Noga lička a cipela bečka

Pustilo čika Jovu, Jovana Divjaka - bošnjačkog generala srpskog porijekla, iz Austrije. Nit' je Austrija šta izgubila, nit' je Bosna šta dobila, bar što se mene tiče. Srbi i Srbija imaju pametnijeg posla od naganjanja matorca koji, po definiciji, i nije mogao biti kriv za ratni zločin. U tom Sarajevu i u tom blesavom ratu nije ga se ništa pitalo, služio je kao maskota i primjer "normalnog Srbina", Srbina po sarajevskoj mjeri. Samo me jedna stvar u tom njegovom boravku muči... Kako se nije našao s Rusima tamo? Bez Rusa izdržao četiri-pet mjeseci, eheeeej! Ja sam se, br'te, s tim Rusima intenzivno družio jedno 15 dana. Ne sjećam se detalja, pojeo ih alkohol. Magla slična bosanskoj, ratnoj, obuzela mi bila mozak, samo fragmenti događaja i slike stolova punih votke i ponekog tanjira boršča s kobasama ostala u mojoj blesavoj glavi. U tom Beču je bez Rusa smrtno dosadno. Osim jednog proroka sa žutim natpisom na velikoj zgradi. A ni njega nisam upoznao. Baš me zanima je li "čika Jova" išao u onu biblioteku u kojoj je jedan Austrijanac, Adolf Hitler, tvorac nacionalsocijalizma, držao svoj prvi govor. Taj nacionalsocijalizam iliti nacizam, to je vrsta socijalizma prije našeg, samoupravnog - bio popularan u Austriji i Njemačkoj tridesetih i ranih četrdesetih godina. I je li "čika Jova" stajao tamo gdje je stajala njegova austrijska brkatost, Adolf H.? Ja, da se ne lažemo, jesam. Jovan Divjak, vjerovatno, nije. To bi bio "fašizam", a on se toga kloni kao komunjara krsta. Htio se vratiti u svoje Sarajevo, gdje su još na vlasti nacionalsocijalisti i nacionalisti, u tvrdoj koaliciji u kojoj se oni koji nisu nacionalsocijalisti (nisu s njima) zovu... Pa, zovu ih "fašisti". Možda je to zapravo i nova podjela snaga, nacionalsocijalisti protiv fašista. Može se samo u mislima razglabati o tome šta od to dvoje grđe zvuči.

Svi svog Jovu za trku imadu

I Bošnjaci imaju, dakle, čika Jovu Divjaka. Zašto ne? Što su oni gori od Srba. I Srbi imaju čika Jovu - Zmaja. I čika Jova Zmaj je znao pričati priče za malu djecu. I Tri hafiza umjesto Tri tenora. Imaju i rokenrol bendove koji sviraju sevdalinke, ilahije, kaside, pa čovjek može i da izabere šta će od to troje slušati. Pošteno. A, mislim, ruku na srce, taj Divjak nije nikakav ratni zločinac. Za stvaranje magle još niko nije otišao na sud, tog krivičnog djela nema ni u zakonu. Kad smo već kod rata, ministar Selmo Cikotić poslao oruđe za topovsku borbu u Avganistan, da pomogne narodu Avganistana, onom dijelu koji podržava Amerika. Poslali smo im, o državnom trošku, haubice. Nisam siguran da su haubice, pošto su pri tom izvještaju prikazivali bestrzajne topove. Od rata mi je ostala rupa u glavi kroz koju može mačka propasti, ali toliko propuhao nisam da ne razlikujem haubicu od bestrzajca. Žuto ofarbane, kao rukom, čini mi se jako loše izrade. Kao one "Pretis Vogošća" granate koje su pobile nekoliko Turaka, pa se Turci ipak ušutili i progutali knedlu, da ne remete odnose sa svojom potencijalnom (ponovo) kolonijom, da neoosmanizmu nešto ne stane na uhodan i utaban turski drum.

