Njeno doslovno siktanje je razlog za prijetnje
"Maćehićka" je prije neki dan "doslovno siktala, lupala šakama po naslonu fotelje u kojoj je sjedila". Imala je "nimalo žensko, a kamoli damsko verbalno obračunavanje s neistomišljenicima".
"Ne daj, Bože, da je imala oružje u rukama". Njeno obračunavanje sa neistomišljenicima može "poslužiti kao ilustracija govora mržnje". Ona je sjedila u studiju "u ratobornoj pozi, zasukanih rukava i nogavica, lica izobličenog dubokim podočnjacima, zgrčenim vilicama, s usjeklinama oko stisnutih usana, a zglobova na šakama bijelih od stiskanja pesnice".
Ovako izgleda opis osobe u sarajevskim dnevnim novinama "Oslobođenje" kojoj je dok je gostovala u jednoj emisiji na javnom servisu Federacije prijećeno smrću. Ne samo da je ova političarka opisana na najmonstruozniji način kako bi u ostatku teksta bili obrazloženi razlozi za ove prijetnje i time praktično podržane, nego je proglašena i lažljivicom. Žena "laže" iznoseći naprosto svoje viđenje slučaja, a laže i jer se to viđenje ne podudara sa viđenjem novinara. Dakle, novinar koji je opisao gospođu Majkić zna i razloge zbog kojih su joj građani prijetili. "Ali, stvarni povod za prijetnje bio je način na koji se Majkićka obraćala jednom od sagovornika u studiju i nevidljivim gledaocima ispred malih ekrana koji su postavljali nezgodna pitanja." Dakle, ukoliko imate drukčije mišljenje od ostalih sudionika u razgovoru, ukoliko povisite ton ili se uzrujate tijekom razgovora to je dovoljan razlog da sasvim opravdano dobijete prijetnje smrću. Gospođa Majkić se obraćala sagovornicima na način koji za konsekvencu, i to sasvim legitimnu, može imati prijetnje smrću. No u istom tekstu čitamo da je "prijetnji navodno bilo" i "prijetnji je bilo". Ne samo da je gošću trebalo zastrašiti prijetnjama smrću nego ako to gospođa Majkić istakne onda su to "navodne prijetnje" koje možda ona izmišlja ili uveličava, iako su prijetnje bile posve realne zbog čega je u Istočno Sarajevo deportirana u pratnji policije.
Prijetnji je dakle bilo, oko toga nema sumnje, jer ih nitko javno nije demantirao, ali čini se ipak da je "neumjesno o ovome pričati i nekome praviti besplatan marketing, pogotovo političarima koji gostuju na FTV-u, čijim novinarima gotovo svakodnevno stižu prijetnje. To je neuporedivo sa prijetnjama koje dobijaju naši novinari". Naravno ovdje nije posrijedi greška u citatu. Ovo je izjavila glavna i odgovorna urednica informativnog programa FTV-a. Riječ je dakle o službenom stavu urednice, jer nema demantija na ovu izjavu koja je objavljena u "Nezavisnim novinama" od 26.11.2009.
Urednica smatra da bi javno progovaranje o prijetnjama smrću bilo "besplatan marketing". Zamislite samo koja količina političke neodgovornosti mora stajati iza ovakve tvrdnje, a dolazi iz usta osobe koja uređuje informativni i politički program ni manje ni više nego javnog servisa Federacije. Dakle, kada vam prijete smrću treba šutjeti o tome jer je to inače marketing. Ukoliko ste pri tome političar "koji gostuje na FTV-u", onda što god vas tamo dočeka, pa makar i najstrašnije prijetnje, vi treba da šutite jer ste političar i pristali ste na sve vrste napada. Još ukoliko ste iz RS-a, tek onda nema mjesta za zabrinutost za svoj život. Čuli smo to dobro: nema mjesta zahtjevu da se "traži zaštita zato što joj je u Sarajevu kao političarki Srpkinji prijećeno smrću"! Što uopće znači da je "neumjesno o ovome pričati"? Pa ako i o čemu treba pričati, ali ne huškačkim tonom već politički korektnim, onda upravo o ovome treba pričati, jer se u ovome i ogleda suština odnosa među entitetima i svrha uspostavljanja demokratskih načela u političkom životu ove zemlje. Da li je ovaj komentar još samo jedan u nizu primjera političke nekorektnosti onih koji kreiraju javno mnjenje u Federaciji? Ako je odgovor i približno potvrdan onda ni najmanje ne čudi što mnogi "političari koji gostuju na FTV-u", a dolaze iz RS, uglavnom već nakon prvih nekoliko minuta postaju: zajapureni, ubrzanog pulsa, uznemireni, povišenog tona, ali i ignorirani, provocirani, omalovaženi, kompromitirani zbog svojih drukčijih političkih stavova - ali ne od gledalaca nego urednika!
Urednica FTV-a ide toliko daleko u svojoj izjavi da pravi distinkciju između prijetnji smrću, tvrdeći "da to nije ništa u poređenju sa prijetnjama" koje stižu novinarima sa FTV. Čak naprosto logički, ovaj stav nije održiv. Kako može jedna prijetnja smrću biti manje ili više prijetnja smrću? Ili možda implicira da je netko manje ili više čovjek? Možda netko zaslužuje prijetnje smrću, a netko ne? Možda ovo podsjeća i na generalni stav da su neki ljudi "s pravom ubijeni", a drugi ne? Ovakve tvrdnje su zastrašujuće i ni na koji način ne promoviraju toleranciju, solidarnost i ideju suživota o kojoj se tako često može slušati na federalnim medijima. No možda ipak i nije toliko neodrživa ideja da se pravi ova distinkcija između prijetnji, jer u ovom slučaju riječ je o nekome koji prelazi entitetske barijere i na poziv dolazi u emisiju pokazujući time dobru volju za uspostavljanjem dijaloga. Rušiti jedva uspostavljene, kakve takve mostove dijaloga nije ništa drugo nego rušiti kakvu takvu zajedničku državu i gurati "one druge" u separatizam. I na koncu, što bi bilo da je ovu izjavu dao glavni urednik informativno-političkog programa RTRS-a?
(Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
