Lelek baleka

Harisov odbjegli lisov tumači meni šta je "paziguz". Aferim, neka, ako iko zna šta je paziguz, "Ono" zna. Valjda će mu se i ti "dnevnički zapisi" kojima mi prijeti, tako zvati. Neka stavi "paziguz" umjesto imena, na naslovnicu, kad mu neka medresa ili kakva druga "multikulturna" institucija to objavi. Ja veselnik opet u njegovim podčrtanijima tražio argumente, ali mi se čini da je jednako teško na Marku Vešoviću naći obraz kao i u riječima mu argumente. I to prije nego što je otišlo u Osman-Kapetanovu medresu, da održi veče poezije tamo. Ne znam je li se izuo, nema slika gdje mu se vide donji ekstremiteti... Sreća je pa novine, čak ni BH Dani, još ne prenose mirise, tako da se "Ono" ne može osjetiti kroz zatvoreni heftičnik.

Samuraj Ga-ta-lo i mandarin O-no

U istom heftičniku lijepa fotomontaža i moj citat. Iza citata stojim, ja ga napisao i dao da se objavi (ne u tim novinama), montaža mi se sviđa, skoro skroz mi se sviđa. Stavilo moju glavu na trup ratnika - negativca iz dječjih stripova, u stilizovanom samurajskom oklopu, sa neizbježnim dodacima od šiljaka na ramenu i s rukavicama ispletenim od žice. Oružje mi nisu stavili, valjda da borba bude fer i korektna ako me skupa napadne ta sitnež lovrenovićevska, ako me počnu iz Bosne gađati bosanskim stećcima mahom iz Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Bugarske i ostalih zemalja gdje su iz neznasečega odjednom iznikli bosanski stećci. Hm, znamo mi iz Hercegovine kud pare idu, za stećke nismo znali da su odneseni. Od nekih, zapravo od dosta tih stećaka, zub vremena je, onako podlo, srbočetničko - krstaško - ustaški, na neki agresorski način, isklesao i krstove, što bi neukom dalo da pomisli da su bili hrišćani. Na mene bi vjerovatno, bacili one multikulturne, bez tog mrskog im simbola, jer bih ja neki od tih krstova mogao iskoristiti kao oružje protiv njih. Jedino što mi se dijelom ne sviđa na toj montaži, to je što su me pozelenili. Naime, lice mi je postalo nekako multikulturno zeleno, ali se valjda ta boja u Sarajevu ne može izbjeći i kad ne igra turska reprezentacija protiv neke "ustaške" ili "četničke". I zato kažem, neka, neka su me pozelenili, nisam ja na kraj srca, znam i ja šta je multikultura i tolerancija.

Optuženik na duplerici

Da ironija bude veća, ja sam u vrijeme dok je "Ono" imalo akšam poezije u Osman-Kapetanovoj medresi, imao veče poezije u Domu kulture u Bileći. I moji i njegovi slušaoci bili su mahom ljudi od reda, moji mahom Srbi a njegovi mahom Bošnjaci, pripadnici dva naroda koja u snu ne bih povrijedio. Doduše, ne bih ni treći, hrvatski, ali njih nema u ovoj priči. "Ono" kaže, recimo, da je 95% Srba i Crnogoraca za baciti, uključujući sve od njegovog roda, osim njega samog - naravno, i sličnih njemu. Meni ni u najpijanijem pijanstvu ne bi palo na pamet da kažem da 95% Bošnjaka ili Hrvata ne valja, nemam argumenata za to kao ni "Ono" za Srbe i Crnogorce, a ne volim izmišljati kao izvjesni Marko zvan još i "Ono". 95% Bošnjaka čita bošnjačke novine, prave bošnjačke novine, one koji se ne kite "multikulturom" i ne pada im na pamet da kažu da 95% jednog naroda ne valja. Ne znam šta rade ti multikurajberi i evroponosci, multiparaziti i fondosisači, zašto "Ono" sije govor mržnje po heftičniku, ako već ne pita kako osumnjičeni za ratne zločine u istom dobije pet stranica na kojima kaže da je spreman za rat? I to osumnjičen, između ostalog, za zločin nad vlastitim, bošnjačkim narodom, ideološki zločin, najgori? Ja na TV gledao snimak na kojem govori da se pljačka, pali, siluje. Ili su me oči i uši u taj mah izdale? Neka mi oproste čitaoci, to podguzivanje zadriglom JNA pa bošnjačkom generalu nisam čitao, prevelika mu slika bila, na dvije strane, pa mi se nije dalo. Dosta mi bilo naslov i podnaslov pročitati i milo mu lišce vidjeti. Trebam li spomenuti da je "El Generalisimo" slikan odozdola, s podguzne visine?

