Dijalog, kompromis i pomirenje jesu imperativ za ovu malu balkansku zemlju. Tamo gdje političari ne mogu doprinijeti pomirenju kroz dijalog, doprinijet će novinari. Novinari su politički neutralni: oni pišu, izvještavaju, govore upravo onako kako jeste bez pretenzije da bilo koga obezvrijede ili da slučajno potiču međunacionalnu netrpeljivost. Istina oni režimski nisu toliko otvoreni kao građanski, ali to i nije tako strašno, jer građanski su jaki, neovisni, nepristrani i sve propuste koje naprave nacionalistički mediji oni će ispravljati kroz svoje priloge, emisije, novine. Ukoliko se recimo nekom nacionalističkom mediju omakne termin "nacionalista i kriminalac" građani će kroz intervencije na slobodarskim medijima moći vidjeti koja je šteta od takvih kvalifikacija. A ne samo da će slobodarski mediji ukazati na neprimjeren jezik mržnje ili na nacionalistički ispad, to će uočiti i Vijeće za štampu ili RAK. Kako je riječ o respektabilnim institucijama mjesta za sumnju nema. U to nas je nedavno uvjerila jedna visoka dužnosnica RAK-a koja kaže: "Mi itekako pratimo sve (misli se na govor mržnje, op. aut.), sve što bi moglo imati negativan efekt na društvo i radimo analizu tih slučajeva. Kada dođe do toga da se koristi govor mržnje mi imamo sve moguće mehanizme da reagiramo." Eh, sada mehanizama ima to svi znamo, ali da li zaista ima i reakcija?

Pratim neke medije i stalno iznova gledam jezik mržnje, događaje izvan konteksta koji se kontinuirano ponavljaju kako bi građanima ušli u uho ili oko, u glavu kao mantra i onda pogledam i neke Internet stranice posvećene tim prilozima i čitam zapanjujuće izljeve šovinizma, zastrašujuće mržnje prema sugrađanima. Dakle, ovo su bile posljedice nekih genijalnih medijskih uradaka koji su navodno trebali da prošire naše građanske slobode. Takvih reakcija sigurno ima još, nastalih kao rezultat istovrsnih novinarskih priloga. Utjecaj medija na narod je nesumnjivo jak, a kada je riječ o širenju mržnje uvjerena sam da je jači i od utjecaja same politike. Internet forumi su danas prilično pouzdan pokazatelj tog utjecaja. Kažu u RAK-u da brinu! O čemu? Iz ove kuće stalno poručuju da nitko osim njih ne može prepoznati šta je govor mržnje, a svi koji ukazuju na njega uglavnom imaju "političku pozadinu". Hm? Evo baš razmišljam o sebi i razmišljam koja bi to moja politička pozadina mogla biti sada kada ustvrdim: "Ima govora mržnje u bh. medijima". Da li imam argumente za ovo što sam rekla? Ne znam, možda ja i ne znam šta je argument, ali znam sigurno da neki novinski prilozi izazivaju u meni, ali i brojnim drugim građanima strah. Ili kada kažu: "Govor mržnje je fizički opipljiv, on se može plastično objasniti. Ako se osjećate nelagodno, ako vas je strah toga što čujete, pogotovo ako se poziva na klanje, na iseljavanje, kamenovanje ljudi… radi se o govoru mržnje  i tu RAK treba da reaguje". Eto nakon zastrašujućih riječi na Internet stranicama, a koje su isključivo reakcija na novinarski proizvod čovjek se osjeća sasvim spokojno, to što osjeća nije fizički opipljivo, nije vas nimalo strah toga što čitate, nema tu nikakvih poziva na klanje, kamenovanje je kao milovanje, a iseljavanje nije ni potrebno.

Ukoliko je ovdje riječ o nečemu što nije jezik mržnje i ukoliko na sceni nije otvorena ignorancija ovoga jezika, onda jezik mržnje ne postoji ili možda postoji, ali negdje drugdje. Biće da ipak postoji negdje drugdje, a to upravo navodi ovaj isti neutralni izvor naglašavajući da ga vide samo neki tamo drugi ljudi: "Ti krugovi su se pojavili u zadnje vrijeme u mnogim medijima u Republici Srpskoj."