Rab božji Veselin - za zatvora dušu dao

Šta je ono još bilo... Aha, obustavilo istragu protiv pre'sjednika SDP-a i neformalnog šefa države, Zlatka Lagumdžije. Ja to spomenuo u prošli ponedjeljak, u kontekstu kriminala o kojem je počeo ministar (ne)obrazovanja Kantona Sarajevo, Emir Suljagić, pa mi ministar rekao da će me tužit. Ja pred kamerama koje su snimale okrugli sto, zavrnuo rukave i spojio podlaktice, predložio mu da me odmah vodi u zatvor, jerbo ne sumnjam da "Platforma" sa osovinom SDA-SDP, sa pridodatim sljedbenicima Nezavisne Države Hrvatske i ratnim profiterima, kontroliše i federalno sudstvo. Predložio sam mu da odmah zove policiju. Ali neka, ako on meni zovne policiju, ja ću njega reći reisu Ceriću da je psovao Boga, pa će mu reis opet natrljati uši, pa će Suljagić opet kmeziti na Federalnoj televiziji i govoriti kako je dobar musliman. Nisam ni ja od juče, znam i ja "tuk na utuk" udarit'. Lako je sa mnom, uhapsi pa vodi. A, inače, reis mi je nekako... normalniji od ovih nacional socijalista. Reis, kako reće jedan moj prijatelj, govori u svoje ime i u ime muslimana, u ime vjernika. Ovi naci-soci koalicioneri govore i u moje ime, a da me nisu pitali. Znaju bolje od mene šta je bolje za mene. Pod njihovom upravom, eto, Bosna i Hercegovina polako ostaje samo geografski pojam i metafizička priča zvana "Bosna". Suštine sve manje, kao i para i zaposlenih u proizvodnji. A ja, šta ću, reisa cijenim, ako ništa, zato što je vjerski vođa jednog od tri naroda u ovoj zemlji. Kakav je god - ima neki narod iza sebe, jednu vjeru a ne ideologiju staljinizma i nacionalsocijalizma. Uh, da. Sretni mubarek ramazanski dani svim muslimanima koji ovo čitaju. Neka ih Alah dž. š. sačuva od iskušenja za vrijeme Ramazana Časnog.

A gdje je Nataša...

Natašu Kandić, srpsku "pomiriteljicu" i borca za "katarzu" srpskog naroda, smatrao sam hrabrom i naivnom ženom koja ima petlju da kaže šta misli. Ja sam pobornik teorije da čovjek ne mora biti u pravu da bi rekao šta misli. Kad bih ja smio govoriti samo kad sam u pravu, davno bih izgubio pravo komunikacije sa svijetom. Zato povremeno kažem da možda i nisam u pravu, čisto da se ogradim od vlastite naivnosti. Mislio sam, na primjer, da Kandićeva iz puste naivnosti (budalica ja) i djelimičnog pristupa informacijama, ne i iz zadnje namjere, podržava jedan od tri nacionalizma u BiH, bošnjački. I, kao puno puta do sada, ispao sam glup i tup. Znala je ženetina šta radi, znala i zašto. Zbog para, baš kao i većina, ako ne i svi koji vire iz međunarodnih debelih crijeva i na našim i stranim jezicima pričaju o zločinu i kazni, agresoru i žrtvi, o pravdi i pomirenju. Babac je zbrisao sa pet miliona konvertibilnih maraka REKOM-a, institucije koja je trebalo da se pozabavi ratnim zločinima, krivicom i kaznom, izmirenjem i pomirenjem. Neka, aferim, progutao sam mamac, udicu i olovo. Ja mislio ona naivna, a ispalo da sam ja veslo posisao, i to dok je bilo u dubokoj vodi. Sreća da tih pet miliona nije samo iz mog džepa, inače bih išao da je tražim i da joj "kosu počupajam", kako bi rekli u Leskovcu. Ako je pametna kao što je pokvarena, a mudrija je i lukavija od mene i većine vas koji ovo čitate i zgražate se, sad je negdje na dalekom jugu, gdje je dolar skup a seks jeftin. Jer, budimo realni, ovdje bi je i bura zaobišla.

