Medijski barometri i finansijska podrška

Promocija ove publikacije održana je u Sarajevu, a zatim u Banjaluci. Projekt prikupljanja podataka i objavljivanja informacija koordinirala je velika internacionalna organizacija naklonjena socijaldemokratskim opcijama u Evropi “Fridrih Ebert Štiftung”.

Povodom ove knjižice nazvane “Balkanski medijski barometar” želim se osvrnuti na dva aspekta: kako je opisana zemlja u kojoj je provedeno ovo istraživanje i kako je u javnosti promovisana sama ova publikacija.

Uvodna riječ

U uvodnoj riječi BiH je prikazana kao zemlja: “Bošnjaka (muslimana), Srba (pravoslavaca) i Hrvata (katolika), nazvanih 'konstitutivnim narodima' te ostalih naroda i građana.” Ova tri ustavno ravnopravna naroda, označena kao vjerske zajednice, odmah na početku su definisana i kao “etničke grupe”. Možda nedovoljno zainteresovanom čitaocu ovdje ne bi bilo ništa sporno, jer često u javnosti možemo čuti ovakve odrednice. Ali ovdje je po srijedi nešto daleko više od političke nekorektnosti. O čemu je zapravo riječ?

Tvrditi da u BiH žive “etničke grupe” znači oduzeti ovdašnjim narodima ono najvažnije do čega su došli u burnoj novijoj istoriji: a to je njihova politička samosvijest. Etničke grupe su po definiciji one grupe koje nemaju svijest o samima sebi kao modernim političkim akterima, a pogotovo ne kao državotvornim narodima. Zar danas možemo Bošnjacima, Hrvatima i Srbima poništiti postignuća istorijskog procesa nacionalnog buđenja i oduzeti im pravo da sebe vide kao moderne nacije? Još gore je poistovijetiti ih sa vjerskim zajednicama i oduzeti im mogućnost nacionalnog opredjeljenja. Staviti znak jednakosti između, recimo, Srbina i pravoslavca, znači nekome unaprijed učitavati religijsko opredjeljenje kao krvno nasljeđe, što je nesumnjivo rasističko predubjeđenje.

Zanimljiva konstatacija

Još jedna zanimljiva konstatacija se nalazi u uvodu, tj. sažetku ovog štiva, koje pretenduje na objektivnost i nepristrasnost, a govori o ulozi javnih servisa. Pa je tako za RTRS rečeno: “Vlasti u Republici Srpskoj koriste razne mehanizme da potisnu javni RTV servis u 'tribinu jednoumlja'. Svim izdvojenim glasovima, ljudima koji se ne slažu sa stranačkom politikom, nije samo onemogućen pristup programima, nego su ponekad izloženi nekoj vrsti 'javnog linča'“.

A za FTV: “Vodeća politička stranka u Federaciji BiH takođe jasno namjerava da stavi pod potpunu kontrolu javni servis tog entiteta”. Evo samo preko ove dvije uvodne napomene o javnim emiterima dva entiteta jasno se nazire sva objektivnost ponuđene analize.

Ako se RTRS unaprijed kvalifikuje kao televizija “linča” i “jednoumlja”, a FTV kao emiter kojeg neka partija tek pokušava da stavi pod svoju kontrolu, onda je teško očekivati objektivan pristup u daljoj analizi Barometra.

Svakom dobronamjernom gledaocu je odavno jasno da je FTV simbol neprofesionalne televizije koja svaki izvjestan period stavlja nekoga na stub srama i javno ga linčuje.

Evo, konkretno kada je bilo upitno da li će neki novinar njihove kuće ponovno dobiti ukinutu policijsku pratnju, danima smo u centralnoj informativnoj emisiji slušali napade na policijske službenike koji su se opirali tom zahtjevu. Zašto? Zato što je FTV koristila svoju moć da se obračunava sa neistomišljenicima i neposlušnima, iako informacija o odbijanju zahtjeva za produženjem policijske pratnje njihovom novinaru nije ni smjela ni trebala biti tema centralne informativne emisije, a kamoli još biti predmetom zlonamjernih uredničkih komentara. Ako to nije zloupotreba medija i javno sramoćenje nepodobnih policijskih službenika, onda je teško pretpostaviti šta jeste.

