Mediji poslije izbora
Pisalo se i govorilo mnogo o medijima prije izbora. Brinulo se o objektivnosti prenošenja informacija, korišćenju različitih izvora u pravljenju priloga, pristrasnosti medija prema izvjesnoj partiji ili kandidatu... Izbori su prošli, a o medijima se i dalje govori. I neka se govori. Samo kada bi se počelo govoriti sa istom objektivnošću sa kojom se očekuje objektivan rad medija.
Nekako je postalo pitanje rutine izvjesnih krugova da ukazuju na "nedostatke" u radu svega par medija. Stalno su na meti RTRS, "Kopanjini" mediji u Republici Srpskoj i "Radončićevi mediji" u Federaciji. Ostali kao da rade besprijekorno. Promakne im tu i tamo poneki "napad" na konkurente, ali to nije opasno i ne narušava novinarsku profesiju - barem ne toliko koliko to čine pomenuti mediji. Tome su prošle subote posvećene i čitave dvije stranice u sarajevskom "Oslobođenju". Pita pravi novinar iz prave novine pravu osobu od struke i zanata, i objektivnu pride, šta može reći o medijima u predizbornom periodu. A upitana bez imalo nećkanja navede baš pomenute medije kao veliku opasnost po medijsko blagostanje u BiH. Ovaj put im je naročito zamjerila što su fantomski monitoring rada medija fantomskog udruženja koje ga je provodilo navodno: "kao u doba staljinizma - napadali unaprijed, bez obzira što ne znaš šta napadaš". I bila bi ova ocjena možda još i uvjerljiva da nije riječ o zamjeni teza. Mediji jesu osuđivali, ali ne sam monitoring, nego upravo staljinistički metod prikrivanja podataka o metodu rada i prikrivanju identiteta osoba koje su provodile monitoring. A, složićemo se, kritikovati monitoring i kritikovati netransparentnost rada izvjesnog novinarskog udruženja, dvije su potpuno različite stvari. Ali u odgovoru na pitanje novinara o "oštroj kritici monitoringa" upitana generalna tajnica ni manje ni više nego izvrijeđa svoje kolege riječima da je: "besmisleno objašnjavati bilo što osobama koje imaju ozbiljan problem sa racionalnim poimanjem svijeta oko sebe, budući da se ponašaju kao da sa njima počinje, a bez njih završava novinarstvo, pa i sama RS, ali i cijela BiH. S tom vrstom patologije ja nemam ništa zajedničko". Pažljivim čitanjem ove izjave uočićemo nekoliko važnih poruka koje dolaze iz krovnog udruženja "svih" novinara u BiH, a čija generalna tajnica za to udruženje takođe veli da: "ne odustaje niti će odustati od javne odbrane slobode izražavanja, profesionalnog i ljudskog dostojanstva, svih nas na ovim prostorima, bez obzira u kom dijelu BiH živimo".
Prvo, svi koji su kritikovali (s punim pravom, a u ime slobode izražavanja) netransparentan rad nadgledanja medija su osobe koje imaju "ozbiljan problem sa racionalnim poimanjem svijeta oko sebe". Da je ova kvalifikacija izrečena kao lični stav, još bi to i mogli shvatiti, ali kada se upućuje javnosti u ime Udruženja (a u najavi intervjua pored imena sagovornice precizno je navedena pozicija sa koje nam se obraća), onda je ova uvreda dostojanstva kolega nedopustiva i krši sve postulate etičnosti medijskog obraćanja. Naime, riječ je o klasičnom napadu na čovjeka u kojem je onaj koji drugačije misli budala.
**********************
Drugo, zato što nemaju "racionalno poimanje svijeta oko sebe ponašaju se kao da sa njima počinje, a bez njih završava novinarstvo". E ovdje sada nalazimo logički neodržive veze. Onaj koji neracionalno poima svijet nužno se ne ponaša kao da sa njime počinje novinarstvo. A onaj koji se ponaša kao da sa njime počinje novinarstvo obično se ponaša kao da sa njime ono i završava, a ne kao da "ne završava". Ako je vjerovati ovome posljednjem, onda su kritičari monitoringa osobe koje sa puno fleksibilnosti gledaju na problem, jer se ponašaju sasvim otvoreno: "kao da sa njima ne završava novinarstvo". Teško je ovdje pratiti slijed ponuđenih misli, jer jedna isključuje drugu, ali jedno je nesumnjivo: na djelu imamo dvije suprotstavljene tvrdnje koje bi istovremeno trebalo da vrijede. Nažalost, to u logici nije moguće.
Treće, reći da "sa njima počinje, a bez njih završava novinarstvo, pa i sama RS, ali i cijela BiH" je dvostruko neodrživo, ali i opasno tvrđenje. Novinarstvo i opstanak RS-a ili BiH nikako ne mogu biti dovedeni u vezu, bar ne na ovaj način. Ali dovesti u pitanje opstanak RS-a ili BiH preko medija je već opasna insinuacija. Kako i na koji način potkrepiti ovu nesmotrenu tvrdnju o nestanku jednog entiteta zbog medijske odvažnosti da se kritikuje nešto ili nekoga u njegovom radu. Hm, osim nagovještaja animoziteta prema tim medijima i pripisivanja vrlo opasne političke uloge njihovom radu, pravog razloga nema, jer opstanak RS-a pa ni cijele BiH nikako ne ovisi o kritičkom osvrtu medija na rad fantomskog Udruženja BH novinari, osim u slučaju da oni predstavljaju RS ili BiH.
I konačno, tajnica zaključuje da "s tom vrstom patologije (ona) nemam ništa zajedničko". E, ovo je već ozbiljan udar na ličnost. Dakle iako je prethodno utvrdila da je izvjestan medijski krug neracionalan, svoje gledište zaključuje tvrdnjom da sa tom vrstom patologije nema ništa zajedničko. A sa kojom ima? Da li jedna ozbiljna organizacija uistinu sasvim ozbiljno može stajati iza tvrdnje da su RTRS, Kopanjini i Radončićevi mediji sastavljeni od bolesnih ljudi? Ako može i ako uskoro ne budemo čuli reakciju predsjednice ovog Udruženja u kojoj se nedvosmisleno ograđuje od ovih zastrašujućih uvreda koje dolaze u ime članstva, onda nas ne treba iznenaditi ukoliko neke kolege iz RS-a uistinu i požele da sa njima počne i završi RS, da Radončićevi mediji takođe usvoje izvjesne neočekivane pretenzije, te da duh staljinizma postane opšteprihvaćen duh medijskog komuniciranja... No imajući u vidu zavidna postignuća nekih novinara i urednika poput Biljane Knežević koja je za svake naredne izbore, upravo na RTRS-u, postavila najviše standarde medijskog predstavljanja političkih debata, ipak ćemo s puno nade i strpljenja sačekati da neko u ime bh. novinara reaguje na neodmjerene i uvredljive stavove generalne tajnice.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
