Nova energija

Upravo biografija Gabrijela Eskobara predstavlja osnovu za analitiku kako će izgledati period njegovog mandata. Ovaj karijerni diplomata važi za velikog poznavaoca Balkana na kojem je proveo najveći dio svoje karijere. Jako mnogo govore funkcije koje je obavljao počev od ove s koje dolazi, zamjenik ambasadora SAD u Srbiji, pa do pozicija u Kancelariji visokog predstavnika za BiH te banjalučke kancelarije ambasade SAD. U diplomatskoj praksi ambasador je zadužen za ceremonijal i personifikaciju politike zemlje koju predstavlja dok je njegov zamjenik prvi operativac ambasade. Upravo riječ operativac najbolje opisuje novog izaslanika Vašingtona na Balkanu, a u diplomatskim krugovima važi za nepristrasnog po pitanju balkanskih prilika. Tu leži i suština očekivanih promjena u odnosu SAD prema regionu. Palmer je prethodnih godina pokazao da je uprkos zavidnom diplomatskom iskustvu primijenio metodu salonske diplomatije, a što nije adekvatan odgovor na izazove Balkana.

Mrtvo slovo

Godinu dana nakon potpisanog sporazuma u Vašingtonu stiče se utisak da je on samo mrtvo slovo na papiru, naravno to se može pripisati tranziciji vlasti u SAD. Još su manje živi pregovori između Srbije i privremene prištinske administracije o rješenju kosovskog pitanja. Energija stvorena ekonomskim aspektima ovog sporazuma splasnula je smanjenim spoljnopolitičkim angažmanom Bijele Kuće u tranzicijskom periodu. To su iskoristili određeni “politički igrači” kako bi zarad dnevno-političkih poena donosili odluke ili vodili politiku u suštoj suprotnosti viziji od prije godinu dana, a što je naročito bilo vidljivo u ponašanju prištinske privremene administracije i dijela međunarodne zajednice. Upravo jedan nepristrasan operativac, nenaviknut na salonsku diplomatiju, kao što je Eskobar može prodrmati političku elitu Balkana te politiku sukoba usmjeriti ka politici prekogranične saradnje i ekonomskog razvoja. Prisjetimo se šta to s ekonomskog aspekta očekujemo od realizacije prošlogodišnjeg sporazuma, šta se već radi?

Najavljena izgradnja saobraćajne infrastrukture, kako u smislu putne, tako i telekomunikacione, predstavlja osnovu za ekonomski rast i razvoj, Srbija je već počela koristiti benefite Vašingtonskog sporazuma i crpi podršku Američke razvojne finansijske korporacije (DFC). Veliki infrastrukturni projekti podstiču potrošnju, a ona predstavlja jedan od preduslova za ekonomski rast. Nakon izgradnje puteva za očekivati je da već atraktivan geostrateški položaj Balkana bude još primamljiviji za proizvodne pogone inostranih investitora. Dio sporazuma koji se odnosi na 5G tehnologiju stvara osnovne pretpostavke za primjenu najsavremenijih tehnologija u proizvodnji i poslovanju uopšte, što kroz transfer znanja i tehnologija na lokalnu privredu dovodi do ekonomskog razvoja.

“Mali šengen”

Nesmetano kretanje robe, ljudi i kapitala pored značajnog mjesta u Sporazumu iz Vašingtona temelj je i osnova postojanja Evropske unije, kojoj zemlje regiona teže i predstavlja osnov za ekonomski rast i razvoj kroz lakše poslovanje domaće privrede te ekonomski rast kroz povećanje priliva stranih direktnih investicija. Jako je važno za BiH da se priključi Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji u inicijativi nazvanoj “Mali šengen”.

Ono što se ne smije zanemariti jeste energetska bezbjednost. Jezero Gazivode kao vitalni vodeni resurs od ogromnog značaja za sjever Kosova i Metohije, ali i za vodosnabdijevanje ostatka pokrajine te rashlađivanje TE Obilić, do sada je bilo najveći bezbjednosni rizik za region. Gazivode imaju šansu da od varnice koja je mogla zapaliti Balkan postane ključni energetski i resurs za vodosnabdijevanje u tom dijelu regiona.

Diversifikacija snabdijevanja gasom je dobila malo mjesta, ali ima značajnu ulogu u budućim odnosima na Balkanu, pogotovo kada se to tiče odnosa Srbije i regiona sa Rusijom. Bez obzira na sentimentalnosti srpskog korpusa prema Rusiji, oslanjanje isključivo na jednog dobavljača ne odgovara principima dobrog upravljanja rizikom, a sa aspekta energetske bezbjednosti taj rizik je za Srbiju i BiH ogroman. U tom smislu američka strana nije sjedila skrštenih ruku već je početkom ove godine konzorcijum čije su članice “LNG Excelerate Energy” i “ExxonMobil” potpisao memorandum o razumijevanju s Ministarstvom infrastrukture i energetike Albanije. Sporazum podrazumijeva osnovu za početak sprovođenja studije izvodljivosti za potencijalni razvoj projekta terminala i postrojenja za tečni naftni gas u luci Vlora na jugu Albanije. Izvještaj narednih dana treba da bude dostavljen albanskoj strani dok se prve količine američkog gasa očekuju već za dvije godine. Uzmemo li u obzir da je planiran gasovod koji bi od ove luke vodio do Prištine s mogućim krakom do Niša jasno je da Srbija dobija diversifikovano snabdijevanje gasom ali i postaje strateški važnom za snabdijevanje gasom ostatka Evrope. Još jedan energetski projekat se krije u tekstu sporazuma, diplomatski rečeno na marginama, a to je perspektiva priključivanja Srbije i ostatka regiona na gasovod “IstMed”, koji ispod Mediterana od Izraela preko Kipra nalazi svoj put do Grčke i dalje ka Italiji i jugoistočnoj Evropi.

S aspekta energetske bezbjednosti ova dva gasna projekta za naš region znače bolju fleksibilnost i nezavisnost u izvorima energije, a gotovo sigurno priča oko ambasada u Prištini i Jerusalimu nisu bile samo predizborne igrarije Donalda Trampa već stvaranje pretpostavke za normalizaciju odnosa Izraela i privremenih prištinskih vlasti. Izrael i SAD neće dopustiti da kritična infrastruktura kakva je gasovod bude na području gdje svakog trenutka mogu izbiti sukobi.

U tom smislu Eskobar ima, siguran sam, kao ključne zadatke smirivanje tenzija na Balkanu, usmjeravanje priče ka prekograničnoj saradnji i ekonomiji, a ne treba zanemariti ni činjenicu da je Bajdenu jako važno da u što kraćem periodu obezbijedi u spoljnopolitičkoj areni jednu “brzu pobjedu”. Siguran sam da je novi izaslanik na Balkanu taj koji će mu je donijeti.

Piše: Siniša Pepić, predavač na Apsley Business School London

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.