Ko za koga može i treba govoriti ko koga može i treba braniti
Posljednjih dana stalno pristižu sve oštrije zabrane komuniciranja sa ovom ili onom medijskom kućom. Sve je počelo sa Dodikovom instrukcijom o nedavanju izjava za FTV, povodom koje se najviše, barem u Sarajevu, pisalo i govorilo.
Nekako istovremeno su se pojavile i druge zabrane, ali one su očigledno bile smatrane sasvim opravdanim. Na kritiku je još naišla i reakcija iz rijaseta Islamske zajednice i to ne bilo gdje već u dnevnim novinama u kojima vas kadija i tuži i sudi.
Dodik
U slučaju Dodik "uslijedio je čitav niz očekivanih reakcija. Novinari odani Dodiku - bilo da su kolumnisti "Dnevnog avaza" ili "Glasa Srpske" - potrudili su se da objasne kako je premijer bio isprovociran, što bi valjda trebalo da znači kako je njegova instrukcija opravdana". Ovako piše urednica dnevne novine koja u žaru borbe za multikulturu ne ostavlja prostor za drukčije mišljenje, pa čak niti za mogućnost racionalizacije odluka njenih političkih neistomišljenika. Tako su u članku-presudi osuđeni svi koji su progovorili o pretpostavljanim razlozima Dodikove odluke: od "kolumnista" do Majkićke i suca Perića. Naravno urednica ni ovaj put nije propustila priliku a da ne pokaže svoju umješnost u tipično "građanskoj" vrlini vrijeđanja protivnika i pravljenja opaski na račun njihovog fizičkog izgleda, jer argumentacija inače ne bi bila potpuna.
Tihić
Sulejman Tihić i SDA su bili u dilemi da li da odbiju suradnje sa FTV-om ili sa "Dnevnim avazom", ali izbor je ipak pao na novinu. Dnevni avaz inače ima "pogubnu" novinarsku politiku; vlasnik mu je političar koji koristi svoje medije za kampanju protiv drugih političara i partija te ga stoga treba kazniti. Nema više suradnje s njime. FTV je otpala iz užeg izbora nepoželjnih medija, pa smo odmah nakon ove odluke mogli vidjeti pohvale iz, pogađajte, bratskih građanskih medija onima koji su ipak odlučili da se suzdrže. "No baš zato je za svaku pohvalu Tihićeva spremnost da sjedne u studio FTV-a", a navodno je to bio razlog što je već sljedećeg jutra "dobio "Avazove" batine i preko cijele strane postao smutljivac, a ne treba sumnjati da će i narednih dana mali zmaj bljuvati vatru po njemu". Eto kako je spomenuta urednica pokušala osnažiti svoju tvrdnju. Uvrijedi i usporedi onoga o kome pišeš sa bilo čime što će motivirati izrugivanje njegovom izgledu. I još nešto, kada netko kaže nešto protiv "Avaza" ili "Glasa" to je sasvim opravdano, ali kada sa tih adresa stignu odgovori, onda su to, u najboljem slučaju, "batine". Ovo je baš svijetao primjer novinarske principijelnosti.
Cerić
I Islamska zajednica u BiH je imala par prigovora na račun uređivačke politike i retorike koja dolazi sa FTV-a, pa uputila prigovore na adresu RAK-a i naravno pogriješila. Kad je to još RAK bilo što prigovorio FTV-u? A i zašto bi? To je ona ista neutralna Agencija koja svoje dopise sasvim neutralno dostavi na uvid građanskim inspektorskim novinama i njihova urednica odmah u skladu s tim donese par sudsko-inspektorskih zaključaka: "Svoju korespondenciju sa RAK-om efendija završava u Dodikovom maniru: obavještava RAK da se Islamska zajednica više neće obraćati Agenciji". Saznali smo i do kojeg je zaključka novinarka došla: "Što će direktor (RAK-u) kada i reis i Dodik i Špirić i kome se god ćefne u ovoj zemlji mogu tumačiti Kodeks!" Što jeste jeste, počeli su tumačiti Kodeks RAK-a mnogi, ali upravo zato što je RAK prestao tumačiti Kodeks jednako valjano za sve. Kad nešto pomislim da je Špirić tumačio Kodeks u vezi priloga "Vidimo se u Bileći" ili reis Cerić u vezi sa ismijavanjem islamskih običaja, onda shvaćam da im se mora oštro prigovoriti. Otkuda im to pravo, kada nisu u pravu? Saznali smo u ovom principijelnom obraćanju urednice "Oslobođenja" da reis "dila hutbe" kao i da je "reis mnogo prije Dodika pisao pisma oglašivačima sa upozorenjem da se ne trebaju reklamirati u medijima koji su po njegovoj ocjeni antibošnjački i antimuslimanski... u kojima se obračunavao, između ostalih, i sa Federalnom televizijom". Dakle kada se stavi prigovor na račun bratskih medija onda urednica zaključuje da je to "obračunavanje" ili "dilanje hutbi", ali kada se zabrana komuniciranja stavi na račun nebratskih dnevnih novina ili drugih medija, onda je to principijelna i dakako sasvim opravdana odluka.
Lagumdžija
Najbolji primjer koji potkrepljuje ovu tvrdnju jeste nedavna odluka SDP-a o nedavanju izjava za "Glas Srpske" i "Avaz". To je sasvim opravdana odluka, jer je riječ o medijima koji nisu dio klana. To su mediji sa kojima i ne treba surađivati, jer se s njima ne može dogovoriti prilog protiv zajedničkog neprijatelja. Sjetimo se samo onih najpogrdnijih riječi koje su iz klanskih medija stizale na račun urednice "Glasa" i ekipe "Avaza". Ali istovremeno se nije moguće sjetiti da je javno izrečen bilo kakav prigovor na račun mizoginih ispada protiv urednice "Glasa". Dakako ne smijemo smetnuti s uma da je urednica "Oslobođenja" veoma senzibilna na mizoginiju i da uvijek kada treba reagira u tom pravcu. U ovom slučaju očito ne treba, pa zato i šuti, ali zato ničim izazvana mora zaključiti svoj tekst sa opaskom da se i reis i Dodik počinju obračunavati sa Federalnom televizijom, isto kao i ona Majkićka, čim im se "ne dopadne vlastita slika u domaćim medijima". Zašto li je gđa Majkić bila ilustracija priče o Dodiku i Ceriću to je teško pretpostaviti, ali treba vjerovati da je i ovaj zaključak sasvim principijelan.
Eto tako smo u posljednje vrijeme imali prilike slušati o brojnim zabranama komunikacije, popraćenim bilo ushićenim opravdanjima bilo ogorčenim osudama. Da je sreće pa da se sasvim principijelno osudi svaki oblik nedostatka kulture dijaloga u javnom prostoru!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
