Ljudi koji ne shvataju satiru

Dobro, nije ništa novo da neki novinari u svojim pitanjima daju odgovore, sugeriraju odgovore, kvalificiraju neistomišljenike i konačno, vrijeđaju sve koji imaju mišljenje drukčije nego njihovo. Zar je doista trebalo povodom skandala oko emitiranja fašističkog video klipa zbog kojega je cjelokupna srpska, ali što da ne i druga javnost koja uvažava sve građane podjednako, bila veoma uznemirena, prezrivo poentirati "samoproglašene stručnjake"? Pa nema većih stručnjaka od javnosti i građana. Ne treba biti neki poseban stručnjak da bi bila uočena nepravda, niti neki poseban pravnik da bi bilo uočeno krivično djelo. Ali u ovakvim novinama to nema veze. Trebalo je očito naglasiti da su drukčija mišljenja bezvrijedna. No, o postavljenim pitanjima i njihovom tonu se može još nadugo govoriti, ali i odgovori koji su stigli sa veoma značajne adrese za medijski prostor za BiH su vrijedni kraćeg osvrta.

Postavljena su pitanja o pritiscima na RAK koji su "uslijedili iz Republike Srpske da se FTV kazni" i da li su ti pritisci "pokušaj da se izjednače ta dva emitera u pogledu činjenja grešaka". Ovaj drugi emiter je svakako RTRS, a njegov grijeh je "ilegalno zaposjedanje frekvencije koja je državni resurs".

Mediji mogu manipulirati s javnošću, mijenjati mišljenje javnosti, tvrdi predstavnica RAK-a te naglašava da, iako sporni video klip "ne bi trebao da bude primjer bilo kome" ne treba zbog toga pribjeći financijskim sankcijama. "Ako govorimo o finansijskoj kazni, što je sve vrijeme javnost s jedne strane kao u bunilu ponavljala da ih treba kazniti hiljadama i hiljadama maraka zato što su nekoga pokazali kao nacističkog lidera, meni je to nejasno..."

Doskorašnjoj dužnosnici RAK-a, nažalost, samo je srpska javnost ponavljala "kao u bunilu" zahtjev za kaznom, eto samo zato što je netko malo pokazan kao nacistički lider. U principu i nema tu ništa loše. Zaboravili smo da je to smiješno. I upravo to i brine predstavnicu RAK-a, pa se pita: "Jesmo li mi to ljudi koji prestajemo shvatati satiru?" Dakle veoma je važno imati osjećaj za satiru, čak i kada joj nije mjesto nego kazniti nekoga za "takvu vrstu propusta". "Takve vrste propusta su nedopustive", ali ipak: "Ako bi naše društvo postalo takvo da kažnjava medije za takve stvari, to bi predstavljalo najgoru vrstu cenzure." Dakle, evo na djelu školskog primjera kontradikcije: propust je nedopustiv, ali nipošto ne i kažnjiv, usprkos činjenici da se javnost digla na noge, pardon bila u bunilu. Nekako svugdje u svijetu, barem onom demokratskom glas javnosti je veoma značajan u ocjenama nekoga ili nečega, ali za predstavnike RAK-a je to uglavnom nevažan faktor jer je riječ o laicima i nestručnjacima. Biti u bunilu otprilike znači da građani ne znaju što i zašto rade. No nije ovdje kraj nego saznajemo i da: "pozivi na cenzuru i kažnjavanje medija koji se u zadnje vrijeme javljaju su jako zabrinjavajući za bh. društvo". Kako i ne bi bili!

Kada su takvi zahtjevi upućeni prema združenim, klanskim sarajevskim medijima ili medijima jednog lica naravno da su zabrinjavajući, jer ruše koncept slijepog propagiranja samo jedne valjane ideje, a za što su zaduženi bezgrešni, moralno superiorni mediji i njihovi suradnici.

Kada recimo neka lokalna TV kuća bude financijski kažnjena zbog "neprimjerenog" prikazivanja slike neke djevojčice, onda je to sasvim opravdano i nipošto nije riječ o cenzuri. Ali pokušati kazniti izvjesne medije, a o tome već i ptice na grani pjevuše, e "to je odlika totalitarnog režima, to je nešto što je apsolutno neprimjereno bilo kojem demokratskom društvu". I ukoliko bi se "to desilo, ako bi naše društvo postalo takvo da kažnjava za takve stvari, to bi predstavljalo najgoru vrstu cenzure." A ima i još nešto: "Regulator ako počne da se bavi tim stvarima, onda nije regulator." Tako je. Onda regulator nije regulator nego i cenzor, što stalno previđamo. Pa tko li je izrekao RTRS-u kaznu od ni manje ni više nego 100.000 KM, cenzor ili regulator? Ali ta "dva slučaja nemaju veze jedan s drugim". No pogledajmo ipak što je usvojilo Vijeće ministara BiH 19. marta 2009. godine, a odnosi se na pregled povreda i odgovarajućih kazni koje izriče RAK. Recimo u članu 5. stoji:

Svrha kažnjavanja jeste: a) zaštita javnog interesa; b) sprječavanje aktivnosti koje bi mogle prouzrokovati štetu, opasnost po život i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni red i mir, javni moral, odnosno poremećaje u privredi; A u poglavlju prvom o pregledu povreda i kazni u emitiranju (odjeljak A; član 17. općenito) piše nedvosmisleno jasno: "(1) Novčanom kaznom od 15.000 KM do 150.000 KM, kazniće se radio ili TV stanica koja svojim signalom pokriva do 500.000 i više stanovnika, ukoliko emituje materijal koji svojim sadržajem i tonom: a) prenosi jasan rizik od podsticanja etničke ili vjerske mržnje, između zajednica u Bosni i Hercegovini, ili materijal koji bi, na osnovu bilo čijeg razumnog suda, izazvao nasilje, nered i nemire, ili koji bi mogao podsticati kriminal ili kriminalne radnje; b) prenosi jasan rizik od uzrokovanja javne štete, pri čemu se takva javna šteta definiše kao smrt, povreda, šteta nanesena imovini ili druga vrsta nasilja, ili skretanje policijskih aktivnosti i medicinskih usluga ili aktivnosti drugih službi za održavanje javnog reda sa njihovih uobičajenih dužnosti."

I konačno, u članu 18. (Pristojnost i uljudnost) "(1) Novčanom kaznom od 7.500 KM do 75.000 KM kazniće se radio ili TV stanica, koja svojim signalom pokriva do 500.000 i više stanovnika, ako u svojim programima bilo koje vrste koristi jezik kojim bi se moglo podsticati i izazivati nasilje, nered i mržnju, kao i ako u svojim programima upotrebljava jezik koji može izazvati uvredu, u skladu sa odredbama Kodeksa za emitovanje RTV programa."

E ovi navedeni članovi svakako ne vrijede pod pretpostavkom da video klip "Vidimo se u Bileći" nikome ne upućuje uvredu, ne potiče međuetničku mržnju i ne motivira nasilje, ili jednostavno ako akteri ovog priloga nisu ljudi. Ili još gore, ukoliko narod ne zna što je satira.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.