Najnovije izdanje Dnevnog Kaazaza

 U iščekivanju političkog suđenja u organizaciji sad već odavno trijeznog Abdulaha Sidrana, gdje troje Kaura (jedna Kaurkinja i dva Kaura) idu po minder - pravdu u halal i multikulti Sarajevo, surfam na dasci dugmari, po Internetu. I nasuče me daska na mog starog priku, čovjeka koji mi je prije 5-6 godina, uz Ivana Lovrenovića, Marka Vešovića i još par njih, anonimnom dodijelio tada prestižnu književnu nagradu za meni prvu objavljenu knjigu proze. Nisu znali tada ni kako se zovem ni kolika se antiprotivna i rušilačka Vlašina krije iza mog pseudonima...

Šalim se za Sarajevo, fin je to grad. Nije više multikulti, jeste halal, ali ne mogu ga ne volit. Doduše, sudstvo i književna scena (ako izuzmemo Ibrišimovića, Karahasana, Džamonje, Ramadana i još par njih živih i mrtvih) su tamo za smućkat i prolit, ali to sad nije tema ove moje pisanije. A biće, ako mi Bog da lijepo zdravlje.

Ima tamo puno finog i razumnog svijeta, u tom Sarajevu, ali od puste "tolerancije" i "slobode", ne smiju "kvrknut". Osim rijetkih smjelih ljudi kao što su Sanja i Ugo Vlaisavljević ili Senad Avdić. Ima ih još, ali ih za njihovo dobro, neću imenovati. Kazaz & kompanija su ovo troje već medijski linčovali, pa mogu. A i to troje se više ne boji. Ne može se umrijeti nego jednom, a njih su Kazaz, Lovrenović i kompanija već osudili, optužili, označili... Proglasili ih državnim i narodnim neprijateljima. Čak i Sanju. Hm, koliko ja znam, Sanja nije Kaurkinja... Ni Senad. Ali su svijet koji govori i misli, a to Kazazistan, Vešovistan i Lovrenistan ne mogu smisliti. Ni Stojićevac Mile Stojića ne da da se dira u svete istine, ni da se Stojiću ode na predstavljanje knjige bez 500 do hiljadu maraka. Ni Daidžistan Bosanskih Franjevaca koji uglavnom živi u dijelu Bosne zvanom Sarajevo, ne da ni prismrditi drugoj istini osim dojučerašnje Lovrenistanske i Kazazistanske.

Ratni i poratni halal Kazaz

Uvaženi profesor Enver Kazaz, jedan od najvećih ideoloških i etničkih čistača Sarajeva, obrnuo je ćurak! I profesor Nerzuk Ćurak je, sad je i on multikulti, ne prodaje više ratnu tezu o svom "temeljnom narodu". Ali, Enver je čudo. Ne bih sad o islamizaciji Armije RBiH, o maltretiranju privedenih mu Srba u ratu, ni o tome kako je jednog od najboljih prijatelja (Hrvata, da ne bude zabune - nije da je čovjek kinjio samo Srbe) doslovno uništio i prodao ga za 30 vreća za spavanje, sad bih malo o simptomu "Lovrenović", hvatanju zadnjeg vagona za bijeg iz haosa koji je sam napravio.

Razumio bih Kazazovu ogorčenost SDP-om i postojećim stanjem stvari, da on sam to stanje nije stvorio! Posipanje pepelom, pranje ruku, pljuvanje po svom djelu, sve je to već viđeno u tom poluintelektualnom IDEOLOŠKOM miljeu koji je ideologija i plitka jednoumna teorija o fašizmu i antifašizmu stvorila. Ali, kad sam kreator teorije kaže da teorija ne valja, onda je to za sjesti i pisati 10.000 znakova. Jer, čovjek zvani Zlatko Lagumdžija nije sam sebe stvorio da bi onda stvorio i Hrvate i Srbe po svojoj mjeri, za jaku političku figuru nije dovoljno dreljiti oči i mlatarati rukama. Za to treba puno ljudi poput Kazaza, da satanizuju sve koji drukčije misle, da ih proglase fašistima, plaćenicima i ljudima koje treba pod hitno eliminisati. Usput, čujem da je profesor Vlaisavljević na svom radnom mjestu izložen strahovitom pritisku. Trebam li spominjati ko je nahuškao nedozrelu studentariju na njega? Ne treba. Pametni ste vi, ne treba vam se sve reći. Trebam li reći da niko oko Uge nema petlju da stane na njegovu stranu, da mu priđu tiho, da niko ne vidi, da mu kažu da je u pravu. Ne trebam. Znate to i vi.

