Ljubav i vlast

Ja sam se ljubavi prema bilo čemu (demagoški rečeno "kao takvoj"), uvijek divio. Ne ljubavi prema drugim ljudima, to sam osjetio. Ali, ljubav prema, recimo, ribolovu, nikad nisam osjetio, bar ne kao drugi. Stajanje sa štapom na obali ili u vodi, bacanje mamaca i povlačenje uz rijeku, nikad me nisu bacali u ekstazu. Poneka glupa riba bi se zakačila i meni za štap, a ja bih je uzeo, misleći "E glupačo jedna, što ti je ovo trebalo... Sad te moram ubiti da mi se ne patiš na havi (rječnik!), odnijeti kući i pojesti, a ne volim ribu... Da je riba dobra, vuk bi u more a ne u tor skakao". Zavidim i ljudima koji skupljaju poštanske marke. Zaljubljeno ih gledaju, maze ih kažiprstom, gledaju pod povećalima i mikroskopima, nasekiraju se kad se jedan zupčić na obodu poremeti ili, ne daj Bože, otpadne. Hm, da, ja volim i pse i vukove. Ali, to je više prijateljstvo, naklonost. Možda čak i zavisnost. Ali, recimo, neizmjerno se divim ljudima koji vole novac. Čovjek, u teoriji, može imati neograničeno puno novca, iako, u praksi, malo ko koji nije iz Hercegovine, može jesti dva puta zaredom. Mislim nešto, i ti bogataši, ne jedu ništa bolje nego ja. Mislim, jedu šta hoće. Ja bih, i da sam sto puta bogatiji, jeo ćevape u Cernici ili "Kod Bahre". To, naime, mogu i sad. Doduše, oni imaju doktore koji im kažu šta će jesti, ali džaba im, opet na kraju umru. Ja nemam doktora za jelo, a još sam živ. Mogu oni svugdje putovati? Pa, mogu i ja. I to gdje god i oni mogu. Možda bi trajalo malo duže, možda bi bilo neudobnije, ali bi, možda, bilo i zanimljivije. Uostalom, ne volim putovati, pa bih ionako ostao kući. Mogao bih bogat raditi ono što mi se ni u snu ne radi. Jahati kamile, pentrati se po piramidama, stajati satima sa čašom šampanjca u ruci i smješkati se ostalim odvratnim bogatunima.

Teške ljubavi

Postoje ljubavi neugodne drugim ljudima. Ljudi nekad vole sebe slušati. Aferim (vidite rječnik turcizama, šta ću vam sad...), neka, neka se slušaju. Ali, ima ljudi koji vole da ih drugi slušaju. Pozovu sebe, recimo, na poetsko veče, pa se, ničim izazvani, uspentraju na binu pa počine poetski genocid u dvorani, izazovu egzodus istorijskih razmjera, uzrokuju okovratno plavilo kao od sindžira turskog. Ima drugih koji vole da ih slušaju i gledaju, pa nađu nekako način da se uspentraju na komodu ili u regal, da onda iz televizora sole pamet mahom pametnijim od sebe. Izaberu sebi temu kojom će daviti, kao krvnik uže za vješanje, pa dave li dave, da ih Bog pomože, ne bi ni sultanov katelin (opet turc.) svilenim gajtanom tako davio. Moj najdraži filozofski davitelj, profa Miodrag Živanović, ima sjajne alkohološke analize postojećeg stanja. Za koju sarajevsku paricu, malo tapšanja po ramenu, on se redovno (na opšte veselje sarajevske, zeničke i tuzlanske čaršije) pita gdje je tu građanin. Bude mi malo krivo što ne pita gdje su ljudi seljaci, da se neko i ovakvih kao ja sjeti. Nemam ovaca, ali imam dva ovčarska psa, ako mi ne vjerujete da sam seljak čovjek. Trepće profa milo onim svojim voćnim i žitnim derivatima natopljenim okicama, smješka se od kojekakvih destilata rumenim vremešnim obrazićima, milina ga vidjeti. Moj najdraži ekonomski katastrofičar je Svetlana Cenić. Već godinama prognozira brzu i bolnu ekonomsku smrt Srpske, agoniju u kojoj ćemo u Bosni, a valjda i u Hercegovini (pu, pu, gluho bilo) jedni druge od gladi pojesti, gdje će gladni radnici RS vlast nabiti na pneumatske bušilice a gnjevni seljaci na vile. Opet na sveopštu radost televizijske javnosti spomenutih čaršija.

