Nezavisni mediji: koji i od koga?

Američki ambasador u BiH i direktorica projekta Sue Folger nadahnuto su govorili o medijima i njihovoj ulozi u društvu. Zaista svaka izgovorena riječ je bila vjerodostojan izraz najviših demokratskih postulata. Tim povodom istaknuto je da je još 2006. završena američka desetogodišnja pomoć medijima nakon koje se očekivalo da će stanje u ovoj oblasti biti znatno poboljšano. Ako pažljivije pogledamo u prošlost, primijetićemo da je baš negdje do 2006. godine stanje u medijima bilo mnogo bolje negoli je danas. Rad medija se tada mogao pohvaliti odrednicama: uzdržanost i tačnost, što danas uglavnom nije slučaj. Direktorica Folger je, između ostalog, istakla da su medijski standardi sve niži, a sami mediji da su sve manje nezavisni, da su u službi političkih partija, a sve to zbog nedostatka podrške vlasti i političkog okruženja. Spomenuti su i napadi na novinare i one medije koji se bave istraživačkim novinarstvom.

I najbitnije od svega: naglašeno je da bez jakih i neovisnih medija nema razvoja demokratskog društva!

Brojni internet portali su prenijeli vijest o održavanju ovog skupa, postavljene su i fotografije na kojima su viđeni i brojni novinari. Pa ko bi drugi i trebalo da bude viđen nego novinari kojima je projekt namijenjen, predstavnici regulatornih agencija i novinskih udruženja? Ali, ovdje počinje problem. Kojim novinarima i kojim medijima je namijenjen projekt? Kome je sve bh. domaćin poslao poziv za ovu svečanost? Da li "Mediacentar" ima na svome spisku i medije izvan Sarajeva? Sudeći prema video-zapisu plasiranom na sarajevskom "Depo portalu", moglo se zaključiti da je projekt predstavljen samo sarajevskim medijima. Ali izgleda ne ni svim sarajevskim. Brojna nasmijana lica raduju se na snimku što su prepoznata kao neovisna i slobodna i valjda kao ona koja podupiru sve zadane ciljeve projekta. Međutim, ako su se tamo zatekle samo zvanice koje su zaslužile da im projekt bude predstavljen, onda se ovaj projekt ne odnosi na sve medije u BiH, nego samo na probrane.

Recimo na snimku nema urednice "Glasa Srpske", urednice "Nezavisnih novina", nema novinara RTRS-a, nema urednika HTV Oskar iz Mostara, "Dnevnog avaza"... Da li svi oni nisu htjeli doći na prijem ili ipak nisu ni dobili poziv da dođu? Kako je izvršena selekcija pozvanih? To i jeste problem. Viđeni očima ovdašnjih organizatora skupova za neovisne medije i novinare, izvjesni medijski krugovi ne spadaju u tu kategoriju. Međutim, ko to sebi u ovom trenutku može dati laskavu titulu eliminatora nepodobnih medija iz događaja koji se odnose i na njih? Kao žrtve novijih nedopustivih napada na slobodu medija su se pojavljivali i novinari medija čiji urednici nisu dobili pozivnicu za skup. Napadnuta je novinarka Željka Dobrić iz "Glasa", napadnuta je i urednica "Glasa" i to upravo od kolega iz sarajevskog neovisnog magazina "Dani". Koliko je poznato, taj je slučaj završio na sudu. Čudi me da neovisni mediji u Federaciji u ime objektivnosti i nepristranosti o tome ništa ne govore? Napadnut je, o samo koliko puta i na kakav sve način, vlasnik "Nezavisnih". A tek njihova novinarka Krsman i to ni manje ni više nego u upravi grada Sarajeva. Vlasnik "Avaza"? Njegovo ime je upisano u naslove brojnih kampanja i nemilosrdnih obračuna koje dugo već vode izvjesni neovisni i nesalomljivi novinari. Uredništvo "Avaza"? Sve životinjske likove su ponijeli na svojim leđima zbog žestokih slobodarskih napada na njih. Direktor RTRS-a? Vjerujem da je on možda čak i vodeći lik na listama za odstrel. Pa da ne spominjem novinare mostarskog "Večernjeg lista", te "patološke kršćane", kako o njima piše čuvena sarajevska "neovisna" dnevna novina koja bi da bude i građanska! Ili Oskarovci, oni što ih "Kiss" prenosi. Proglašavaju ih leglom "nacionalističke" zaraze! I tako dalje i tako dalje.

Pa zar svi ovi napadnuti novinari nemaju mjesta na prijemu koji ukazuje čast svima onima koji su za slobodno novinarstvo? Zar su svi oni ekskomunicirani iz sarajevske medijske zajednice? Zar jedna neovisna, nevladina organizacija koja je domaćin skupa uistinu vjeruje da nabrojani mediji nisu dio bh. medijske zajednice? I da mogu biti tek tako uklonjeni? Zar treba zaboraviti da su izvjesni javni servisi, kao što je onaj Federacije, bestidni zagovornici samo jedne političke opcije? Zar treba zaboraviti da od tamo dolazi najgori jezik mržnje o kojemu, nažalost, još uvijek šute u RAK-u, jer je još jedan "slučaj u proceduri". Drugi slučajevi uvijek budu ekspresno riješeni, ali samo oni u koje su involvirani miljenici regulacijskih tijela nakon 2006. godine i odlaska stranaca sa supervizorskih pozicija. Ostali imaju tu čarobnu privilegiju da se pomno i dugo, dugo istražuju njihove pritužbe. I da na kraju od toga ništa i ne bude.

Ugroženo je i istraživačko novinarstvo, čuje se često, pa i prilikom svečanosti u "Mediacentru". Da, istina je. Ali, pri tome takođe treba napomenuti da ako ono isključivo predstavlja povjerljive podatke tajnih službe bez mogućnosti da se čuje i druga strana, onda to nije istraživačko nego policijsko novinarstvo - i nije mu ni mjesto u medijima nego policijskim biltenima.

I, konačno, istina je da bez jakih i neovisnih medija nema razvoja demokratskog društva. Ali treba dobro voditi računa i o kriteriju izbora takvih medija. Inače ćemo imati jake i neovisne medije koji će provoditi strahovladu među građanima i ostalim medijima, a demokracija će ostati samo pusta želja. Ako već nije kasno za sve to?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.