Ti "krugovi" su neprincipijelni, njima se ne može pretjerano vjerovati, posebno zato što oni nemaju dovoljno uvjerljivu argumentaciju, jer imaju "političku pozadinu", a svaka takva kritika: «koja iza sebe ima političku pozadinu je nešto što je vrlo prepoznatljivo i radi toga ne mislim da se treba uzbuđivati.» Baš i ne treba. Kao da je bitno uzbuđivati se kao javna institucija od općeg interesa oko toga šta ljudi misle, posebno tamo drugdje, usprkos činjenici da se predstavnici ovakvih institucija bave regulacijom medija i naravno da bih radila taj posao moram vidjeti jednu širu sliku što i činim." Šira slika je zaista relativan pojam, ali ukoliko se u ovom tekstu kroz navedene citate vidi širina, onda definitivno nema jezika mržnje u bh. medijima. Možda ovi neki intelektualci ne shvaćaju koliko je važno da su mediji slobodni. Možda bi trebalo konačno da shvate da što su «otvoreniji prema medijima, što im daju više mogućnosti da pišu o njima, kritikuju ih, da će mediji postati bolji.» Još ukoliko ima političara koji sumnjaju u medije, a nisu se u stanju suočiti sa bilo kojim novinarom i "odgovoriti na sva pitanja, onda niste za političara i ne možete se baviti tim poslom", kako poručuju iz RAK-a.

A stvarno, političari koji nisu u stanju odgovoriti na sva novinarska pitanja i ne treba da se bave politikom. Pitanja (omraženom) političaru i nisu preteška: da li želi još da bude smrad, zašto je divljak, da li se samo pravi glup, da li živi tamo gdje zrak rijedak pa mu je pamet pomutio taj nedostatak zraka, zašto je prostak…? Odgovarati nije niti potrebno, jer novinari već imaju odgovor. A ukoliko neovisno o činjenici da novinari odgovaraju za vas ne možete da odgovorite onda ćete čuti: «Hiš stoko jedna». Ovo bi bila sloboda medija u kombinaciji sa političarima koji ne odgovaraju na postavljena pitanja.

I tako kada pomislite da mediji trebaju biti u funkciji mira i pomirenja pogledajte samo pogubne učinke njihovih priloga na internet stranicama. Dojam je da su veliki napori uloženi u izgradnju mirne, kompromisima i dijalogu okrenute BiH.

A ukoliko želite da se i sami počnete dosljedno i predano baviti promoviranjem kulture dijaloga, uspostavljanjem mira i tolerancije mogu vam se desiti slijedeće stvari:

- onda vam sugeriraju da to mora biti u uskom krugu ljudi i bez pretenzije da djelovanjem utječete na takozvane građanske krugove;

- ukoliko pri tome imate u vidu sve narode, onda računajte da ćete biti prozvani od građanski opredijeljenih medija;

- ukoliko odlučite da dobronamjerno ukažete na propuste u jeziku korištenom u medijima postat ćete predmetom najoštrije kritike na račun vaše ličnosti;

- ukoliko odlučite da ukažete na mehanizme koje ima recimo, RAK, odustanite, jer ćete dobiti odgovor da RAK nije cenzorsko već regulaciono tijelo.

- ukoliko odlučite da surađujete sa medijima ili grupacijama kojima nisu naklonjeni tzv. promotori građanštine, onda znajte da ste kolaboracionista i da imate političke motive.

Ono što je najbitnije ovim povodom jeste da mediji vjeruju u «rad Agencije…impresivno je da industrija koju kontroliramo i koja ustvari i najviše treba da nas kritikuje, u potpunosti priznaje autoritet Agencije.» A što i ne bi kada je izvještaj Agencije tanak da tanji ne može biti kada govori o prigovorima i kaznama, a građani ipak i dalje osjećaju strah "koji je čak i opipljiv". 

( Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.