Kodeks časti bh. novinara
"Novinari su dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo i slobodu, uvažavati pluralizam ideja i mišljenja", stoji između ostaloga u Kodeksu časti bh. novinara. Čini se da je ovaj zahtjev najviše na iskušenju u današnjem medijskom prostoru. Ovo iskušenje se odnosi ne samo na poštivanje i uvažavanje osoba izvan Udruženja novinara, već i na novinare međusobno. Važno pitanje jeste članstvo u ovom udruženju, a pogotovo u njegovim rukovodećim tijelima.
U doba kada se i te kako mnogo priča o jedinstvenoj BiH veoma važna je i ravnopravna zastupljenost novinara iz RS i FBiH u ovim udruženjima. Upravo kroz opća načela njihovog angažmana proizlazi i zahtjev za ravnopravnim tretmanom svih novinara. Ako je vjerovati informaciji koja je dostupna na njeb stranici BH novinara onda sastav Upravnog odbora izgleda malo drugačije. Od 14 članova Upravnog odbora svega tri novinara su iz RS, a ostali iz Federacije. U Vijeću časti od pet članova, čašću se iz RS bavi samo jedan novinar. Kada malo pogledamo ovu statistiku onda postaje pomalo upitna rečenica citirana na početku teksta.
Pluralizam ideja je upitan
Zašto je upitan? Zato što je teško zamisliti zalaganje za dostojanstvo onih koje unaprijed eliminiramo iz institucija koje se bave promoviranjem ljudskih prava, zaštitom i pluralizmom kako ideja, mišljenja tako i političkih uvjerenja. Ovo pomalo podsjeća na političke partije kojima su puna usta cijele, nepodijeljene, jedinstvene BiH, ali BiH pravljene u Sarajevu i bez ljudi koji žive i tamo i ovamo. Suštinski nije izvodljivo napraviti bilo kakvu cjelinu neupotrijebivši sve njene dijelove. Graditi, dakle, medijski prostor u kojemu su svi novinari podjednako vrijednog dostojanstva jeste ideal demokratskog i otvorenog društva. Zato, vratimo se ponovo statistikama. 29.4.2009. godine dvije članice Upravnog odbora bh. novinara su istupile iz navedene novinske asocijacije. Slučajno, novinarke su iz RS. One definitivno nisu sasvim slučajno istupile, te stoga izostanak njihovog članstva predstavlja ozbiljan problem preko kojega ne bi trebalo prešutno preći u javnosti, posebno imajući u vidu posljednju rečenicu iz Općih načela Kodeksa časti: "pravo javnosti na informaciju".
Gledala sam dalje strukturu, ne baš nacionalnu, iako ona treba biti imperativ u današnjoj BiH, već više medijsku, pa mi se čini da nisam vidjela baš predstavnike kako ove novine za koju pišem tekst tako i mnogih drugih, ali jesam da se predstavnici nekih medija pojavljuju više puta. To podsjeća na javnu debatu o slobodi medija u Banjoj Luci u kojoj ista ekipa panelista vodi debatu i u Sarajevu i Banjoj Luci, baš kao da u Banjoj Luci nema ni jednog novinara koji zaslužuje da progovori. Bilo bi dragocjeno kako za javnost tako i za same medije da se čuju različita iskustva novinara i pogledi na slobodu medija. Međutim to nije slučaj sa neovisnim udruženjima novinara niti njihovim odborima koji promoviraju najviše profesionalne standarde. Na kraju poglavlja Prava i dužnosti može se pročitati pomalo ironična, s obzirom na realnost, rečenica u kojoj stoji „Novinar i novinarska organizacija čuvaju ugled, dostojanstvo i integritet svoje profesije, surađuju među sobom i njeguju kolegijalne i drugarske odnose kao i profesionalnu solidarnost". Otvorite dnevne, sedmične novine ili pogledate neki video prilog i vidite sve sama solidarnost, uvažavanje, posebno međuentitetsko, posebno u "građanskim medijima". Ako doslovno slijedimo, a kako bismo i mogli drugačije, postulate Kodeksa časti, ostaje nejasno kako od tri člana iz RS dva dadoše ostavku na članstvo u UO, nitko ne zna zašto. Ili zašto su samo predstavnici ponekih medija u svim upravljačkim i žalbenim tijelima? Zašto medijski prostor nije otvoren za sve koji ne dijele mišljenje sa uskim krugom sarajevskih novinara? Zašto se integritet i dostojanstvo osoba sa kojima se polemizira ne poštuje i grubo vrijeđa...?
Mi ne brojimo krvna zrnca
Mnogo je važnije prisustvo novinara iz RS u Federaciji i obratno, nego bilo koji sastav na koji se uvijek brojna udruženja pozivaju u kojemu se "nisu prebrojavala krvna zrnca". "Neprebrojavanje krvnih zrnaca" u uređivačkim kolegijima, komisijama ili odborima u ovoj zemlji ne znači ništa drugo nego, nažalost, najradikalniju diskriminaciju skrivenu iza tobožnje ideje "svi smo jednaki", premda ovo "svi" uvijek uključuje samo neke koji su jednaki, a "svi" ostali su isključeni.
Konačno u demokratskom društvu mnogo je važnije zaštiti ugled i prava drugih, manjina, ugroženih i marginaliziranih skupina nego se pozivati na tobožnju slobodu izražavanja i jednakost u kojoj su slobodni da govore i jednaki samo šačica onih koji isto misle i govore. Pluralizam mišljenja nas "ovdje" se ogleda u pluralizmu ideja koje dolaze "otamo" i to bez cenzure njihovog protoka.
(Autorka je direktor Centra za kulturu dijaloga BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