Multikazaz

Čitava plejada dobro uhljebljenih "državnih disidenata" je, polako ali sigurno, doprinijela nacionalnoj homogenizaciji bosanskohercegovačkog društva. I ja sam, u nadi da stvarno postoji neka socijaldemokratija u ovoj zemlji, u najboljoj namjeri ušao u taj nesretni SDP. Ali, nije mi trebalo puno da shvatim da je toj partiji država važnija od naroda i da joj je jedan narod važniji od druga dva. I tada je rab Božji Veselin uvidio da je SDP stranka Bošnjaka "lajt". Shvatio je da ta stranka, po programu i ciljevima, nije nimalo "lajt". Naprotiv. Sad sam uvidio da se ta stranka spremna udružiti sa najcrnjim profiterima i sljedbenicima fašizma, samo da podjarmi i nadglasa ostale! I sretan sam što nisam učestvovao u stvaranju tog SDP-a i ovakvog stanja stvari u ovoj nesretnoj zemlji. I, sretan sam što učestvujem u demistifikaciji loše maskiranog nacionalizma. Jer, ako ću već podržati nacionalizam (za sada mi ne pada na pamet), podržaću svoj a ne bošnjački ili hrvatski. I, da se ne lažemo, nakon Kazazovog teksta hvata me panika! Užas! Jer, eto, postoji realna opasnost da se sa iste strane barikade, u misiji razbijanja magle, nađem sa najvećim proizvođačima bosanske magle, Enverom Kazazom i Ivanom Lovrenovićem! Kahvu i kavu popiti s njima, kao i sa svakim, u redu. Ali s njima u borbu za istinu koju su maskirali pred Bošnjacima i svijetom, e to neće moći. Jer, najveće žrtve predstave Bošnjaka o Bošnjacima, kao što reče uvaženi profesor Muhamed Filipović, upravo su Bošnjaci. SDP-ova nasilnička nacističko-profiterska koalicija, kulminacija je upornih nastojanja te mudrijaške elite koja riječ "fašizam" koristi češće nego većinu veznika.

Dnevni Kazaz

Ne bih da ovo ispadne lično. Koliko se sjećate, Kazazova i Lovrenovićeva novina je mene smjestila uz Radovana Karadžića. Onaj ljevičarski pamflet zvani BH Dani, pokoj im duši. Raša iznad mene, kao, govori mi šta ću pisati. Onda su uslijedile prijetnje ubistvom ako odem u Sarajevo. Nije što su mi prijetili, nije prvi put, nego mi je što sam morao u Sarajevo da vidim ko će me i kako ubiti. Jesam, nahodao sam se, ali sam i pojeo ćevape, pa i nije bilo tako loše i taksirli. A ni opasno nije bilo. Nije Sarajevo toliko ideološki indoktrinirano, nisu svi Kazaz, Lovrenović, Stojić, Lagumdžija, Komšić... Ima tu više finog svijeta nego ovakvog kakav sam nabrojao. Jer, veće su šanse da me pogodi zalutali metak u tramvaju nego da mi neko od tih ljevičarskih miševa kaže nešto u lice. Evo, spremni su da pljunu na svojih ruku djelo, da začeprkaju leš čudovišta koje su sami othranili i okrenu novu stranicu u kojoj, osim države i njihovog naroda, postoje i neki drugi čije mišljenje treba uvažiti. I, avaj, SDP to ne čini... Eureka! SDP je "bošnjakocentričan"! Tako kaže profa Enver Kazaz u novom izdanju! Je li to mogućeeee...! Car je go!