Nekrst u manastiru, mumljalo u medresi

I dok je "Ono", krizmano i kršteno, imalo veče poezije u medresi, ja, rab božji Veselin, nekršten i nekrizman, pripovijedao priču krštenima i krizmanima. Oba nas bili pred dobrima i časnima, ljudima koji cijene riječ. Moja priča bila bez ideologije, njegovu samo mogu zamisliti. Možete i vi, ako ste ga ikad čuli. Hm, nije baš razgovjetan, pomalo se vidi da mu priča ne drži vodu, izlaze mu samo parčad od riječi, mozga treba da se sklopi suvisla rečenica od onog što govori. Tako da je, mislim, časni svijet koji je mene slušao imao više sreće nego časni svijet koji je slušao "Ono". Kod napisanog se vidi šta govori, ne vidi se uvijek i šta je htio reći. Pa, manje ga je mučno čitati nego slušati i gledati, da ne griješim dušu nekrštenu. Neka mi Bog oprosti što sam se krstio u crkvama i manastirima koje sam posjetio, ovako nekršten, baš kao što mi za zlo neće uzeti ni što se nisam pri rođenju krstio, nadam se. Imam ja pred Njim i većih grijeha nego što je nekrštenje i nedolasci na Službu Božju. Znam da u raj neću, ne bih da zauzmem mjesto nekom boljem i bogougodnijem od sebe. Jedino se nadam da će "Ono" u džehenem a ne sa mnom u hrišćanski pakao. Već ga vidim kako đavlu đugum nosi i pokazuje prstom na mene, kako u đavlijim ćitabima kolumnu piše... Toliko grešan, Bože, valjda nisam, da ga na onom svijetu metneš blizu mene? Ajoj, sad mi pada na pamet da se krstim, možda čak i zaredim, samo da nesoja, mrču i avetinju i na onom svijetu ne vidim...

Meša, da ti nije imena, iz lektire bi ko fišek...

Leleče "Ono" preko čitave stranice, piša po boljima od sebe, po živima i mrtvima. Krsti ih "četnicima", i one što su prije četništva rođeni i umrli. Pa se onda sjetim da je "četnik" proklamovan naziv za Srbina i Crnogorca koji se ne stidi što je Srbin ili Crnogorac i na ramenu đugum ne nosi i drugome pod guz ne prinosi. Srbi van Sarajeva su još u ratu dobili taj naziv, koristio ga Jergović dok u Beogradu sisu nije našao, Nikolaidis dok nije za crnogorsku vladu počeo raditi, koristi ga mnogi multikurajber na televiziji, radiju i u heftičniku u kojem "Ono" piša po boljima od sebe. Tako su i Srbi i Crnogorci, u paničnom bijegu od multikulture i suživota, spasavajući glavu i obraz, namah postali četnici. Neki su se osigurali i odbranili tog naziva ulaskom u SDA, SDP, Stranku za BiH, ali su se tako i od obraza očuvali. A i obraz bi im samo smetao u partijama u koje su ušli, baš kao i Marku pri ulasku u Stranku za BiH. Hm, nisu samo Srbi i Crnogorci postali četnici pri bježanju iz Sarajeva. I Njegoš je to posthumno postao. I Ivo Andrić, zamalo. I Meša Selimović, Srbin do kraja života, zamalo da postane četnik. Ime ga spasilo, kanda...

