Konsolidacija demokratske javnosti
"Konsolidacija demokratske javnosti, javne rasprave u duhu dijaloga, konkretni pokazatelji i, više od svega - vizija šta je to što građaninu BiH donosi bolji i kvalitetniji život, kako materijalni, tako i duhovni, ono je što nam treba." Ovako zaključuje svoj uvodnik urednik sarajevskih novina Dani, novinar Faruk Borić, pokušavajući pokazati svoju opredijeljenost za demokratske promjene u jednoj lijepoj, čistoj i građanskoj BiH.
Eh, uvijek su dirljivi ovi pozivi "građanski" orijentisanih medija za uspostavljanjem novih vrijednosti koje su bitno drugačije od pukog "nacionaliziranja" i "etniciziranja". No, bitno je napomenuti kojoj se to građanskoj javnosti novinar Borić prije svega obraća: "Ne samo Bošnjacima, ne samo muslimanima, nego svim građanima Bosne i Hercegovine". Dakle, da neko ne bi posumnjao, u pitanju su svi građani, iako sama ova gradacija pokazuje ko su prije svih oni kojima svoje misli prenosi Borić. Tako to rade sarajevski antinacionalisti. Kada misle Bošnjaci ili muslimani, oni zapravo misle svi građani BiH. Baš kao Milošević onomad. Sve što je građansko je srpsko, sve što je srpsko je građansko i vrijedi za sve ostale. Sve što je građansko je bošnjačko, sve što je bošnjačko je i građansko i vrijedi za sve ostale. Istina najveću prijetnju realizaciji građanskih (bošnjačkih) ideja Borić i slični vide isključivo u Rijasetu islamske zajednice, vjerskim zajednicama u cjelini i eto, na kraju, u nacionalnim političkim partijama.
Politički krajolik BiH
Da bi čitaoce uvjerio u utemeljenost svojih tvrdnji poziva se urednik na knjigu politologa Tarika Haverića koji je još davno "predvidio" šta će se u BiH dešavati nakon osnivanja nacionalnih političkih partija i njihovog povezivanja sa vjerskim institucijama: "U odnosu na 2006., a pogotovo na 1989., politički krajolik u Bosni i Hercegovini se nije primijenio. Pojavili su se novi politički subjekti, a stari su prilagodili ponašanje: dok su krajem osamdesetih godina nosioci samoubilačkih političkih inicijativa među bosanskim Muslimanima bili stranački vođi s osjetljivim vjerskim uklonom, dvadeset godina kasnije tu su ulogu preuzeli vjerski vođi s neprikrivenim stranačkim ambicijama." Evo, dakle i kada građanski, dapače kada liberalni bošnjački intelektualac misli cjelinu BiH, on ima u vidu bošnjačke i muslimanske građane. Istina je da se politički krajolik nije nimalo promijenio od osamdesetih do danas, ali jesu uslovi u kojima rade i djeluju političke partije. Pitanje religije nije više tabu tema, vjerske zajednice ne djeluju više u tišini svojih vjerskih objekata, a građani su i te kako svjesni svojih nacionalnih i konfesionalnih identiteta za koje su svi bez izuzetka ginuli u prošlom ratu. I ne, nije tačno da se neko bunio zbog uplitanja vjere i u vojne redove. Niko, pa ni ovi građanski mislioci. Nikome nisu smetali vjerski ratni pokliči. Istina neki od njih, poput Haverića, i ne mogu o tome svjedočiti naprosto zato što rat nisu proveli u domovini za koju se svim srcem zalažu.
Između religije i građanskih ideja
Ali su zato ovi drugi vješto koketirali između religije i građanskih ideja. U ratnom Sarajevu sva su djeca hrlila u mektebe, čak i djeca vatrenih zagovornika građanske ideje. Nije to smetalo tada, a sada javna odbrana religije predstavlja ključnu opasnost po zemlju. Hvalili su se tada što im djeca odlaze na vjersku poduku, hvale se i danas da im djeca pohađaju vjeronauk, iako su oni sami veliki ateisti koji javno zagovaraju građansku i sekularnu BiH. Svoju djecu upisuju u internacionalne koledže jasnoga vjerskoga predznaka, u škole i gimnazije u kojima se razvija samo jedna i prava vjera i etnička samosvijest, dok najveću opasnost za BiH oni vide u nacionalnim političkim partijama ili religiji. Nije li to još jedno licemjerje u ime odbrane građanskih principa i sekularne države?
Koja je to demokratska javnost
Vratimo se još jednom početnom citatu koji govori o konsolidaciji demokratske javnosti i zapitajmo se koja je to demokratska javnost i u vezi sa čim treba da se konsoliduje. Demokratska javnost su očito svi oni grozdovi institucija koje glasno zapomažu i energično pokušavaju da sruše sve što je izraz "nacionalnog", a na njihovom čelu stoje aktivisti koji se pozivaju na svoju nacionalnu čast i ponos. Njima se pridružuju svi oni mediji koji bi da su građanski i otvoreni sa ciljem promovisanja samo jedne nacionalne ideje i čije redakcije jedva da imaju zaposlene koji su neke druge nacionalnosti od one većinske. Tu su i svi oni intelektualci spremni uvijek da neprijatelja vide u drugom entitetu. Sve one NVO koje nikada nisu štitile interese građana druge nacionalnosti u drugom entitetu. Sve one institucije za zaštitu ljudskih prava koje uvijek spremno javno brane prava samo nekih, a kada ih pitaju za ugroženost prava drugih, onda kažu da ne znaju ništa o tome ili, još gore, tvrde da im nikakva prava nisu ugrožena.
Alternativa
Treba da se konsolidujemo oko toga šta građanima BiH donosi bolji život. A građanima bolji život donosi samo i isključivo ono za šta se zalažu antinacionalisti. Šta je alternativa ovome? "Alternativa je radikalizam svake vrste. U kojem će, pored Haverićevih vrabaca, na granama visjeti i prokazani islamofobi.", zaključi krajnje radikalno i bez ikakve ograde liberal i demokrata Borić. A sve u duhu javne rasprave i dijaloga za koje već i vrapci na grani znaju da ih nema u ovoj zemlji, posebno u građanskim krugovima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
