Multikultura, nema šta!

Djeca treba da znaju sve

Djeca treba od najranijeg djetinjstva, kako već rekoh, da znaju sve: ko je na njihove roditelje pucao tokom rata, kako su izgledali zločini, ko ih je činio, koliko brutalno, zašto. Ako im to ne usađujemo od skoro pa prvog osnovnoškolskog dana, neće nikada ništa ni znati.

Htjela sam, iskreno sam htjela da ne pišem o ovoj temi. Puno Sarajevo zaštitara ljudskih prava, promotora demokratije i multikulture, pa neka pišu. Treba da pišu. O čemu će pisati i govoriti ako ne o nevolji koja je zadesila srpsku povratničku porodicu u sarajevsko naselje Grbavica i privođenju novinarke Branke Kusmuk. A možda se ništa od ovoga nije ni desilo, nego mediji iz RS izazivaju neku vještačku krizu. Pa da se desilo, ma reagovao bi barem neko. Toliko je NVO-a u Sarajevu, toliko intelektualaca koji sve o svemu znaju, pa tu je i ona profesionalna udruga BH Novinari. Ma svi bi nešto rekli da je trebalo, ali nije. Nego, neki povratnici zamislili da im je dijete koje je išlo na izložbu o srednjovjekovnom novcu zalutalo na izložbu o ratu. Otišli roditelji da se žale direktoru škole, a ovaj, njima bezobraznicima, poslao policiju na vrata. A sve to došli snimiti prefriganci sa RTRS-a. Ovo prethodno je jedna od verzija neprijatnosti kroj koju prolazi porodica Babić. Ali hajde da ostavimo po strani i roditelje i RTRS.

Policija pred vratima

Roditelj, u kakvom god da je emocionalnom stanju, otišao do direktora škole. Nije tamo trebao dobiti ništa drugo do toplu ljudsku riječ. Nema tog roditelja koji ne zaslužuje topao prijem kada zbog svog djeteta dođe upravi škole. Roditelj, i kada nije u pravu, ima prirodan nagon da zaštiti svoje dijete.

No da li je direktor baš morao poslati policiju na vrata roditelju čije malo dijete ide u njegovu školu? Kakvo je to izazivanje nereda ili narušavanje javnog reda i mira morao napraviti roditelj da mu policija zakuca na vrata? Da li to direktori rade i u svim ostalim slučajevima? Recimo kada učenici vade noževe u školi ili kada se metalnim šipkama tuku ispred škole pa dođu roditelji da posreduju? Hm, ma naravno da ne rade. Da li je ovaj roditelj zaslužio još jedan stres nakon stresa zbog kojeg je sasvim opravdano reagovao upravi škole? Zašto direktor, ali i svi koji su viđeni u prilogu koji je napravila redakcija emisije Pečat na RTRS (4. aprila 2013.) nisu imali niti riječ razumijevanja za argumentaciju zabrinutog roditelja? Koji nedostatak osjećaja za drugoga, za multikulturu, za strah drugoga, smo mogli vidjeti kod nekih likova koji se pojavljuju u emisiji!

O čemu nam je taj televizijski prilog rekao više nego o problemu jedne porodice? O istinskom stavu prema drugim konstitutivnim narodima i više nego izvjesnom odsustvu multikulture u Sarajevu i sarajevskom obrazovnom sistemu. O već čujem da je ovo sasvim generalan stav i da ne može biti prihvaćen ovakav kakav je iznesen. Ali, može nažalost, i te kako može, jer ne čusmo ni jedan prigovor, nijedan glasan prigovor na ovaj pedagoški zločin nad djecom nižih razreda jedne sarajevske osnovne škole. Ko može opravdati u ime bilo kojeg obrazovnog cilja gledanje fotografija sa masakriranom djecom? Postoji li ipak neki dokument koji obvezuje na zaštitu djeteta? Šta bi sa onom Konvencijom o pravima i zaštiti djeteta? Postoji, ali nije bitna u ovom slučaju?

Skrnavljenje ugleda

A šta na to kaže Elma Hašimbegović, uposlenica muzeja u kojem je djevojčica porodice Babić doživjela traumu? Da su se ovakvi prigovori mogli očekivati i da oni upozoravaju posjetioce na uznemirujući sadržaj, a posebno nastavnike koji dovode djecu.

Školski odbor je ovim povodom uputio nekakvo skandalozno saopštenje u kojem je istaknuto da je akcenat izložbe bio srednjevjekovni novac. Stavljaju nam do znanja kako "činjenice  i događaji  iz naše novije istorije mi ne možemo izbrisati". Nije manjkala ni osuda roditelja koji, kako vele nepristrasni članovi Školskog odbora, samo žele da skrnave ugled škole. A podičilo se tu i multikulturom, uz potpis izvjesnog Ramiza, predsjednika školskog odbora.  Članovi Odbora baš nekako oslikavaju sasvim multikulturni sastav škole: Sakib, Fahreta, Samira, Fahrudin. A što se nastavnika tiče, eh pa ovako piše na njeb stranici škole: Azra, Dina, Ismeta, Azra, Fatima, Suada, Meada, Ferida, Edina, Amela, Azra, Lejla, Elvira, Murveta, Vesna, Jasminka, Sanela, Alma Mirna, Amer, Almira, Enesa, Mesud, Amra, Gordan, Vedran, Vahreta, Hedija, Esad, Samira, Belma, Mesud, Sanela. I baš moto škole odgovara sasvim multietničkom sastavu nastavnika i Školskog odbora: "Različitost je bogatstvo". 