Radovan, Marko, ruka hranilica i trogodišnji Gatalo beščokoladni

Tih kasnih šezdesetih, kad su Radovan K. i Marko V. bili mladi i poletni partijski pjesnici, neko se upitao zašto Crnogorce niko ne mazi i ne pazi u tom Sarajevu, zašto, ako ih već ima 7.000? Nagrada Jovan Dučić, tek ustanovljena, trebala se, dakle, dati Crnogorcu. Da, ništa se nije promijenilo od tada, nagrade su uglavnom ideološke, vanknjiževne i vanliterarne, bile i ostaće. Pa, daklem, bilo riječi o tome, Centralni komitet dao mig, pa se te sedamdesete, kad sam ja imao tri godine i u montažnoj zgradi punoj žohara tepajući još pitao zašto ne smijem pojesti cijelu čokoladu bez kakaa, pleme Vešovića i tada još prilično časni Marko, spremilo za Dučićevu nagradu. Ali, mala konkurencija bila među tim Crnogorcima, Marko Vešović maltene jedini kandidat. Pa se onda proširila lista sa onim što je objavljeno prije. Upala u tu žestoku konkurenciju i knjiga "Ludo koplje", zbirka pjesama Markovog zemljaka, nerazdvojnog akrama i brata po peru, Radovana Karadžića. Teško bilo među jednakima izabrati boljega, pa riješeno da se nagrada podijeli na dvi polovine, ko među jednakima. Spremio se čovjek da im dodijeli nagradu. "Politika" već štampala vijest (kasnije promijenila stranicu, usred noći), kad ne lezi vraže! Zove Centralni i pita: "Pa majku vam vašu, oba su vam laureata iz četničkih kuća!!! Je li neko ovde hoće na robiju, šta li? Skidaj ih odma', ne brige me kako!! Je li jasno!?". I bi jasno kome treba, uradi taj šta treba. Tada je, kanda, Marko shvatio da treba pod hitno raskrstiti sa svojima, pa da su im i krune na glavama bile prije nego što su im glave posječene. Ne može se s komitama i ustanicima protiv Turske i Austrije (eto, četnicima) u Jugoslaviju, baš kao što se ne može s njima danas u multikulturu i toleranciju, u Evropsku uniju i NATO. Ne znam da je iko od Vešovića na sudu u Hagu. Ili u BiH sudu, barem ne za ratni zločin. Nije onaj jedan "ispravni" toliko moćan da ih da sve u prdekanu. Nije cijeli svijet Sarajevo. "Ono" i dan danji, dakle, dobro zna da se s jačima od sebe ne treba bosti, da ne valja ugrist ruku koja ga hrani i za koju ruku staračku u parlamentu diže, prokleće "Ono" sve Vešoviće, sve časne Srbe i Crnogorce, najrođenije, i nerođene, za te silne hiljade mjesečno.

A Tunji svaka dala ako još more

A što se tiče Muhameda Filipovića, časnog Bošnjaka koji se ne stidi vlastitog naroda a ni njegov narod njega, poštujem ga sve više što više saznajem o njemu, kao što sve manje poštujem "Ono" što ga više upoznajem. Uvaženi akademik kojeg se mašinac i navratnanos poliglota i profesor Marko usuđuje posprdno zvati nadimkom koji su mu prijatelji dali, rezervisanom za prijatelje, dakle, svojim će odlaskom na ahiret ostaviti prazninu u intelektualnim krugovima svog naroda. A i meni će, Boga mi, nedostajati. Želim mu da ostane što duže u akademskim krugovima Bošnjaka i nas ostalih, na čast, rz i obraz svog naroda. Znam da se neće balečiti i izlagati kastizima, ma koliko ga ljudi bez rza i obraza razvlačili po svojim heftičnicima. Na početku života je obradovao mnoge, baš kao i onaj što je Uvaženom Akademiku napisao knjigu "Tunjo veliki i u Tunje mali". Svojim odlaskom će "Tunjo" rastužiti mnoge časne i poštene Bošnjake. Isto kao što će svojim odlaskom i onaj koji je napisao tu bljuvotinu, dakle "Ono", svojim odlaskom sa ovog svijeta, puno poštenog srpskog i crnogorskog svijeta, i najrođenije svoje (oprosti mi Bože), usrećiti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.