Mediji i predizborne kampanje (prvi dio)
Priča se u narodu, a i političari već počeli najavljivati, kako će dani koji predstoje biti puni nekorektne retorike, "prljavih kampanja" (naravno to se odnosi isključivo na njihove političke konkurente), pogubnog uticaja medija na birače zbog neprincipijelnog favorizovanja određenih političkih favorita... Evo, skoro cijeli avgust, mediji su počeli da predstavljaju svoje političke miljenike u najboljem svjetlu, a one druge i njima sklone medije satanizuju.
Tako je nedavno i cijela priča ispričana u magazinu "Dani" o medijima u RS i njihovim političkim favoritima. Mislite da ću vam otkriti nešto novo što sam pronašla u tom tekstu što do sada niko nije napisao? E griješite. Na tri stranice smo saznali kako su mediji u RS u dva navrata "dobili finansijske injekcije" od vožda. Zašto? Eh pa da bi mu bili odani. Ali kako će mu tek sada postati odani oni koji su već davno denuncirani da to jesu? Nekako već hoće, jer ih treba prikazati u plaćeničkom kontekstu. Zanimljivo je to bilo čitati u novini čiji glavni urednik već uveliko promoviše svog političkog favorita, obezvređujući zajedno sa svojim pomagačima na najneprofesionalniji način volju Vlade RS da pomogne medije. No cijela priča o tim medijima ima i jednu drugu mnogo bitniju dimenziju od finansijske. Ključna argumentacija protiv njih je pozivanje na ratnu prošlost njihovih čelnih ljudi. Prvo, pozivanje na ratnu prošlost je već sasvim besmisleno, imajući u vidu da bi se konačno petnaest godina poslije rata mogao pojaviti i još kakav "argument protiv". Ko dobro, a ko loše pjeva, ko je s kim i kada počeo saradnju u kojim novinama, ko je zavisan, a ko nezavisan, ko je čija i kakva žena, samo je uporno recikliranje starih insinuacija. "Argumentima koji se izvlače iz ratnih arhiva" se ni na koji način ne dokazuje da su "voždovi mediji" neprofesionalni. No, vrijednosno neutralno govoreći, sumnjivu ratnu prošlost imaju mnogi "moralni čistunci" današnjeg novinarstva, pa ne bi bilo zgodno kada bi sa svih strana počela pljuštati prisjećanja na uloge današnjih medijskih moćnika u bosanskohercegovačkoj ratnoj prošlosti. A povodom "argumenta o sumnjivim motivima donacija" bi se trebalo zapitati koji to medij nije dobio donacije sa raznih strana. Kada su stizali novci od svjetskih velesila ili velikih internacionalnih organizacija brojnim medijima iz oba entiteta, tada niko nije spominjao "plaćenike". Reći će najuporniji da to i nisu plaćenici, jer su "oni dobivali novce od stranaca da bi opstali i raskrili zločine koji su se u ime njihovog naroda dešavali u ratu". Ili, baš kao što "Dani" navode riječi "neovisnog" predstavnika NVO sektora, izvjesnog Babića, da su jedne novine u RS "dobile ogromne donacije za razvoj neovisnog novinarstva zbog stradanja nesrpskog naroda..." i raskrivanja istine o tome. Dobro je da je to spomenuto, jer su upravo tada gotovo svi mediji u Federaciji bili u euforiji od pojave "neovisnog i hrabrog novinarstva" u RS i "hrabrih ljudi koji se ne ustručavaju govoriti o ratnoj prošlosti sa ciljem uspostavljanja dijaloga u BiH". Danas kada su ti isti mediji dobili novac od Vlade, nisu više ni hrabri, još manje neovisni, a još se njihov direktor "drznuo govoriti o nezavisnom novinarstvu"! Pa umjesto da se navedu razlozi zbog kojih je očigledno "da u RS nema nezavisnog novinarstva", navodi se nekakva biografija direktora javnog servisa RS. Eto, ta biografija bi prema vjerovanju te novine trebala biti ključni dokaz neprofesionalizma, što je u biti samo dokaz za neprofesionalnost novine koja plasira takve tvrdnje. Da stvar bude još apsurdnija, navodi se i neka izjava Željka Kopanje za magazin "Dani" u kojoj on 2007. kaže: "Ma ne slažem se ja sa Dodikom, bolan Senade, u 80 posto stvari, kad je politika u pitanju, ali neću da zaustavljam pozitivne procese koji su krenuli". 2007. godina nije bila tako davno, još tada je mogao za "nezavisne medije" u Federaciji reći pokoju riječ čovjek koji u svojoj redakciji ima novinare iz cijele BiH, rubriku posvećenu Sarajevu, za razliku od gotovo svih slične vrste u Federaciji, i čije dnevne novine umjesto ideoloških pamfleta svojim čitaocima plasiraju informacije. Ne samo da je mogao tada progovoriti u medijima nego je rekao rečenicu koja je nezamisliva za federalne medije koji se ne prestaju hvalisati time kako su hrabri i neovisni, premda u njima nema ni "k" od kritičkih stavova prema politikama onih partija ili lidera čiju ideologiju zastupaju. Pa i sam dugački tekst posvećen medijima u RS u novini koja je glasilo ili, bolje reći, predizborni plakat jednog bošnjačkog političara nije ništa drugo nego (prljava) kampanja medija u predizborno doba. Preko takvih priloga očito treba utjecati na birače "manjeg entiteta" da ne glasaju za Dodika i svakako da ne prate Kopanjine i Davidovićeve medije, nego valjda da konzumiraju medije Sarajevske kotline koji nisu ovisni ama baš ni o kome i ni o čemu (pa ni o logici i uljudnosti). U tim medijima možete istinski neovisne (ili u prevedu: neodmjerene, uvredljive i denuncirajuće) tekstove pročitati samo o aktualnim političkim liderima RS i domaćim klanskim protivnicima, a ostatak prostora je posvećen promovisanju odabranih političkih favorita u koje se ubrajaju i ekstremni srpski nacionalisti u koje se polažu velike nade da bi napokon trebali stati u kraj Davidovićevom i Dodikovom "dokazanom četništvu". Koja ironija! Na stranicama "Dana" i njihovih sestrinskih dnevnih novina kao "spas" od vožda danonoćno se nude ocjene i procjene najgorljivijih radikala. Dakako, dobro je da na političkom tržištu postoji pluralizam, jer ljudi vjeruju u različite ideologije, ali skandalozno je za građanske medije da na posve perfidan način (a opet u ime slobode medija!) plasiraju "radikalizam koji će demokratizovati" društvo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
