Miroljubive prijetnje miru

Imajući u vidu odlučujući uticaj stranih aktera u prelomnim događajima prije izbijanja građanskog rata u BiH, nedavna Inckova odluka ima isti značaj kao i savjet američkog ambasadora Cimermana Aliji Izetbegoviću da povuče potpis sa Kutiljerovog mirovnog plana, iza kojeg je stajala Evropska zajednica. 

Kao jedan od značajnijih događaja u procesu raspada BiH može se okarakterisati i izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH, a koji je na funkciju hrvatskog predstavnika došao isključivo bošnjačkim glasovima. Zbog kontinuiteta bošnjačke potrebe za dominacijom u BiH i zloupotrebom principa konstitutivnosti naroda, ovo imenovanje je praktično okrenulo Hrvate protiv BiH, što se simbolično može posmatrati kao odlazak Hrvata sa 14. kongresa u Beogradu.

Zveckanje oružjem

U ovom razbijačkom procesu značajno mjesto zauzima izraženi unitarizam bošnjačke strane, koji se od formiranja SDA pa sve do danas zagovara kroz formu “građanskog uređenja BiH” u kojem “bošnjačke patriote” zveckaju oružjem, prijete oružanim formacijama i pozivaju da se ponovo oblače uniforme!

Zbog očuvanja vlasti i uticaja SDA lider ove partije Bakir Izetbegović sve češće obilazi nekadašnje ratne položaje i mjesta stradanja, na kojima zbog “očuvanja države koja je napadnuta od neprijatelja” ponovo, kao i njegov otac Alija, miroljubivo prijeti miru u stilu “eto, ako nas ko napadne” u BiH.

Djelujući po sličnom modelu razbijanja BiH, Željko Komšić, “zlatni ljiljan”, u svojim javnim medijskim istupima, rame uz rame sa Šefikom Džaferovićem, polako razvija tezu po kojoj Predsjedništvu BiH više nije potreban srpski član?! Slijedeći uzurpatorsku politiku Izetbegovića starijeg u smislu donošenja odluka izvan institucija, u okviru islamske šure, slično se desilo nedavno kada je odgođena vojna vježba na Manjači sa Vojskom Srbije.

U jednostranom i tendencioznom pravnom tumačenju Ustava BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma, bošnjačka strana i njihov drugi glas u Predsjedništvu BiH Željko Komšić podršku za institucionalnu marginalizaciju Srba po “građanskom modelu iz 90-ih” sada traže od antisrpski nastrojenih zapadnih predstavnika, NATO-a i nelegitimnog visokog predstavnika.

O tobože građanskom konceptu za koji se zalaže bošnjačka strana najbolje govori zastava s ljiljanima koja se često koristi u kombinaciji sa zastavom Islamske zajednice BiH, bilo da je riječ o Federaciji BiH ili drugdje u svijetu, a koja se nalazi i u kabinetima bošnjačkih članova Predsjedništva BiH.

S tim u vezi, valja podsjetiti da je 1998. godine BiH dobila zastavu sa žutim trouglom i evropskim zvjezdicama u plavom polju, čime je ukinuta ratna zastava s ljiljanima. Na nekim manifestacijama, kao i prilikom vjerskih molitvi, može se čuti i ratni poklič - tekbir, koji su uzvikivali islamski ratnici kada su odsijecali glave “nevjernicima”. Srbima u BiH, nažalost, nije nepoznato šta slijedi nakon ovih povika, jer su već 1992. godine i te kako postali svjesni ko će se nalaziti u redovima takozvane Armije BiH. Nenada Petkovića, Branislava Đurića i Blagoja Blagojevića mudžahedini su izmasakrirali na Crnom vrhu 22. septembra 1992. godine. U samo predvečerje rata, na Ozrenu, islamski ratnici su obezglavili na desetine zarobljenih pripadnika VRS. Za posmrtnim ostacima mnogih od njih još se traga.

