Medijski četnici pokajnici

Medija u kojemu stalne rubrike imaju ko-je-ko oslobodioci medijskog prostora. Neki imaju stalne, a neki povremene rubrike. Onomad se otamo javljao i Slobodan Vasković, nekadašnji prvi saradnik Magazina "60 minuta" i rastajao se sa Željkom Kopanjom i ne sluteći da će se uskoro bolno rastati i sa vlasnikom magazina za koji je radio. Ali to je život. I nije mi nimalo bitno što su se dojučerašnji saveznici rastali, nego me zanima pokušaj odbrane novinara sa višedecenijskim stažem koji je taj staž stekao u nekoliko najrazličitijih medija. I nije mi bitno ni to što neko ima potrebu da brani Vaskovića od nepostojećih napada i nepostojeće medijske hajke na tog novinara, nego mjerila vrijednosti koja se uzimaju kao princip odbrane.

Rehabilitacija "četnika-pokajnika"

Istine radi, treba na početku napomenuti da su možda najteže riječi na rastanku sa FTV-om došle upravo sa FTV-a, ali to se nekako zaboravlja, kao i da nije vlasnik "Avaza" otjerao Dušku Jurišić sa FTV-a nego rukovodstvo tog medija. Dakle, šta bi značilo rehabilitovati "četnika-pokajnika"? Isto što i dozvoliti legitiman medijski tretman pokajnici Haškog tribunala Biljani Plavšić. Ali to nije dobra analogija, jer Vasković se pokajao na pravom mjestu, na FTV-u, blateći Dodika, a Plavšićka u Hagu distancirajući se od Karadžića. "Glas Srpske" je objavio na naslovnoj stranici sliku Biljane Plavšić nakon dolaska iz Haga i time stekao kredibilitet lista "četnika od pera", a Vasković je napadao istinsku Karadžićevu opoziciju i time stekao kredibilitet "pokajnika". E šta je ovdje istinski princip i logički rezon teško je pretpostaviti. "Masa sluga" je, kako tvrdi sarajevski domoljubac i gerilac, danas angažovana u medijima, ali ne na svim nego samo na nekim. A ti neki mediji su: "Dnevni avaz", "Glas Srpske", RTRS, Poskok i SAFF. Hm, dakle ljudi okupljeni oko ovih medija su zlikovci ili teroristi, ili huškači, ili ... ima toga još. I ovih nekoliko nabrojanih kvalifikacija su dovoljne. Pa kako onda nazvati pravim imenom sve one medije koji uništavaju svaku ljudskost neistomišljenicima od kojih evo jedan upravo analiziramo? Da ih možda ne treba nazvati "jedina slobodna teritorija"? Kao što to za sebe čini Online žurnal - s pravom! To su slobodne teritorije oslobođene svake odgovornosti prema svima koji su izvan tima.