Meni naj...

I, naravno, vraćam se na mog najdražeg zloguka, na lidera PDP-a (pustite da pobijedimo), Mladena Ivanića. Nemojte me pogrešno razumjeti, ne mrzim ja tog čovjeka, baš kao ni profu ni Cecu. Oni su dio mog TV folklora. Razvio sam zavisnost o njima. Nekad mi kažu "Evo ti onog (ne smijem reći, uvrijediće se čovjek) na televiziji", pa ja jurnem pred ekran kao dijete na crtani film, da ga vidim i čujem. Ja sam, priznajem, jedan od rijetkih Srba koji gleda te bošnjačke televizije, Federalnu, državnu, TV1, Pink, Avala, Igman... Za neke niste ni čuli, jelde? Zamolio bih ovim putem RTRS i BN da daju malo prostora Mladenu Ivaniću, ne znaju ti zakinuti Serbsi šta propuštaju. I sam čovjek nedavno na TV1 kaže kako ga ne meću u te srpske novine i ne zovu ga na te srpske ekrane, iako je pametan i zna šta treba uraditi sa Srpskom i u njojzi. Ja bih ga, da se mene pita, metnuo svugdje. Čovjek, valjda od puste brige za "običnog malog čovjeka" u cijeloj BiH, oznoji se kao baba u teretani, cvikeri mu spuznu na pola nosa a on, užasnut stanjem u BiH, "podnimi" se (stavi ruku na krsta), gleda nekud pod sebe i egleniše (vidi rječnik), tek ponekad gurne cvikere prema pametnom čelu. Onako, malo kroz nos govori, što pojačava napetost i dočarava punu težinu situacije. Ponekad se pitam je li ga neko "naćerao" da se znoji pred federalnim kamerama, je li mu neko platio, je li ga neko ucijenio. Iskreno se nadam da jeste. Ako nije, neka mu je dragi Bog na pomoći.

Ah, ljubav!

Možda je u pitanju ljubav? Ako voli, neka mu je oprošteno. Jer, i ljubav prema vlasti je, ako dozvolite, ipak, ljubav. U istoriji je poznato da je sin oca ubio, nećak strica, brat brata, zbog ljubavi prema vlasti. Rjeđe se ubije zbog ljubavi prema ženi. Hm, možda zato što vlast, za razliku od žene, ne može birati one koji je vole. Žena u Avganistanu ima više prava na izbor ljubavnika nego ta nesrećna vlast. Kad čovjek voli, kažu, puno mu se toga može oprostiti. Zato i postoji kategorija "zločin iz strasti". Posebna podvrsta je zločin iz ljubavi. Zapravo, iz ljubavi se čini više zločina nego iz mržnje. Doduše, oni iz mržnje su pogubniji za šire društvene zajednice. Jedina za širu zajednicu pogubna ljubav je, dakle, ljubav prema vlasti. Ljubav zna biti slijepa, gluva, glupa, primitivna, nemušta, nedorečena, ali je ipak ljubav. A ljubav je lijepa. Ima smiješnih ljubavi, onih na koje se smješkamo, kao kad djeca vole malog psića koji će narasti i imati kojih 30-ak kila i velike očnjake. Hm, poklonio sam psića dobrim ljudima, čini mi se da će njihova ljubav od tog psića napraviti kućnog teroristu. Križanci radnog njemačkog ovčara i belgijske ovčarke su psi koji se uče poslušnosti i radu a ne ljubavi. Kako god, ako se počne praviti pametan, idem ja tamo kod njih da ga sredim, da vidi džukela čija maja crnu vunu prede. Hm, ja kad počnem o psima, zaboravim gdje sam ono stao. Samo čas... Aha.

