Licemjeri koji igraju dvostruku igru
"Okončali smo jedan težak period naše istorije i skinuli ljagu sa Srbije i pripadnika srpskog naroda gde god da žive. (...) Ovim se Srbija približava kraju saradnje sa Haškim tribunalom, mi ne zaboravljamo da treba da završimo i privođenje pravdi Gorana Hadžića, ali istraga ko je sve pomagao Ratku Mladiću će se nastaviti. Svi koji su to činili će biti procesuirani, bilo da su radili u državnim strukturama ili ne", kazao je predsjednik Srbije, nakon što je objavljena informacija da je na teritoriji Srbije uhapšen Ratko Mladić.
Na to hapšenje se čekalo godinama. Konačno, gospodin Boris Tadić je ispunio javno dato obećanje. Ne mislim da u ovom trenutku može bilo ko javno reći da je ta akcija izvršena pod pritiskom EU. Pa čak i da jeste isključivo zbog pritiska međunarodne zajednice, jedno je činjenica: Tadiću je stalo da Srbija bude dio EU i želi ispuniti sve neophodne uslove za to. Rizikujući pri tome da se zamjeri svima onima koji su podržavali godinama Mladićevo skrivanje i tako okonča kao Đinđić prije njega. Time je ovaj potez Borisa Tadića još veći i vredniji.
Izraz sumnje i izazova
No, ipak iz Sarajeva mora otići prema susjedima izraz sumnje i zazora. Tako je jedna od prvih reakcija bila i ona člana Predsjedništva BiH. "Ovo hapšenje dokazuje da su srbijanske vlasti u svakom trenutku znale gdje se nalazi Ratko Mladić, kao što su znale gdje se nalazi i Radovan Karadžić. Očigledno je da su i jedan i drugi Srbiji služili samo kao moneta za potkusurivanje u pregovorima sa Europskom unijom. Tek u onom momentu kada je EU Srbiji odlučno postavila, kao uvjet daljem pridruživanju, hapšenje Ratka Mladića, ono je i uslijedilo", izjavio je Željko Komšić, a prenio Sarajevo-dž.com. Nisam sigurna da je odabrana retorika člana Predsjedništva BiH primjerena trenutku. Ne sumnjam da je gospodin Komšić osoba koja voli BiH i želi samo najbolje za njene građane, ma gdje da žive, ali upravo radi njih nakon uspješne akcije srbijanskog MUP-a i predsjednika Tadića nije bilo mjesta nikakvim "monetama za potkusurivanje" niti ulascima u neizrečene razloge srbijanske akcije hapšenja Ratka Mladića. Da li je EU postavila uslov Srbiji ili nije, potpuno je nebitno. To da je Mladić navodno bio nekakva moneta za potkusurivanje jeste izjava koja u ovom trenutku nije nimalo diplomatska, jer ne doprinosi ostvarenju valjane komunikacije između ove dvije zemlje, upravo nakon što su susjedi napravili gest dobre volje.
Da je Mladić bio u Srbiji nije nikakva tajna niti je senzacionalna informacija, ali jeste senzacija da je usprkos brojnim unutarnjim otporima Tadić zadovoljio pravdu i održao obećanje. E to je rečenica koja je trebala otići prema Srbiji, a ne ona kojom se devalvira sami čin hapšenja.
Da, ovim činom je uistinu ili bi trebala biti skinuta ljaga sa Srbije i srpskog naroda, jer nakon godina navodne ili stvarne nemoći da pronađu jednog od najtraženijih bjegunaca današnjice, srpsko državno rukovodstvo je pokazalo odlučnost da svoja javno izgovorena obećanja pretvori u djelo.
Skepsa i dobronamjerne poruke
Čak i najskeptičniji političari nipošto ne bi smjeli dovesti u pitanje ovaj čin, jer svaki oblik skepse u ovom trenutku bio bi samo na štetu građana BiH, a njima je podjednako koliko i Srbiji potreban ulazak u EU. Posebno bi lijepe riječi i dobronamjerne poruke trebale iz BiH otići sa onih adresa koje se diče demokratskim i evropskim principima. Evo nevladinog sektora da izrazi podršku predsjedniku Tadiću, evo socijaldemokratskih i liberalnih partija, evo svih aktera civilnog društva da pokažu da je kucnuo pravi čas za uspostavljanje trajnog mira u regionu i da to može biti postignuto samo obostranim naporima.
A što se tiče Tadićevog komuniciranja sa Dodikom, nije valjda da će ta komunikacija biti uvijek tema zluradih komentara iz Sarajeva, neiscrpan izvor tema za kolumne "građanski orijentiranih sarajevskih Srba" koji pišu o konspiraciji na relaciji RS-Srbija.
Eto i Tadić kao i Dodik stalno ponavljaju da žele da se okonča huškačka retorika i svaki sukob koji nas ponovo vraća u vrtlog ratne prošlosti, na zadovoljstvo svih građana. Koliko u tome uspijevaju, trebalo bi suditi bez nacionalističkog sljepila. A što njih dvojica komuniciraju otvoreno, srdačno, pa čak i prijateljski, ne bi trebalo da predstavlja nikakav izuzetak.
Pogledajte samo koliko je u medijima Federacije i dan-danas prisutan bivši predsjednik Mesić: očito prisutniji nego oba aktuelna predsjednika susjednih država. I niko se ne buni. Doduše, Mesić često izražava otvorenu netrpeljivost prema Srbima i Srbijancima, skepsu prema obojici aktuelnih lidera, kao i njihovome partneru iz RS, pa je valjda zato i toliko dobrodošao. A oba predsjednika Hrvatske i Srbije djelima pokazuju da im je veoma stalo do mira u regionu. E da je samo takvo raspoloženje i u BiH i da je konačno dočekati zajedničku poruku mira i razumijevanja koja odlazi iz Sarajeva.
I na kraju treba javno postaviti pitanje koje je dobra proba za blisku budućnost: hoće li više iko u Sarajevu moći reći da Tadić igra dvostruku igru govoreći o prevazilaženju ratnih trauma i neriješenih obaveza sa ciljem zadovoljenja pravde?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