Nije Kazaz

Uh, oprostite. Punica mi je umrla neki dan, juče joj je bila sahrana, ja držao govor. Zato pucam ovako, rafalno, bez pun detalja i nišanjenja. Jer sam, znate, potresen. Sahranjena je u duhu u kojem je rođena, kao katolkinja, pokoj joj duši. Palo mi je na pamet čak da se na misi prekrstim slijeva nadesno, po katolički, ali nisam. Da me vidi da to radim, samo bi se prezrivo nasmiješila. Mene je jako voljela. Cijenio sam je jer je uvijek govorila ono što je mislila, bez obzira na posljedice. To ju je mnogo koštalo u životu, i previše. Tu njenu crtu sam, dakle, jako poštovao. Imala je puno jači osjećaj za pravdu i istinu nego ja. Dakle, za razliku od Dnevnog Kazaza, nije se prilagođavala novonastalim situacijama. Prva je te 1995. prešla u izrešetani Istočni Mostar, da uz pratnju snajperskih nišana, svom protjeranom mužu, prijateljima i rodbini odnese nešto za jelo. Nisu svi u ovom ratu maltretirali ljude koji se ne mogu braniti... Izvinite, morao sam je spomenuti, pokoj joj duši.

Radio Kazaz

Trebate pročitati tekst na portalu Radio Sarajeva. Tekst se zove "Raspada se SDP-ova bošnjakocentrična multietničnost i bosanstvo". Za tekst odgovoran, glavom i bradom, uvaženi profa Novi Kazaz. Za ne povjerovati. Pročitati obavezno. Priča o "bošnjakocentričnosti", o "etiketiranju fašizmom", o zamagljivanju stvarnosti i... Priča čovjek o sebi. I osuđuje sebe koji je bio, kao da je oduvijek taj "novi" i "tolerantni" Kazaz, koji nikada ne bi izložio Ugu Vlaisavljevića stubu srama, nikad Novi Kazaz ne bi nazvao Srbe i Hrvate četnicima i ustašama a kamoli ih vezane šamarao i trampio za vreće za spavanje... Ajoj... Usput, Ugo je za njega Erazmo Roterdamski, u znanju o temama od kojih Kazaz politički i materijalno egzistira već par decenija. Poznajem i jednog i drugog, znam o čemu govorim. Nije mi Ugo Vlaisavljević ni rod ni pomozbog, cijenim ga kao i punicu što sam, zbog istine koju iznosi bez obzira na moguće posljedice.

Postmoderni Kazaz

Profesor Kazaz je, nakon dubokog razmišljanja, otkrio da je Federalna TV ustvari televizija SDP-a i Zlatka Lagumdžije. Aferim, profesore! Svaka Vam dala! To su davno zaključili i osnovci, ne treba magisterij Filozofije Palanke za to. Otkrio je profa, onako dubokouman, da su mediji pod kontrolom vlasti! Ništa je to, Dubravko Lovrenović je otkrio da bosanski stećci i nisu baš toliko bosanski. Živimo u doba velikih otkrića... Pa je profa Enver otkrio i da je "multikulti" SDP do sada koalirao samo s bošnjačkim strankama. Ni pola godine od prerane političke polusmrti njegove i Bajićeve "Naše Stranke". Pa onda je otkrio da je Angela Merkel mudra žena. Osuo se, u naletu otkrovenja i navali mudrosti, i na kolažni program za lakovjernije Bošnjake (to pošten Srbin i Hrvat i ne gleda) zvani "60 minuta". Doduše, u jednom je ostao dosljedan. Kao u najboljim danima šamaranja vezanih i etničke čistke, spomenuo je dva već odavno hladna mrtvaca koje više niko ozbiljan ne uzima zaozbiljno, dva bez kojih filozofija čaršije koju je dekadama stvarao profa Kazaz, ni sad ne može. Ne smijemo mu zamjeriti, ne može se baš sve iz korijena pa nanovo, puj-pike pa ne važi. Kakav bi bio profesorsko-sarajevski i patriotsko-postmodernistički diskurs i registar bez te nezaobilazne dvojice, Tuđmana i Miloševića?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.