(Ne) kultura religija
Kada ministar prosvjete i kulture Republike Srpske u škole uvede samovoljno neki predmet, o čijem uvođenju bi se morali pitati ljudi od struke za taj predmet, onda ne možemo a da ne postavimo pitanje: da li mi postojimo radi ministra ili ministar radi nas?
Konkretno, radi se o nastavnom predmetu "Kultura religija". Sama činjenica da predmet nosi predznak religije (vjere) jasno nalaže da se o tome pitaju i ljudi koji su stručni u oblasti religije. U prvom redu: Međureligijsko vijeće, koje postoji u BiH, a čijim radom rukovode ljudi iz vrha crkava i vjerskih zajednica.
Kada su oni spriječeni da učestvuju u radu pojedinih odbora MRV-a, logično je da na sjednice upućuju svoje predstavnike. Tako sam na jednoj sjednici radne grupe za obrazovanje MRV-a, po blagoslovu i određenju preosvećenog vladike zvorničko-tuzlanskog gospodina Vasilija, učestvovao i ja.
Na ovu sjednicu pozvani su i predstavnici OSCE. U radu iste učestvovao je i gospodin Džon Kifer sa još četiri osobe iz OSCE-a.
Stav Srpske pravoslavne crkve o uvođenju navedenog predmeta, koji sam predočio, podržala je i RKT crkva i Islamska zajednica, preko svojih učesnika. Naš zajednički stav bio je da se predmet "Kultura religija" ne uvodi u škole, a pogotovo ne samo u srednje škole Republike Srpske. Neshvatljivo nam je da se bilo koji predmet o religiji uvodi samo u srednje škole jednog entiteta BiH, i to bez ikakve javne rasprave o potrebi jednog takvog predmeta. SPC zahtijevala je i zahtijeva da se, kao i u Federaciji BiH, u srednje škole uvede prvo vjeronauka, a onda, ako javna rasprava pokaže da ima potrebe i za uvođenjem predmeta "Kultura religija", da to budu izborno obavezni predmeti, da učenici mogu da biraju između predmeta: "Vjeronauka" i "Kultura religija". Za koji se predmet opredijele da im to bude obavezni predmet, ali u svim srednjim školama BiH, a ne samo u RS, makar zbog ravnopravnosti.
Dalje, zajednički stav predstavnika sve tri tradicionalne vjere u BiH bio je da ovaj predmet, ako se uvede, predaju, u prvom redu, diplomirani teolozi, a tek onda: filozofi, sociolozi, istoričari, itd. i to oni koji su zaista vjernici i koji su završili najmanje dva semestra studija o religijama, kako bi mogli objektivno i autentično svim učenicima da predstave sve religije. Ko se sve nalazi među kandidatima za predavače, najbolje govori jedna profesorica na edukativnom seminaru na Jahorini, koja je, prema izvještaju Visokopreosveštenog mitropolita dabrobosanskog gospodina Nikolaja, od 15.9.2008. godine, doslovno pitala: "Kako da ja predajem predmet "Kultura religija" kada Boga nema"? Ona je, dakle, isključiva. Ne kaže da je ona ateista i da za nju Boga nema, nego tvrdi da Boga nema. Kako od takvog predavača da očekujemo objektivnost, bez obzira na stručnost? Zato, mi ne možemo odustati od stava da će većina planiranih predavača, koji su završili kratki kurs za predavanje ovog predmeta, biti pristrasni u predavanju, bez obzira na tvrdnje gospođe, koja je rukovodila radom seminara, da će oni razbiti svaku pristrasnost. Nama je jasno da će onaj ko se bori za zaposlenje verbalno pristati na sve instrukcije, ali da se takvi ljudi ne mogu tako brzo promijeniti ideološki, niti to od njih treba zahtijevati.
Naš zajednički stav bio je, takođe, da se učenici bespotrebno opterećuju još jednim predmetom, kada se u postojeće udžbenike vjeronauke može uključiti i upoznavanje sa drugim crkvama i vjerskim zajednicama i drugačijim načinom razmišljanja i drugačijim vjerovanjem. Čak je i gospodin Džon Kifer prihvatio razmišljanje u tom pravcu. Međutim, jasno nam je rekao da oni ne nameću ništa, ali da "oni nisu krivi što je ministar prosvjete iz RS tražio da se "Kultura religija" uvede u sve srednje škole RS". Ministri u Federaciji i pojedinim kantonima to ne traže. Tamo je, samo ponegdje i u različitim školama i razredima, uveden ovaj predmet pod ovim nazivom ili pod nazivom "Istorija religije", i to kao eksperimentalni predmet.
Ne možemo uvažiti konstataciju Ministarstva prosvjete i kulture RS da je u davanju pozitivnog mišljenja o ovom predmetu i udžbeniku učestvovao i predstavnik Srpske pravoslavne crkve.
Prvo, radi se o neovlašćenoj i od Ministarstva izabranoj ličnosti, a drugo, ta ista ličnost je svoju pozitivnu recenziju na udžbenik "Kultura religija" povukla. Radi se o profesoru Teološkog fakulteta iz Beograda koji nedovoljno poznaje naše prilike i situaciju u kojoj mi radimo.
Dalje, nama nije jasno zašto smo morali za uvođenje ovog predmeta i za njegove osnovne smjernice i sadržaj da tražimo mišljenje uvoznih kadrova, kada se mi o svemu možemo dogovoriti sa našim stručnim radnicima u obrazovanju i kulturi. Ne možemo se složiti da neko bude domaćin u našoj kući, prije nego se dokaže da mi nismo sposobni da budemo domaćini u svojoj kući, a da su drugi sposobniji za to. Poznato je da su naši stručnjaci u obrazovanju i kulturi stvarali takve sisteme obrazovanja koji su davali kadrove poznate u cijelom svijetu po svom širokom opštem obrazovanju.
Imajući u vidu sve rečeno, tražimo da nam se jasno kaže ko i zašto uvodi predmet "Kultura religija" samo u Republici Srpskoj. Ne želimo da se niko ni iza koga zaklanja, nego da znamo ko je odgovoran. Nama se ovaj predmet može nametnuti (neće nam to biti jedino nametanje), ali ako je naš ministar prosvjete odgovoran čovjek, a treba da jeste, ne bi trebao da se bavi ovakvim eksperimentima bez saglasnosti crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Ako je njemu i svima koji su na uvođenju ovog predmeta radili stalo da ne izazivaju razdor i neslogu i da imaju podršku svih crkava i vjerskih zajednica u onom što urade u vezi sa bilo čim što je religijsko pitanje, onda tu podršku mogu imati samo ukoliko imaju i našu saglasnost za to.
Ovako, neka ne očekuju našu suodgovornost, ako im ovaj eksperiment ne uspije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