Bisera i “Al-Kaida”

U sprovođenju spoljne politike SDA njen lider Bakir Izetbegović je odabrao Biseru Turković koja ne prestaje da prosipa “bisere”, koje on nevješto opravdava, a u stvari je bezrezervno podržava. Podsjećanja radi, između ostalih, republikanski kongresmen Trent Franks iz Arizone svojevremeno je oštro kritikovao Stejt department zbog davanja agremana ambasadoru BiH u SAD Biseri Turković, ističući “njenu povezanost” sa, kako je rekao, radikalnom islamskom strankom SDA, koja je od osnivanja imala jake veze sa “Al-Kaidom”!

Prema idejnom konceptu građanske države po bošnjačkoj mjeri, u posljednjih nekoliko godina intenzivirana je politička i medijska borba čiji je cilj ukidanje Republike Srpske. U ovim aktivnostima, osim ekstremnih islamista, zapaženu ulogu ima i određeni broj vjerskih službenika Islamske zajednice BiH, sa reisom Kavazovićem i njegovim savjetnikom Mustafom ef. Cerićem na čelu, koji ne propuštaju priliku da u vjerskim molitvama između redova, igrajući se riječima, pozovu vjernike na neku vrstu osvete.

Bivši reis Cerić i aktuelni reis Kavazović veliki uticaj imaju i na dio akademske zajednice, posebno preko Bosanske akademije nauka (BANU). Uz njihovu podršku u Sarajevu je formirana šesta po redu sandžačko-bh. akademija nazvana po Kulinu banu u kojoj vodeću ulogu ima “osviješćeni sandžaklija” dr Suad Kurtčehajić, koji na radikalno-islamističkoj priči o hiljadugodišnjoj državnosti BiH promoviše uspostavljanje Republike Bosne.

Po ugledu na ove akademike, današnji zagovornici stvaranja Kalajeve interkonfesionalne bosanske nacije u BiH poput prof. dr Zlatka Hadžidedića, koji djeluje i u okviru NVO “Ist vest bridž” - Most Istok - Zapad, koja je nastala u Beogradu pod patronatom Trilateralne komisije, rješenje aktuelne krize u BiH vide u stvaranju “nacionalne države”. Za uspostavljanje moderne evropske građanske države “svih Bosanaca”, Srbi i Hrvati bi, po Hadžidedićevoj teoriji, trebalo da se odreknu nacionalnog identiteta i zadovolje samo vjerskim identitetom. Od ideje Alije Izetbegovića u “Islamskoj deklaraciji”, po svemu sudeći, nije se odustalo ni do danas.

Za finansiranje glavnog, državnog projekta, uz podršku stranih islamskih centara u BiH, zaduženi su potomci mladomuslimana koji koriste kapital stvoren ratnim i poratnim profiterstvom, čiji veliki dio, nesumnjivo, potiče od donacija u vrijeme rata i neposredno poslije njega (“nestale” milijarde danas se vraćaju kroz “uspješne investicije”). Na ovaj način, između ostalog, strpljivo i smišljeno, radi se na ostvarenju plana SDA, zacrtanog još u Alijino vrijeme, po kojem bi BiH trebalo da “vladaju potomci bogatih bošnjačkih mladomuslimanskih familija”.

Na nama u Republici Srpskoj je da branimo njene zagarantovane ustavne pozicije, jer nas na to obavezuju buduće generacije, a prije svih oni koji nisu žalili živote da nas brane i odbrane. Bez obzira na to što smo u ratnom i poratnom periodu nosili teško breme isključivih krivaca za sva zlodjela, što nam je “Inckov zakon” pokušao staviti veto na pravo da se borimo za objektivnu sliku o ratu u BiH, što je gotovo cijela svjetska javnost upirala prstom u Srbe kao loše momke iz holivudskih filmova - i na taj način dala vjetar u leđa nastojanjima da se radi na stvaranju unitarne BiH - naša je dužnost da istrajemo i ne dozvolimo pogrome iz prošlosti.

Naravno, ne na način kao što to čini bošnjačka politika, stalnim prizivanjem prošlosti i pomoći stranaca, provokacijama... nego na način da se stvore uslovi u kojima se niko neće osjećati ugroženim u BiH, a ona “skroji” po mjeri svih koji u njoj žive.

Piše: Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.