Lažu i novinarka i svjedoci

Iako ni na koji način ne podržavam neprofesionalan pristup urednice dnevnih novina "Oslobođenje" Vildane Selimbegović, koja se veoma često sasvim lično obračunava sa neistomišljenicima, njenim brojnim kampanjama koje je lično organizovala i plasirala u svojim novinama kako bi naštetila ugledu javnih ličnosti koji su u "jednom trenutku pokazali neposluh", ne mogu a da ne skrenem pažnju da je ta žena nedavno objavila prilično hrabar prikaz dešavanja u kasarni "Viktor Bubanj" i možda se jedina oglasila povodom nikada istražene i ispričane priče o Kazanima.

Dvije strane i Risto Đogo

Istina, i jedno i drugo je osvanulo godinama nakon rata, ali je ipak osvanulo. Konačno je osvanulo u Sarajevu. Malo nakon tih tekstova i svjedočenja ljudi koji su iznijeli svoje priče u istim novinama osvanulo je reagiranje izvjesnog Idriza Kamenice u kojem je novinarka Selimbegović ni manje ni više nego Risto Đogo i lažov.

Veli Kamenica: "Ne znam gdje se nalazila novinarka vašeg lista Vildana Selimbegović, ali izgleda da je živjela na drugoj planeti i da je sada vaskrsla u duhu i liku Rista Đoge". Ovo poređenje sa Đogom bi iz sarajevske perspektive trebalo da bude najveća uvreda za tu ženu. Risto Đogo je svaki onaj koji pokuša da pokaže da svaka priča ima dvije medalje pa tako i priča o Sarajevu u ratu. Nažalost, monstruozno je ljudima koji su bili žrtve različitih nepravdi, napada, hapšenja, zlostavljanja, pa i prema rodbini onih koji su ubijeni reći da lažu. Nedopustivo je da jedan advokat, a piše da gospodin Kamenica to jeste, veli da nije bilo zločina u Sarajevu. Zamislimo samo hipotetički da mu se kao klijent obratio recimo Duško Tomić ili neko drugi iz Selimbegovićkinog teksta sa molbom da ih zastupa u tužbi koju žele da pokrenu povodom svih neprijatnosti koje su doživjeli. Da li bi tada prevagnuo pravnik za kojega vrijede samo argumenti ili osoba koja govori u ime neskrivenog animoziteta prema svemu što nije lokalpatriotski?

Evo pristajem i ja biti javni lažov i postaviti javno pitanje Kamenici: Možete li argumentima dokazivati istinitost vaših tvrdnji da nije bilo zločina u Sarajevu? Možete li javno tvrditi da nije bilo racija po gradu? Možete li javno tvrditi da nije bilo organizovanog odvođenja kamionima na kopanje rovova i to uglavnom nebošnjaka od kojih se mnogi nikada nisu ni vratili? Biću javni svjedok lažov za jednoga od njih koji je slučajno "spao sa jednog takvog kamiona".

Istina i pravda

Zamjeri još ovaj advokat Vildani Selimbegović i da "u navedenom članku piše o navodnim zločinima... u toku rata prikazujući fotografije ljudi koji su časno sa Armijom RBiH stali u odbranu ustavnog poretka RBiH koji je od Srpske demokratske stranke i njenih falangi 1992. godine bio znatno ugrožen i prijetila je opasnost nestanka BiH". Ne treba biti isuviše patetičan pa da bi ovaj stav izrečen danas nekome čije dijete je ubijeno rukom baš tih "časnih ljudi" u oktobru 1993. godine bilo podjednako zastrašujući kao i sve ono kroz šta su tada prolazili. Prolaze i danas jer istina i pravda nisu zadovoljeni. Da li su neki od tih časnih ljudi postali milioneri sa puškom u ruci časno braneći domovinu. Pa kako to onda i sama novinarka Selimbegović nije milijarderka jer joj je muž časno poginuo braneći domovinu i "ustavni poredak", ali više od toga braneći nebošnjaka koji je dijelio s njim rov. E i to je istina o kojoj Kamenica ne želi da se progovori. Ili možda ta žena laže? Pa da li iko može reći novinarki čiji je muž poginuo braneći i domovinu i suborca i čije dijete ni ne zna oca da je lažov i da izmišlja sa "neke druge planete" neistine o Sarajevu. Neće biti, gospodine Kamenica. Svim Sarajkama koje su prošle pakao života kao samohrane majke, niko, ama baš niko, nema moralno pravo bilo šta prigovoriti, a pogotovo nemaju oni ljudi koji nisu sa "puškom" branili grad nego bili glasni u izljevima svog patriotizma. I zašto bi uostalom Selimbegovićeva bila gora od bilo kojeg sarajevskog političara koji danas spremno ulazi u koalicije sa SDS-om baš kao da rata nije bilo? I neka političari sarađuju, tako i treba, ali kao što su falange SDS-a činile opasnost za opstanak RBiH, ništa manje to nisu činili niti mudžahedini, niti oni koji su rat iskoristili za ispoljavanje najnižih strasti.

Sredstva Armije RBiH

Advokat Kamenica navodi da Armiji RBiH "nije bilo svojstveno da primjenjuje sva sredstva da na teritoriju koji drže unište sve što nije bošnjačko" te da je ta armija imala "u svojim redovima pripadnika svih nacionalnosti i narodnosti koji u njoj žive". O, pa ovo treba izgovoriti! Jeste, baš je imala puno uvaženih nebošnjaka. Jedan od njih se cijeli rat prevrtao preko glave pokazujući kako mu je lijepo u Armiji i kako je vitalan, ali niko ga ni za šta nije pitao ni slušao. Drugi se vrlo brzo povukao, a tek par njih su dobili ordenje. Eto, da ne bude da nema onih drugih nacionalnosti u Armiji RBiH. Najveći broj njih drugih nacionalnosti su na silu mobilisani i poginuli su. Jednog borca nebošnjaka je upravo muž novinarke koja je proglašena lažovom svojim životom odbranio.

Nije laž da je bilo mučenja i ubistava po Sarajevu i nikome ko tako nešto izgovori nije cilj da sotonizuje bilo koga, nego je jedini motiv pravedno tretiranje svih žrtava u prošlom ratu. Barem bi to pravnici trebalo da znaju bolje nego bilo ko drugi i da pravičnosti i argumentaciji uče sve koji ne slijede taj časni pravnički metod utvrđivanja istine.

I konačno, i dalje stoje neispričane mnoge priče o zločinima, racijama, radnim obavezama, pretresima... O njima svakako drugi put više jer reagovanje Idriza Kamenice u "Oslobođenju" je golem izvor netrpeljivosti netolerancije i jednostranog prikazivanja rata u BiH i Sarajevu. I da neke Sarajlije su se bojale samo snajpera i granata u ratu, a neke i svega drugoga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.