Kolumna: Marš u ime socijalno-liberalne budućnosti
Prije par mjeseci je predsjednik jedne političke partije koja je obećavala blagostanje i multikulturu ustvrdio za premijera Republike Srpske da je psihijatrijski slučaj. Još je mnogo liječničkih dijagnoza u intervjuu za jednu sarajevsku sedmičnu novinu ponudio tada Bojan Bajić, za kojega se može pronaći da je po zanimanju "menadžer", valjda da bi potencijalne birače uvjerio kako će ih voditi pouzdan stručnjak budu li glasali za političku partiju koju on predstavlja.
Bilo je zaista mučno čitati kako lider jedne partije zavodi građane prizemnom i prostačkom retorikom, uvjeravajući ih da aktuelne vlasti, posebno one u RS-u, treba hitnim postupkom smijeniti i eto ustoličiti baš njega i njegovu partiju. Koliko su u toj retorici uspjeli, najbolje svjedoče protekli opšti izbori. Ali ovdje neće biti riječi o kvaliteti predizbornih platformi nego o retorici.
Nakon što smo imali priliku vidjeti ljekarske sposobnosti predsjednika jedne građanske, multikulturne i liberalne partije, nedavno se oglasio i počasni predsjednik te partije, doduše ovaj je to učinio izdaleka, za jedan zagrebački medij. Tema ista: Dodik. Pristup isti: medicinski i ulični, istovremeno. Dakle, reditelj Danis Tanović, koji je godine proveo izvan BiH, po povratku u domovinu odlučio je sve iz temelja promijeniti: od politike do društva u cjelini. Stoga je uz svesrdnu pomoć urednika sarajevskog sedmičnog magazina, čuvenog po najbrutalnijim napadima na neistomišljenike, pokrenuo formiranje nove političke partije simboličnog naziva "Naša stranka". I uspio je u tome. Partija je formirana. On je postao počasni predsjednik, a predsjednik je, da bi se pokazala multikulturalnost, Srbin iz RS-a. Onaj isti koji dijagnosticira političke neistomišljenike. Ali, to je očito manir čelnih ljude te partije, jer Tanović ne samo da je postavio dijagnozu lideru RS-a nego i čitavom narodu. Naime, on tvrdi: "A to što narod glasa za njega (Dodika), zahtijeva duboko psihološko istraživanje."
Dakle, Dodik je trebao biti potencijalni politički partner "Našoj stranci". Stranka je "naša", svih nas, ma gdje bili, ma kako se zvali, ma koje želje i htijenja imali, jer je to "socijalno-liberalna" stranka. Kad eto ispade da je čitav jedan narod klinički slučaj. Zašto? Zato što glasa za Dodika, a ne valjda za Bajića. Koja bahatost i prezir prema čitavom jednom narodu samo zato što ne misli kao počasni! Nažalost, nakon ovakve izjave se postavlja pitanje šta uopšte znači ovo "naša" u nazivu stranke. Čija naša? Da li zaista neko vjeruje da će ovakvom retorikom ikada, ama baš ikada, građani RS-a poželjeti da glasaju za nekoga iz Federacije, makar im podmetnuli i predsjednika iz RS-a da zvuči multikulturalnije.
Ali nije ni to sve. Osim što je ponizio čitav jedan narod, Tanović ide i korak dalje. Za, kako rekoh, potencijalnog političkog partnera veli: "Taj je čovjek za mene fašist, idiot i marš od mene." E ovo još nije viđeno u BiH! Mogli smo čuti svakakva podmetanja i vrijeđanja, posebno iz takozvanih građanskih i multikulturnih partija, ali marškanje do sada ipak nije bilo dio političke retorike. Ma šta ko privatno mislio o nekome, kada se obraća u ime birača ili u ime jedne političke ideje, a pogotovo kada se obraća predstavniku drugih birača i druge ideje, skandalozno je javno tako nastupiti. Zaista je stvar gorke ironije kada ovaj umjetnik-političar u slijedećem trenutku izjavljuje da je Dodik "nepismen, nekulturan, zato što se boji drugog i drugačijeg"! Ko drugačije misli od Tanovića biće odmah izvrijeđan što nije u stanju da prihvati drugačije mišljenje! Ali nije ni to sve. Paradoksi se nižu jedan za drugim, pa je tako sljedeći: "Ja volim različitost i ne mislim da je jedan narod bolji od drugoga." E baš tako je pristupio Srbima koji su većinom glasali upravo za Dodika i dodikovce. Voli njih Tanović iako drugačije misle i drugačije od njega vide BiH, samo što ih treba klinički ispitati. A sve one koji misle da je jedan narod bolji od drugoga Tanović kvalificira: "A svatko tko tako nešto misli za mene je fašist." To bi trebalo da uključuje i svakog onoga koji misli da je jedan narod gori od drugoga, a upravo smo vidjeli ko je taj.
Kako se zove ova pojava u političkoj filozofiji? Najcrnji nacionalizam, da ne kažem, rasizam. Ali zašto ne bih rekla i rasizam, pa to je omiljeni termin jednog uglednog člana "Naše stranke", inače borca za ljudska prava koji nakon izbornog kolapsa svoje stranke ima ambiciju da opet brani ljudska prava. Riječ rasizam je bezbroj puta ponovio kada je trebalo ocrniti jednog bošnjačkog političara i biznismena sasvim trivijalnim povodom i potpuno neutemeljeno. Taj političar koji je imao velikog uspjeha na proteklim izborima je iznio svoje mišljenje o tadašnjoj urednici na FTV-u i odmah je proglašen rasistom kako bi bio diskreditovan kao politički oponent. Pa ako je to bio rasizam, onda su ove izjave rasizam par edžcellence.
Nažalost, stranka u ime koje se počasni predsjednik obraća, ostaje bliska samo malom broju onih "naših" koji misle kao on, a svi ostali su naprosto fašisti. Ali ako za nas koji se zgražavamo nad ovakvim izjavama, ne ostaje drugog mjesta nego sarajevski stubovi srama na koje nas ovi "naši" razapinju upravo kao fašiste - rado ga prihvatamo!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
