Kome treba RAK?

Sanja Vlaisavljević

Upravo kada čovjek pomisli da se pred njim nalazi eklatantan primjer govora mržnje i ratnohuškačke propagande, te da će RAK konačno reagovati odredivši sankciju Federalnoj televiziji, ostane zatečen. Iako je morao reagovati na priloge FTV-a povodom obilježavanja Dana RS, RAK je odbila prigovor Udruženja novinara RS.

 

RAK je u obrazloženju naveo da je FTV postupila u skladu sa pravilima i da je iznijela kritičke stavove "uz dokumentovane izvore i obezbijeđenu raznovrsnost informacija unutar emitovanih priloga". Zaista niko ne može, sve i da hoće, prigovoriti tom javnom servisu da nije koristio različite izvore u svojim prilozima. Pa u čemu je onda problem? Konkretno pozivanje na Načertanije ili istorijski pregled srpske nacionalističke retorike u prilogu nisu imali za cilj da predstave puke izvore informacija, nego da ustanove kontinuitet srpskog nacionalizma kroz različite epohe. Treba napomenuti da su korišteni samo oni izvori koji su trebali da nam predstave ne samo vodeće srpske političare nego Srbe kao narod sklon nacionalizmu i genocidu. Dakle, u tom kontekstu ne možemo nikako govoriti o "raznovrsnosti informacija unutar emitovanih priloga", jer ta raznovrsnost je dokazivala samo jednu tezu. Dokumentirati znači ponuditi najmanje dvije sasvim različite informacije o istoj stvari. A prilozi FTV-a o RS su imali samo jednu dimenziju i, nažalost, uz najveće napore da shvatimo ovaj neodrživi i sramotni stav RAK-a, ne možemo se složiti da je FTV postupila u skladu sa standardima novinarske profesije.

Dalje navode u RAK-u: "I sami standardi novinarske profesije uvažavaju princip izvještavanja baziran na kritici, ali se kritika sama po sebi ne može okarakterisati kao govor kojim se podstiče ili raspiruje mržnja prema drugom...". Baš tako kritika sama po sebi nije niti može biti raspirivanje mržnje. Kada, recimo, kažemo da je neprofesionalno urađen prilog na FTV-u povodom Dana RS jer prikazuje srpski narod u negativnom kontekstu, te da ne doprinosi uspostavljanju pomirenja između naroda u BiH, ova vrste kritičkog stava uistinu ne raspiruje mržnju, nego ukazuje na posljedicu koju takav prilog proizvodi. No kada bismo rekli da su novinari FTV-a, i to listom Bošnjaci kao urednici, nacionalisti od nastanka do nestanka, da ih u pravljenju priloga rukovodi slijepa mržnja prema Srbima kao i da su im ključne niti vodilje u pravljenju priloga o Srbima stavovi ekstremno nacionalističkih intelektualaca ili stavovi iz Islamske deklaracije, da su im uzori ekstremne mudžahedinske skupine u BiH, onda to više nije kritika nego raspirivanje mržnje. Još ukoliko tako kvalificirajući novinare FTV-a ne konsultujemo nijednog novinara te kuće praveći prilog o njima, onda je posrijedi i čista šovinistička indoktrinacija.

Perfidan je stav RAK-a da "nemaju mandat ulaziti u izbor tema" TV kuća. Naravno, ko bi zdrave pameti očekivao da jedna agencija koja treba da reguliše poštovanje profesionalnih standarda treba i da određuje teme priloga. I nema ništa sporno u izboru teme koja tretira obilježavanje praznika jednog legitimnog entiteta u BiH. Ali, onda takav prilog na javnom servisu mora biti puka informacija bez ideoloških primjesa i kvalifikacija. Govoriti u vijestima da je RS genocidna tvorevina nikako ne znači prenijeti informaciju da je obilježen praznik, nego stavljati etiketu na taj entitet i doprinositi stvaranju još većeg animoziteta jednog dijela građana BiH prema tom entitetu, ali i prema građanima koji su izabrali da tu žive. Dakle, informacija i indoktrinacija su, složićemo se, ipak dva bitno različita pojma koja ne mogu biti dovedena u vezu. Barem ne kako sugerišu u RAK-u.