Ko su konformisti

Možda nije loše spomenuti i konformiste sa početka teksta. Nisu li to svi oni koji su napuštali medije i pristajali na preregrutaciju kako se mijenjala ili dnevna politika ili vlasnik medija ili, još prije, kako su se mijenjali uslovi honoriranja medijskog angažmana? I ne treba previdjeti, nisu li konformisti upravo oni koji odlučuju biti kritičari manjina ili onih koji nisu bliski dnevnoj politici? Pa je tako danas mnogo lakše kritikovati SAFF nego socijaldemokrate. Poskok nego dobro kotirajuće sarajevske Hrvate. "Avaz" nego ustoličene (dojučerašnje safovce) antinacionaliste. "Glas" nego današnje sljedbenike ratne ideologije SDS-a. Današnji RTRS nego ratni RTRS i njegove izvještače. "Dnevni avaz", nego dnevne novine u službi sitnih čaršijskih interesa. Ili, recimo, Biljanu Knežević koja je vodila predizborne debate tokom 2010. godine, emitovane na RTRS i BHT. Baš jedna radikalna voditeljica je ta Kneževićeva, pa je ni manje ni više njeno moderiranje podržao The National Endonjment for Democracdž. No dobro, možda ni Amerikanci nisu u svim situacijama Amerikanci nego mijenjaju principe od prilike do prilike. Hm, dođosmo i do "soft fašista" iz sva tri naroda. Inače za gerilce je riječ "fašista" jednako frekventna kao "dobar dan". Greška, frekventnija je, jer je "dobar dan" u Sarajevskoj kotlini gotovo istrebljen izraz. A "biti fašista" bi se odnosilo na sve one koji ne dijele istu ideologiju kao zagovarači ma-ni-blizu.soft-građanskoj-ideji. Građanski koncept podrazumijeva poštovanje svih prava podjednako bez nametanja prava koja su "vrednija" od prava koja slobodnim izborom žele osigurati građani ove zemlje. Dalje, fašista nije onaj koji štiti nacionalne interese nego onaj koji zagovara ideje autoritarizma, rasizma, militarizma, antiliberalizma.... Lako je provjeriti gdje nalazimo ove odlike, da li među onima kojima se one danonoćno pripisuju ili možda negdje drugdje. Pa tako autoritarna svijest vlada u partijima koje decenijama imaju jednog i neprikosnovenog lidera, pardon šefa. Nacionalizam se ogleda u stalnom nacionalističkom pronalaženju nacionalista. Pri tome oni koji to čine previđaju da time uporno veličaju same sebe, svoju nacionalno-građansko-političku opciju i na najbrutalniji način diskriminišu sve koji nisu kao oni. Rasizma ima, nedavno smo vidjeli, i na Sarajevskom univerzitetu. Militarizam izvire iz skoro svakog slobodarskog teksta ili video priloga gdje se "obračunava do kraja, puca ali i ide dalje, rovovski razračunava, bacaju bombe... ", pa sve do otvorenih političkih prijetnji do "konačnog obračuna sa nacionalistima". O ideji liberalizma da i ne govorimo. Liberalizam upravo zagovara raznolikost sa kojom militantni antifašisti žele da se obračunaju. Liberalizam podrazumijeva kako za Vaskovića, da ima svoja politička opredjeljenja, tako i za sve druge koji ne misle kao Vasković i njegovi branioci. Pa tako kada se brani "najradikalniji kritičar režima Milorada Dodika" kojem je otkrivena "mrlja na ratnoj prošlosti (u vidu sklonosti vozanju nekonvencionalnim prevoznim sredstvima i kombinovanja novinarstva sa propagandom i blažim oblicima torture)", onda je kriterij odbrane liberalni stav da na ovom svijetu ima mjesta za sve. I upravo dok autor ove zapanjujuće tvrdnje veli da je Vasković tokom rata imao sklonost ka "nekonvencionalnim vozilima", on osporava drugima isto toliko nekonvencionalnog prostora za slobodno izražavanje kroz riječ, sliku, pjesmu, pero... Ideja o opravdanosti kombinovanja novinarstva sa propagandom je ravna tvrdnji da je liberalizam poželjan ako je kombinovan sa fašizmom.

Diskreditacija i tortura

Sve u svemu, braniti Vaskovićev "ratni nestašluk" istovremeno diskreditujući sve one koji se nađu na putu takvim braniteljima ravno je odbrani svih onih koji su odgovorni za malo, malo više, najviše ratne torture. Jer, evo vidjeli smo da torture može biti i malo i malo više, zavisi samo kada i kome treba. Pa je tako od torture u Srebrenici i Vaskovićevog malo izvještavanja o tome, malo vozanja nekonvencionalnim vozilima i malo prepadanja nedužnog čovjeka, mnogo gora Mirjana Kusmuk i Sanja Vlaisavljević, jer one nisu "četnici pokajnici". Ko zna, ako se još poneko pokaje danas ovdje ili u Hagu dobiće svoj prostor na Online žurnalu i u "kritičkim slobodnim medijima" te će možda konačno postati pravi čovjek i ravnopravni građanin ove zemlje. Do tada to vrijedi samo za gerilce i pokajnike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.