Evo još jedan primjer. Onog trenutka kada je Borka Rudić, vječna generalna tajnica Udruženja BH novinari, jedva malo progovorila kroz neke dobro umotane rečenice o neprofesionalnosti na FTV, odmah smo imali priliku gledati naizgled nemotivisani prilog, i to opet u centralnoj informativnoj emisiji, kako je njena sekretarica, a valjda uz njen pristanak, potkradala novinare.

Zastrašivanje i upozoravanje

Gledali smo i snimak sudskog procesa nekadašnjoj uposlenici BH novinari uz najavu da će FTV i dalje pratiti to suđenje i objavljivati vijesti u vezi s tim. A šta je to nego zastrašivanje i upozoravanje da Rudićka slučajno više ne progovori bilo šta o FTV? Eh, da otklonim mogući neprincipijelni prigovor kako proizvoljno tumačim emitovani prilog i kako on predstavlja samo informaciju i ništa više. Neće biti da je to tako, jer cijela afera o nestalim novcima u BH novinarima traje mnogo duže, ali, gle čuda, tek kada se Rudićka drznula prokomentarisati FTV to je odjednom postala veoma bitna vijest u dnevniku. Ne samo vijest, nego i prijetnja da će se nastaviti dalje sa objavljivanjem pikanterija sa suđenja.

A na promociji Medijskog barometra mogli smo ponovo čuti kako je “RTRS u potpunosti zanemario obaveze koje kao javni servis ima stavljajući se u ulogu predstavnika samo vladajućih struktura u RS”, te da je sasvim neprihvatljiv “način na koji Vlada RS pruža finansijsku podršku medijima”.

Pa da li je moguće da je od svih zamislivih primjera medijske neprofesionalnosti i bliskosti medija sa vladajućim partijama opet samo RTRS na meti nezavisne analize? Također čuli smo još jednu zanimljivu konstataciju: “Ako već ima novca za pomoć medijima, onda bi za njihovu podjelu kriteriji trebali biti gledanost, slušanost i čitanost, a ne spremnost da slijepo podržavaju vlast.”

I taman dok analiziram ovu rečenicu gledam fotografije sa promocije na kojoj se jasno vide direktorica ATV, Nataša Tešanović, Srđan Blagovčanin, Borka Rudić i Tanja Topić. Pomislih: pa kako, Bože, Tešanovićka nije, onako čisto principijelno, demantovala ovakvu tvrdnju navodeći najsvježije primjere finansijske pomoći koju je Vlada RS dodijelila medijima.

Recimo, direktno je mogla svjedočiti o svojoj TV kući koja i u FBiH slovi kao bastion otpora Dodiku i dodikovcima pa navesti da je odlukom Vlade RS broj: 04/1-012-2-3297/11 ATV dodijeljena pomoć u iznosu 150.000 KM ili da je RTV BN odlukom broj: 04/1-012-2-3295/11 dobila 400.000 KM, a TV BEL-kanal 100.000 KM odlukom broj: 04/1-012-2-214/12. Eto sad nije novac otišao u ruke RTRS-a, pa se postavlja pitanje zašto je onda gospođa Tešanović izbjegla da javno demantira ocjenu da Vlada RS daje novac samo “svojim režimskim medijima”.

Očito je da tu ima različitih medijskih profila i kako je prilikom dodjele nemalih sredstava zadovoljen čak i kriterij gledanosti. Ili možda promotorka Tešanović misli da kada Vlada dodijeli novac to a priori znači biti režimski medij ili takav zaključak važi samo za neke medije, a ne nipošto za njenu TV kuću?

I nije to sve. Ponudio nam je prvi Balkanski medijski barometar još mnoge zanimljive generalizacije, paušalne ocjene i procjene kreatora koji su skupljeni po jednoj istoj matrici - istomišljeničke, tobožnje građanske, orijentacije.

++++++++++++++++++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.