Nastavićemo...
"Glas" je bio Vaša prva ljubav. "Glas" - u kojem ste počeli karijeru, "zagrizli" i rastući uz njega stasali u velikog novinara, velikog urednika, i prije svega velikog čovjeka.
Danas se taj "Glas", Vaš "Glas", oprašta od Vas.
Najteže je, kažu, opraštati se. A oprostiti se zauvijek, u nekoliko rečenica, na papiru, u Vašem i našem "Glasu", čini se da je nemoguće.
Pravimo "Glas" kakav nikada ranije nije izašao, čak ni sličan. Niste nas tome učili. A učili ste nas mnogo čemu. Pružili ste nam šansu, vjerovali ste uvijek u nas, objašnjavali kako nije teško biti novinar i kako samo treba "zagristi" i ne puštati. Hrabrili nas kada bismo posustali, bodrili i gurali dalje.
Imali ste viziju. Uvijek ste znali šta hoćete, imali ste cilj i nekako s lakoćom sve to postizali.
Tako ste učili i nas. I znam da biste nam sada rekli da ne pravimo dramu i da ćemo sve dobro napraviti.
Bili ste skromni. A bili ste Veliki. Svjedoče tome danas brojni telegrami, izrazi saučešća, posljednji pozdravi, knjiga žalosti... Kao da svi žele da Vam još nešto kažu, poruče nešto posljednji put, da se oproste od Vas.
Bolan osjećaj da ste otišli iznenada i prerano nas ne napušta. Toliko riječi je ostalo neizgovoreno, toliko razgovora nedovršeno, toliko priča nenapisano.
Jedino što sada možemo reći jeste da ćemo nastaviti tamo gdje smo sa Vama stali. Vašu energiju je bilo teško pratiti i biće je nemoguće nadoknaditi. Prošli ste toliko toga, skupo platili svoje stavove, a opet imali snage da idete dalje. Bili ste pokretač mnogih stvari, mirili nepomirljivo i zbog toga su Vas cijenili i poštovali.
Jedno je sigurno. Ostaćete zapamćeni. Po mnogo čemu. A Vaše novine će Vas čuvati od zaborava. I ne samo novine. Ljudi. Ljudi u čijim životima ste ostavili neizbrisiv trag. I koji će Vas pamtiti po hrabrosti, snalažljivosti i po dobroti. Uvijek ste za svakoga imali vremena, trenutak pažnje i riječ utjehe. A to se pamti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
