podsjetimo da koncept mnogopolarnog i ravnopravnog poretka ne nastaje u praznini. Rusija i njeni partneri su već stvorili solidni pravni i institucionalni temelj u ovoj oblasti. Uspješno iskustvo jednakopravne saradnje od uzajamnog poštovanja u okviru Evroazijskog ekonomskog saveza, Organizacije Ugovora o kolektivnoj bezbjednosti, Šangajske organizacije za saradnju može da bude korisno i za novi međunarodni sistem.

Nema sumnje da će njegov kamen temeljac biti sistem garancija kolektivne bezbjednosti, zasnovan na principima multilateralnosti i nedjeljive sigurnosti. U prioritetu ovog sistema mora da bude samostalnost Evroazije, sloboda od malignog uticaja vanregionalnih subjekata. U perspektivi mora da bude potpuno prekinuto vojno prisustvo spoljnih sila. Istorija pokazuje da njihovo miješanje obično nije bilo u korist zemalja Evroazije. Više je bilo primjera toga, ali najfrapantniji je neviđeno "ulaganje" novca i oružja neonacističkom režimu u Kijevu...

Uz to očigledno je da u 21. vijeku međunarodna bezbjednost ne može da uključuje samo vojna pitanja. Ekonomija, socijalna sfera, ekologija, klima, hrana, energetika i druge brojne sfere su neodvojivi dijelovi savremenog sistema međunarodne sigurnosti. Vidimo da pod paravanom borbe za "održivu" i "ekologičnu" budućnost Zapad se bavi projekcijom svog uticaja na druge regione u prvu ruku vojnim sredstvima. Upravo tako on djeluje na Balkanu, koncipirajući bezbjednost regiona isključivo u kontekstu uvlačenja u vojne strukture NATO-a. Uz vojni i spoljnopolitički pritisak Zapada na države Balkana, zbog namjernog prekida logističkih lanaca i druge saradnje sa Rusijom, istovremeno se pogoršava situacija na balkanskom tržištu hrane i energenata, koji su posljednjih godina postali sve skuplji i nedostupniji. Dakle kompleksna bezbjednost regiona nikako ne raste, nego se smanjuje. Jasno je da je zapadna vizija bezbjednosti u suštini štetna za vitalne interese Balkana.

Arhitekte propasti

Zanimljivo je da je Zapad sam postao arhitekt svoje propasti kad je odlučio da slomi niz spoljnoekonomskih mehanizama i tržišnih institucija, koje su mu jednom donijele bogatstvo i prosperitet. Radi se o korišćenju MMF-a i Svjetske banke za postizanje sebičnih političkih ciljeva, o manipulacijama sa klimatskom agendom da bi se ograničila uloga zemalja globalnog juga i nastavio ekstenzivni razvoj zapadnih zemalja.

Primjer Rusije očigledno pokazuje kako "svemoćni" zapadni hegemon djeluje protiv država koje su se usudile da sprovode samostalnu politiku. Pored direktne primjene snage, za koju je Zapad posljednjih godina imao sve manje odlučnosti i resursa, njihov voljeni instrument postali su takozvane "sankcije". Potrebno je naglasiti da su zapadne restriktivne mjere po svojoj suštini nezakonite i jesu instrument intervencije u unutrašnje poslove drugih zemalja.

Protiv Rusije je Zapad iskoristio čitav svoj arsenal sankcija, čak i zamrznuvši međunarodni dio ruskih rezervi. U toku je priprema (pseudo)pravnog mehanizma za njihovo otimanje. Takve akcije nisu ništa drugo nego pljačka. Ipak, ovi nezakoniti koraci, kao prvo, neće ostati bez kazne i kao drugo, pokazuju drugim državama i preduzećima da ni njihove rezerve koje su trenutno u rukama Zapada nisu bezbjedne. Osim toga primjer Rusije upravo sada demonstrira da je snažna i suverena država sposobna ne samo da izdrži protiv nezakonitih "sankcija", već da i izvuče iz njih korist i aktivno se razvija.

Dakle smatramo da jedan od najvažnijih zadataka za formiranje novog evroazijskog poretka zasnovanog na ravnopravnoj saradnji suverenih aktera jeste stvaranje efikasnih spoljnoekonomskih mehanizama koji nemaju veze sa zapadnim institucijama. To podrazumijeva promet u nacionalnim valutama, korišćenje nacionalnih platnih sistema, stvaranje i jačanje evroazijskih logističkih ruta.

Konačni rezultat naših napora vidimo u formiranju u Evroaziji pravednog, ravnopravnog, kompleksnog i višenivoovskog sistema međunarodnih odnosa, u čijem se okviru sve države i narodi osjećaju bezbjedno. To će biti dug i komplikovan proces, koji zahtijeva značajnu koncentraciju snaga i resursa, ali to je potrebno uraditi. Pozivamo sve zainteresovane strane na konstruktivnu raspravu o obliku budućnosti našeg zajedničkog kontinenta, koja se formira pred našim očima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.