Mediji i predizborne kampanje ili dva događaja pod jednim krovom

Protekli rat pruža veoma mnogo povoda za tužna sjećanja, ali i političke govore. Drugi su koristili brojne manifestacije da bi se slikali sa običnim narodom i izricali mu svoje divljenje, pri tom koreći svoje kolege političare. Treći se nisu ničim drugim bavili nego iznošenjem uvreda na račun suparničkih partija i njihovih lidera. Četvrti su ukazivali u javnosti na afere koje im drugi podmeću. Peti, preodjeveni u ruho novih partija, su poput detektiva pratili i najmanji potez onih na vlasti i kritizirali sve, ama baš sve, a ponajviše postupke onih na vlasti. Doduše, i ne ostaje im puno prostora za bilo što drugo, jer ipak govore o svojim dojučerašnjim partijskim saveznicima, a izgleda da sami nisu u prilici da ponude nova rješenja za probleme u društvu. Uostalom, najmanje se griješi kada se govori protiv onih koje dobro poznajemo. Pošto je riječ o političarima koji su na tržištu političkih ideja već dvadesetak godina (mali je broj onih koji nisu), sve što su imali reći, a da se odnosi na pozitivne promjene u društvu, do sada su već rekli. Govorili su iz pozicije vladajućih partija, iz opozicije, iz koalicija i alijansi. Dakle, imali su dovoljno prilika dokazati svoje riječi na djelu. Nažalost, njihove riječi i djela, uz podršku odabranih medija, doveli su zemlju do stanja najveće napetosti od rata naovamo. U protekle četiri, a posebno posljednje dvije godine, mediji su postali rasadnici jezika mržnje, međunacionalne netrpeljivosti, a dragocjenu pomoć su im često pružali njihovi dvojnici u internet izdanjima, gdje se moglo dati oduška i nedozvoljenim stvarima.

Zanimljivu ilustraciju predizbornog stanja u medijima ponudio nam je neko veče treći dnevnik javnog servisa Federacije. Tih dana su se svečano obilježavali Kočićevi dani. Gledali smo brižljivo pripremljen prilog o potpisivanju ugovora premijera RS sa nekom slovenačkim firmom povodom izgradnje autoputa. Saznali smo gotovo sve detalje ugovora, a još više skandalozno velike rizike njegovog potpisivanja sa navodno posve sumnjivim partnerom. Usred vijesti emitovana je čitava finansijska studija sa elementima policijske istrage. Ali eto, barem smo bili u rijetkoj prilici da čujemo nešto više o aktivnostima čelnih ljudi RS. Nakon toga ide rubrika iz kulture. Jedna vijest, a ništa o Kočiću. Druga vijest, opet ništa. Treća vijest, a onda sport. Zar je moguće da gledaoci u Federaciji ne treba da znaju ništa o kulturnoj manifestaciji u RS, koja se održava u čast ovog velikog bosanskohercegovačkog pisca, a da im je u isto vrijeme trebalo servirati detalje nekog poslovnog ugovora, čime je trebalo baciti ljagu na rukovodstvo ovog entiteta? Kočić se nije desio, a desio se samo Dodik pod "sumnjivim okolnostima". Kakve ovo veze ima sa prljavim kampanjama? Ne znam, ali sigurno ima sa ulogom medija u njima. Malo zatim u dnevnoj-građanskoj novini osvanuo naslov "Miran Jablane". "Miran!" se obično koristi za obuzdavanje nekih domaćih životinja, ali se eto našao i novinar koji misli da tako treba da oslovi prvog čovjeka jednog entiteta. Jablan je ime za bika predvodnika u Kočićevim pripovijetkama, a za objektivnog i slobodarskog novinara te novine: "Jablan, zapravo drugar Mića". Novinar svoju analogiju ne želi tek naznačiti nego je svojski potcrtava, kako se vidi iz sljedeće rečenice: "Petar Kočić bi danas zaplakao kada bi vidio kako se ovaj naš Jablan (prepoznajete naravno ovdje vitog Milu) bode sa trojicom Rudonja koji dolaze iz svjetskih štala." Ako se ovako pristupa jednom političaru prije početka političke kampanje, šta onda očekivati kada kampanja počne?

U istom tekstu saznajemo možda i najbitniji detalj sa manifestacije posvećene Kočiću. Dodik je pjevao. Pjevao je "laktaški lola", informira nas novinar novine "kojoj se vjeruje". Pjevao, najavio da će i dalje pjevati i otišao dalje. Kako god, za građane RS tih dana se dešavao veliki kulturni događaj, a u federalnim građanskim glasilima i javnom servisu događaja nije ni bilo ili su se dešavala dva paralelna događaja pod jednim krovom: književni susret i Dodikov koncert. Od toga je na najprostiji način Dodikov koncert zauzeo značajnije mjesto. Čitajući ove primjere i ne čudi što upravo iz tih novina dolazi najveći podsmijeh kulturi dijaloga, debati, dijalogu ravnopravnih partnera i još koječemu što je odraz elementarne uljudnosti.

Puno je još drugih primjera na kojima smo se mogli osvjedočiti da je prljava izborna kampanja već počela. Nažalost, po svemu sudeći ono najgore tek predstoji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.