Živjela multikultura! I ne znam, zaista ne znam ko može dovesti u pitanje multikulturalizam ove, ali ništa manje i ostalih škola u Sarajevu.  Ma sve sami multikultruni sastavi nastavnika i direktora. Čudi me što nema  onih dviju škola pod jednim krovom u Sarajevu kada je ovoliko različitosti na jednom mjestu? Inače, kada slušamo predstavnike obrazovnog sistema u Sarajevu, ostaje nejasno šta je zbunilo ili uznemirilo roditelje kada i na internetu ima dostupnih  svakakvih sadržaja. Nego, baš mi nešto ne ide da povežem necenzurisani internet i uređeni obrazovni sistem. No, eto ipak je predstavnica ministarstva obrazovanja KS najavila pokretanje postupka kojim bi bio ispitan ovaj slučaj.

Ombudsman

Ured ombudsmana u Sarajevu nas nije ostavio ravnodušnim svojom izjavom o nemogućnosti pokretanja postupka po službenoj dužnosti (edž officio)! Međutim iz kancelarije ombudsmana u Foči imaju sasvim drugačije mišljenje zasnovano na Konvenciji o pravima djeteta. Naravno za njih je moguće sve što nije u Sarajevu.

A djeca i njihov nastavak obrazovanja u školi u kojoj su doživjeli neprijatnost? Kakav je osjećaj ovih roditelja koji nakon što ih je Školski odbor osudio treba da šalju spokojno svoju djecu u školu u kojoj su naišli na potpuno nerazumijevanje? I da, još nešto veoma važno. Da li je iko od sarajevskih gledalaca, zaštitnika ljudskih prava, a posebno prava djece, primijetio još jednu uznemirujuću konstataciju jednog od sagovornika u "Pečatovom" prilogu? Riječ je o nebošnjaku sa Grbavice koji veli da se već jednom žalio direktoru iste škole što djeca pjevaju ilahije i kaside. Pitao je, veli, i zašto ne pjevaju druga djeca crkvene pjesme, a dobio odgovor da  neće pjevati crkvene pjesme, na što je nebošnjak, stanovnik Grbavice, rekao da ni njegova djeca neće pjevati ilahije i kaside. Da li je moguće da ovu izjavu niko nije čuo, zabilježio, da ga nije zainteresovala, ako ništa barem da provjeri da li još jedan sarajevski Srbin laže i baca sjenu na multikulturu. Da li su drugi roditelji bili solidarni prema ovoj porodici? Ne. Da li su imali razumijevanje za strah koji je u  porodici Babić? Ne, a i zašto bi imali kada to sve nije istina. Djeca su išla na izložbu srednjovjekovnog novca u BiH, a ne osvježiti sjećanja na rat. I da, tragajući za podacima o školi o kojoj je riječ, vidjeh zgodan naziv jedne školske priredbe. Posvećena je "reintegraciji Grbavice". Baš me zanima kako je djeci objašnjena ili igrokazom predstavljena  reintegracija ovog sarajevskog naselja.

Na kraju treba reći da se na snimku stana porodice Babić u trenutku kada otvaraju vrata policiji vidi 5-6 uniformisanih lica, kao da su došli da hapse preprodavača droge i njegove saučesnike. Čitave tri ženske osobe. E pa šta je trebalo direktoru škole kaže policiji da bi ovi odlučili da pošalju 5-6 specijalaca?! Šta li ugroženi direktor ovim želi da poruči roditeljima koji su se žalili? Da li je ikada prije i pod kojim uslovima prijavio roditelje koji su ga uznemiravali na "reintegrisanoj Grbavici"? Da li roditelji ove škole mogu posvjedočiti još nekoj ovakvoj dobro naoružanoj posjeti policije njihovim domovima ili je ovo možda jedini takav slučaj?

Umjesto kraja: "Države potpisnice će poštovati prava izložena u ovoj Konvenciji svakom djetetu u svojoj jurisdikciji bez diskriminacije bilo koje vrste, bez obzira kojoj rasi, boji, spolu, jeziku, religiji, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom porijeklu, vlasništvu, onesposobljenosti, rođenju ili drugom statusu dijete ili njegovi roditelji ili zakonski staratelji pripadaju.", pa tako i da će razvijati poštovanje: "prema roditeljima djeteta, djetetovom kulturnom identitetu, jeziku i vrijednostima..."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.