Rasni političar

Mladen Ivanić, dakle, kao pravi rasni političar, voli vlast. I kao omladinac, bio je u zagrljaju vlasti. I neposredno prije rata je volio vlast. To što ga sad vlast ne voli puno, nije njegova krivica. On čini sve što može da mu se ona nekako vrati. Vlast u Srpskoj je htio vratiti bošnjačkim glasovima. Loša procjena, nije on kriv. Kao kad se voljenoj ženi odnese bajata bombonjera od prije rata, ili ona iz koje su đeca nožem rasporila i izvukla sve one zamotane u crveni staniol, one sa višnjama u alkoholu. Vlast i žene se lako naljute, a kad se naljute - kuku i lele, ne možeš im prići koliko ni otpalom osinjaku. U ljubavnom sljepilu, kaže čovjek: "Upravo zbog toga BiH neće napraviti ništa u procesu približavanja EU, ali, nije to prvi put da, ljudi koji bi trebali da budu najodgovorniji, slažu i obmanu međunarodne institucije i tako ugroze ionako 'tanak' kredibilitet BiH. Ja mislim da su oni već i dosadili evropskim partnerima samo što im to još niko otvoreno nije rekao". Ti jarca, uzviknuh. Koji genije! Dosadili smo evropskim partnerima a političari lažu. Samo uman čovjek to može tako "na prvu" shvatiti. I duševan čovjek, brine za kredibilitet BiH. Dalje ide: "Formiranje nove većine će potrajati i sigurno neće ići tako jednostavno. Tu je mnogo komplikovanih tema i pitanja o kojima će morati odlučivati Ustavni sud i čini mi se da će za to trebati nekoliko sjednica ove institucije i sve to uslovljava situaciju u kojoj će se do kraja ove godine teško moći konsolidovati političke prilike. Zato će u vremenu pred nama i Vlada Federacije i Savjet ministara praktično funkcionisati u tehničkom mandatu tako da, sve skupa, kada se sabere, u narednih nekoliko mjeseci imaćemo potpunu političku blokadu". Ovdje sam ostao "paf". Znači, ni do kraja godine se neće dogovoriti. C, c, c! Nevjerovatno, nikad ne bih zaključio. Ide dalje: "Iza svega stoji političko naduravanje, ko je bitniji, ko je važniji, ko je snažniji, jer tu nema nikakvih ideoloških razlika, jer gotovo da je svako sa svakim bio u nekom obliku vlasti. Jedini smisao sadašnjih trvenja je ostanak na vlasti i borba oko ministarskih i drugih pozicija koje proističu iz nje i to i na nivou BiH i u Federaciji BiH". Šta dodati? Čovjek nam je rekao što ni za sto godina ne bi bez njega zaključili.

Ima još

"U želji da ostanu na vlasti po svaku cijenu, ljudi koji upravljaju i entitetima i BiH imaju samo jednu zajedničku stvar, a to je uzimanje kredita po svaku cijenu. Na taj način oni pribavljaju sredstva kojima se mogu servisirati trenutne obaveze, ali zemlju uvlače u spiralu zaduženja iz koje će povratak biti vrlo težak. Njihova koncepcija je - dajte nam kredita dok smo mi na vlasti i baš nas briga kako i kada će se to vraćati". E, ovdje me je oduševio. Crkao sam od ljubomore što to nisam shvatio prije njega. Evo, i sad mrtav ležim. Dakle, te zloće političke uzimaju kredite i njima kupuju socijalni mir. Sramota! "Zbog toga su, bez nekih posebnih uslova, odobravale ta sredstva, ali to dalje samo komplikuje ekonomsku situaciju jer suštinskih reformi nema. Zato BiH sve više postaje zavisna od tih izvora i bojim se da je to jedna stravično negativna spirala. Krajnju cijenu, naravno, platiće građani jer se svi ti zajmovi jednom moraju vratiti a to nema ko uraditi izuzev građana BiH". Znači, kredite Bosne i Hercegovine ćemo morati vraćati mi. Krv mi se u žilama sledila od te nove i strašne spoznaje. Neće to vraćati ni Papuanci, ni Totenhoti, već mi, lično i personalno! Ima toga još ovoliko, i još više, sve pametnije od pametnijeg. Toliko ljubavi, toliko dobre namjere, toliko duboke i dobronamjerne saosjećajnosti sa patnjama i sudbinama "malog čovjeka" i građanina sam nekada mogao čuti samo od Željka Komšića i Zlatka Lagumdžije. Ovolikom brigom za građanina, dobrodušni profa Živanović nestaje u vidu pare iznad rakijskog kazana. Zato sam donio čvrstu i neopozivu odluku. Ako ikad izađem na izbore, nema mi ko govoriti za koga ću glasati. Podržaću ljubav.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.