Norvežanin a ideologopoklonik

32-godišnji Norvežanin pobio skoro stotinu ljudi u Oslu. Andres Brejvik, plavokosi Norman, pobio je svoje sunarodnjake, na pravdi Boga. Ili "bigajri - hak", što bi rekli u mom rodnom kvartu kraj rijeke i u turskim safunicama. Pobio, 'nako, da skrene pažnju na ono što misli. I još jednom dokazao da se mali zločini čine iz koristoljublja, veliki zbog ideologija. Majmun je pucao po djeci dok je imao municije. I, naravno, kao svi ideološki indoktrinirani nesretnici, bio je uvjeren da radi baš ono što treba. I, usput, podržao je Radovana Karadžića, optuženog za ratne zločine. Podržao je i HSP, Hrvatsku stranku prava, jednu od stranaka u nacionalsocijalističkoj "platformaškoj" koaliciji koja je formalno na vlasti u Bosni i Hercegovini, u koaliciji sa bošnjačkim socijaldemokratima. Inače, kad ideologija pomrači um, sve je moguće. Ja, eto, nikad nisam volio ni Radovana K. ni HSP. Ne zato što sam pametan, nisam - što je lako dokazivo. Nisam volio ni Izetbegovića i ostale mufljuze iz tog predratnog predsjedništva, priča im je bila primitivna i krkanska, ideološka i pogana da se nije dala slušati. Što se tiče Radovana, baš kao i što se tiče Marka Vešovića, imao je psihijatar jednu komponentu crnogorskih seoskih narikača koja mi se nikad nije sviđala. Valjda što su i moji porijeklom od tih Vasojevića, pa sam u toj dvojici nalazio i dio te svoje "narikačke" karakterne mane. Počevši od one Radovanove pjesme koja više nije na bosanskom repertoaru, one od "Bijelog dugmeta", "Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac", i Vešović i Karadžić su ostali narikače. Jedan od njih je ostao srpsko-crnogorska narikača, drugi sarajevsko-bosanska. Eto, odlutah i ja. Dakle, ideologija može spojiti dvije-tri sasvim suprotne budalaštine, recimo HSP i SDP. Baš kao što može na zidu kancelarije Željka Komšića, jednog iz troglavog bh. predsjedništva, na istom zidu spojiti Josipa Broza Tita i vođu HOS-a Blaža Kraljevića. Jeste da su oba krvavi do vrata, ali da su živi - uhvatili bi se za vratove i jedan drugom krv pustili.

Vehabiti i krupan gazija

I šta još... Da, Kosovo. Ma šta istorija rekla, sve vodi otcjepljenju Kosova. Da ima neko pametan u Vladi Srbije, mislio bi na to kako da otkine komadić za te nesretne Srbe tamo, da ne treniraju na njima "suživot" i "toleranciju". "Lepi Boris", predsjednik Srbije, nećka se sa entuzijazmom seoske mlade, traži način da ugodi Americi a da ga njegov narod ne umlati. A zašto me se to tiče? Pa, to tamo je moj narod. A i od prije par mjeseci, državljanin sam Srbije. Čekao sam dvije godine na to da me prime, baš kao i svi, uključujući i one nesretne bosanskohercegovačke vehabite koji čekaju isto državljanstvo. Sreo sam ih nekoliko u srpskoj ambasadi u Sarajevu, kad sam predavao papire. Poselamih ljude kao što je i red, jedan sam od rijetkih koji ih u Sarajevu nije ispod oka gledao. Osmijesi su im se gubili u bradama, ali bi se naklonili s rukom na grudima, kako i priliči kad ih poselami krupan gazija, makar ćafir i kaurin bio. Eto, u Srbiji im je lakše nego ovdje, u zemlji nacional-soc. demokratije. Ima još problema raznoraznih o kojima ne pisah, ali kolumna mi je ograničena prostorom na ovoj stranici. Recimo, Amerika je u problemima. A više ni moja škrta tetka nema onih konzervi slonetine i kengurovine koju su nam slali u ratu, da im pošaljem. Nisam znao da je u tim konzervama tada nepoznatog sadržaja kengurovina, ali kad bi moja mater nešto napravila s tim, odmah bih osjetio želju da skačem, i to s balkona. Da sam znao da je kengurovina za ručak, znao bih i zašto mi se skače. Moj prijatelj Feđa, penzioner, prije rata je hranio golubove u parku. U ratu ih je na terasi lovio lavorima, pržio ih ili kuvao... i jeo. Svi mislili da je piletina, paprikaša bilo za cijeli ulaz. Tako je to. On je golubovima valjao prije rata, oni njemu u ratu. Prije rata su penzići hranili golubove, u ratu golubovi njih. Dobro se, dakle, dobrim vraća. Da mi je samo jedna "ikar" konzerva, da je pošaljem u Ameriku, da vide ljudi da nisam ni ja zaboravan i nezahvalnik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.