Nedjelja pred Božić - Sv. Otaca

 Evo nas na samom pragu Praznika u kome se ispunjuje obećanje Blagovijesti objavljene Presvetoj Djevi, da će roditi Sina, Spasitelja i Cara svih, čijem Carstvu neće biti kraja. Proslavljamo u ovu Nedjelju pred Božić sve Svete Oce, Praoce i Pramatere Hristove, objavljujući i Jevanđeljem, i bogoslužbenim pjesmama i himnama, da se Hristos uistinu rađa u tijelu i postaje Jedan od nas. Današnji praznik jeste praznik našeg srodstva sa Hristom, jer pokazuje da je On uistinu bio Sin, Unuk i Praunuk ljudi, naš Brat "Prvorođeni među mnogom braćom", predvječni Sin Božiji Koji se u vremenu rađa i postaje malo i nejako Dijete. Osjećamo već radost Praznika, hitamo poput Mudraca na poklonjenje Bogomladencu, Suncu Pravde Koje se rađa i Svojim prisustvom pretvara hladne zimske dane u toplo proljeće.

Na Praznik Vavedenja u hram Presvete Bogorodice koji smo nedavno proslavili, Crkva je, kličući kroz svoje bogoslužbene pjesme: "Hristos se rađa, slavite Ga!", dala prvu najavu velike Tajne. Sa ovim riječima nešto se promijenilo u našem životu, u vazduhu koji dišemo, pogledu kojim posmatramo, nadi sa kojom iščekujemo. Vrijeme do Božića postalo je ovim riječima iščekivanje najveće radosti, radosti susreta sa Bogom Koji dolazi u Svoj svijet! Preobražava se priroda ali preobražavamo se i mi sami, pripremamo svoja srca znajući da će se susret zbiti upravo u njima, u najdubljim dubinama našeg bića.

U ovu nedjelju, kao i u protekle dvije, vezujemo se i driješimo darovima ljubavi. Vezujemo danas svoje zemaljske oce i primamo od njih darove, radujući se istovremeno velikom daru i blagoslovu koji nam donosi Hristovo Rođenje - da se i sami možemo nazvati djecom Božijom. No, darovi Oca nebeskoga su mnogi, oni nam se daruju neprestano i samo od nas zavisi hoćemo li dopustiti Njegovoj blagodati da nas učini dostojnima njih. Jer ta je blagodat nezastariva, uvijek nova i svježa, prebogata darova i blagoslova koji se poput bujice izlivaju na one koji je traže. Međutim, moramo biti svjesni toga da smo mi onaj najvredniji, jedini bescjeni Dar već dobili. Taj Dar Oca Nebeskoga nama, Njegovoj zemaljskoj djeci, jeste Sami Hristos, Jedinorodni Sin Njegov. Darujući nam Njega, darovao nam je u Njemu i sve ostalo što nam je potrebno. Zato je Hristovo Rođenje ispunjenje svih naših želja i nadanja, štaviše, dar koji umnogome prevazilazi sve naše želje i nadanja.

I u naše vrijeme prepuno mislenih zabluda i ćorsokaka, čuju se pitanja i vapaji slični onome koji je u svoje vrijeme upućivao Hajne: "O, razriješite mi zagonetku života, / Tu premučnu, prastaru zagonetku! … / Recite mi šta označava čovjek? / Otkuda je došao, kuda ide? / Ko stanuje tamo na zlatnim zvijezdama?" Ali odgovor je dat, zagonetka je razriješena, tajna je objavljena upravo Rođenjem Hristovim! U tu jednu Noć, u taj jedan tren, stala je sva istina o životu i smislu našeg postojanja. Hristovim Rođenjem otkriva nam se od vijeka sakrivena tajna, jer: "Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu Njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine" (Jn. 1,14).

Velika je ovo i nadumna Tajna! Bog Koji nas je stvorio i od Koga smo otpali prezrevši Njegovu Ljubav, Bog Koji nam je potom kroz čitav Stari Zavjet najavljivao Sebe kroz riječi Proroka usmjeravajući premudro našu slobodu, sada iz beskrajne ljubavi, u krajnjem smirenju dolazi među nas ne više posredno ni simbolično već lično, na najneposredniji mogući način. On Koji se "odijeva svjetlošću kao haljinom", odijeva se sada u smrtno i propadljivo naše tijelo da bi ga presazdao, osvetio Svojim prisustvom i učinio nas kroz to Tijelo pričasnicima vječnog života. Zašto? Zato što beskrajna Ljubav nije mogla ostati u svjetlosti nepristupnoj, i gledati kako Njena stvorenja guta mrak nepostojanja.

Rođenjem Hristovim Svjetlost je došla u svijet, otkrila se Ljubav, izlila se Milost, pomirena je zemlja sa Nebom. Vaskrsla je nada, obnovljena je vjera, zacarila se vječno živa radost. Osmišljeno je stradanje, opravdano je trpljenje, osigurano nam je spasenje. Opet su nam otvorena nekada zatvorena vrata Raja, na najsmireniji i najuzvišeniji način vraćeno nam je dostojanstvo djece Božije!

No, nemoćne su sve naše riječi pred ovom Tajnom. Ginu i survavaju se niz strmoglave litice bogopoznanja. Jedini, a opet najvredniji dar koji možemo prineti Bogomladencu jeste dar naše slobodne ljubavi. Prinesimo je, dakle, Njemu Koji govori:

"Ja sam otac, Ja sam brat, Ja sam ženik, Ja sam obitalište, Ja sam hrana, Ja sam odijelo, Ja sam temelj, Ja sam koren i štogod zaželiš - Ja sam to. Ništa ti neće nedostajati, jer ću Ja da ti budem sluga. Ja sam prijatelj, Ja sam glava, brat i sestra i mati. Ja sam sve, samo se drži Mene. Ja sam bio siromah zbog tebe, lutao sam kao beskućnik zbog tebe, bio raspet na Krstu zbog tebe, bio u grobu zbog tebe. Gore na Nebu Ja se molim Ocu za tebe, dole na zemlju došao sam zbog tebe kao izaslanik Oca svoga. Ti si sve za Mene: Moj brat, Moj sanasljednik, prijatelj i član Moga Tijela. Šta bi ti htio više? (Sv. Jovan Zlatousti)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.