Vrhunac licemjerja koju je ovo neovisno regulatorno tijelo ponudilo je: "Činjenica je da bi se emitovani sadržaji u zavisnosti od ugla gledanja mogli protumačiti na različite načine i izazvati različite reakcije. Agencija nema mandat da ulazi u razmatranje ili utvrđivanje političkih i istorijskih činjenica u vezi sa okosnicom sadržaja samog pomenutog programa, te je isti razmatran isključivo u kontekstu poštivanja primjenjivanih pravila i propisa Agencije." Šta je ovdje ključna teza RAK-a? Prilog treba gledati izvan konteksta, vremena i prostora. Te stoga reći da su Srbi od pamtivijeka težili uništavanju svega što nije srpsko nema nikakve političke i istorijske implikacije. To je jedna neutralna i sasvim politički rasterećena tvrdnja. Reći da je RS nastala na genocidu i da slavljenje tog entiteta ne znači ništa drugo nego slavljenje genocida je dakle, prema sugestiji iz RAK-a, stav koji može a i ne mora izazvati različite reakcije. Ovisi samo o uglu gledanja! Ali, što će nam uopšte ta tvrdnja o uglu gledanja kada Agencija nema mandat da ulazi u političke ili istorijske činjenice? Postavlja se pitanje koje onda sadržaje Agencija može da tretira i vrednosno procjenjuje? Kako ćemo onda znati da neki sadržaj poziva na nasilje ili da je govor mržnje? Nikako! Nema načina, jer RAK ne zanima politički kontekst iznošenja takvih tvrdnji. Stoga je uloga RAK-a sasvim besmislena s obzirom na to da ne postoji niti jedan izvan ili nepolitički prilog koji tretira sadašnji trenutak. RAK, dakle, nije a niti može biti u prilici da ocjenjuje ili sankcionira bilo koji javno izrečen stav zato što "to nije njihov mandat". Čudi me kako su onda mogli kazniti OBN prije nekoliko godina kada su tadašnjem uredniku koji je priredio dijalošku emisiju o gadž paradama mogli odrediti kaznu od nekoliko desetina hiljada maraka jer mu je u poruci gledalaca koja se prikazuje na dnu ekrana promakla neka poruka koja poziva na ugrožavanje života homoseksualca. Nije li i to onda samo bio jedan kritički stav nekog gledaoca koji može da se tumači sasvim različito iz različitih uglova gledanja? Čak tu rečenicu nije izgovorio urednik emisije niti je imao ikakav komentar na nju, ili je ne daj Bože podržao. Formalno gledano urednik je poštovao sva pravila profesije i nije upotrijebio niti jednu rečenicu koja bi pozivala na nasilje. No, ta TV kuća je tada bila kažnjena. Neko je, ipak, tada procijenio da poruka gledaoca ima više značenja od puke "kritike"!

Nažalost, RAK je ovom odlukom samo još jednom potvrdila da je riječ o Agenciji koja pristrasno i neprofesionalno donosi odluke i da su pravila novinarske profesije i kodeksi dokumenti koji ih ni najmanje ne obavezuju u donošenju odluka kada je u pitanju FTV, kuća koja je eklatantan primjer ideološkog političkog strelišta. Sramota za Agenciju, sramota za FTV i sramota za svu sarajevsku javnost koja šuti i koja se na taj način solidariše i slaže sa stavovima FTV-a. Sramota za sva novinarska udruženja u Federaciji koja su tim povodom ćutala, a i dalje ćute. Kao i uvijek, strastveni antinacionalizam iz Sarajeva je pokazao svoje okrutno nacionalističko lice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana