Neupitno dostojanstvo čovjeka
Još jedna godina je ostala iza nas. Teška, neizvjesna, puna previranja i nerazumijevanja. Godina u kojoj je dobra volja za uspostavljanjem dijaloga bila sasvim izgubljena. Godina u kojoj su pravljeni golemi zidovi među ljudima. Godina u kojoj se i dalje uspješno potpirivao strah među građanima.
A građani u ovoj priči su svi oni koji žive u ma kojem kutku ove zemlje. Godina je to bila u kojoj je govor mržnje nadvladavao svaki, pa i najbezazleniji pokušaj govora razumijevanja i podrške. Bio je to period u kojemu su gledišta o drugima kao vječnim i nepopravljivim neprijateljima bila duboko ukopana u medijske utvrde i rovove.
Sjetih se sada jedne priče. Nekada davno neka neobična kuga pogodila je neko selo. Oni koji su bili zaraženi padali bi u komu i većina njih bi umirala za dan. Seljani nisu mogli znati da li je žrtva mrtva ili još živa i to je bio problem. Nakon što se ispostavilo da su neki od njih živi sahranjeni sazvan je hitan seoski sastanak. Većina seljana je na sastanku glasala da se stavi hrana i piće u kovčeg dok je druga grupa glasala za postavljanje kolca na poklopac svakog kovčega točno iznad srca onoga koji je u kovčegu.
Kada bi poklopac bio zatvoren nestale bi sve sumnje o tome da li je osoba u kovčegu živa ili mrtva. Predložena su različita rješenja sa željom da se problem riješi i seljani oslobode straha od kuge.
Ono po čemu su se razlikovala rješenja seljana jesu pitanja koja su se postavljala da bi se do rješenja došlo. Jedna grupa je pitala: "Što ako sahranimo nekoga živog", a druga grupa je pitala: "Kako možemo biti sigurni da su oni koji su sahranjeni mrtvi"?
Što je poenta ove priče? Riješiti problem znači sjediti za istim stolom i iznositi najrazličitija pitanja i ideje i razmatrati ih sa željom da se problem riješi. Pitanja iz priče su dolazila iz najrazličitijih pravaca podjednako koliko i rješenja, ali seljani su se dogovorili da usvoje oba rješenja ako će doprinijeti rješenju problema. Bili su oni spremni i promijeniti svoja gledišta, saslušati drukčija rješenja, jer su imali isti cilj: riješiti problem.
Svaki narod, svaka kultura ima svoje poglede na svijet i život u zajednici. Često najbolje ideje suživota dolaze upravo onda kada olabave granice vlastite duhovne skučenosti i kada se otvorenih očiju pogledaju druge i sasvim različite ideje.
Izlazak iz svojih okvira danas i ovdje znači izlazak iz višegodišnje traumatične zatvorenosti u kojoj je upravo ta zatvorenost trovala one koji su na njoj inzistirali. Različitosti postoje, one jesu ono što krasi ovu zemlju i svako inzistiranje na suzbijanju tih različitosti znači uništenje BiH onakve kakva u biti jeste. Kao i seljani iz priče tako i svi oni koji nose odgovornost za javnu riječ ne bi smjeli propustiti nijednu priliku da osiguraju okupljanje oko istoga stola svih onih koji imaju drukčija viđenja ove zemlje i života u njoj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
