Ko se boji monitoringa još

Zašto je ovaj tekst interesantan za analizu? Upravo zato što se u njemu nalaze brojni odgovori na, velom tajne prekrivenu, aktivnost udruge BH novinari. Krenimo redom! U uvodnom dijelu teksta saznajemo da je već i samu najavu monitoringa "dio medijskih kuća u našoj zemlji iskoristio za harangu usmjerenu ka samom projektu". Kao potkrepa ovoj tvrdnji navedena su tri medija: RTRS, "Nezavisne novine" i "Dnevni avaz". RTRS je napravio prilog u dnevniku o navedenoj aktivnosti u kojemu je ponajviše govorila predsjednica udruženja koje provodi monitoring, pa je teško prihvatiti stav da je posrijedi nekakva haranga, jer za razliku od novine u kojoj se tvrdi da je haranga pokrenuta, RTRS je u prilogu imala više od jedne strane, jednoga izvora.

"Dnevni avaz" uopće nije ni spomenuo ovu aktivnost bh. novinara, a još manje pravio bilo kakvu kampanju protiv nje. "Nezavisne novine" jesu objavile kolumnu naslovljenu "Big brother", koju potpisuje Dragan Jerinić. Kako su rekli iz udruge BH novinari, jednom davno povodom nekog sasvim drugog slučaja, "kolumne odražavaju stav njihovih autora i na njih se ne može utjecati". Prema tome, tvrdnja da su "Nezavisne novine" pokrenule harangu nema nikakvog smisla, jer je riječ o kolumni.

Zadržimo se malo upravo na Jerinićevom tekstu. Već naslov najbolje oslikava duh nadgledanja medija: veliki nevidljivi brat odnekuda posmatra ljude. Pa nije li tačno da su "nadgledači" rada medija nevidljivi, neimenovani promatrači koji odnekud i nekako nadgledaju? A što se samog teksta tiče, tekst je dirljiv, jer izražava žaljenje što se jedna ozbiljna udruga pretvorila u "mali sarajevski krug", što nije teško provjeriti. Hm, pa o tome najbolje govori spomenuta ilustracija u "Oslobođenju". I na kraju, Jerinić navodi četiri različite izjave povodom monitoringa. Ovo bi ukratko bila analiza uvodnog dijela teksta objavljenog u "Oslobođenju".

Nakon prvog podnaslova u kojemu je apostrofiran glavni urednik Avaza, čitamo sažetak Jerinićeve kolumne i komentare "sugovornika Oslobođenja" na "oštre reakcije" iz navedenih medija, a glavna meta je RTRS.

Sugovornici "Oslobođenja" su: Radenko Udovičić iz Media plan instituta, Slavo Kukić, dežurni gost (intelektualac iz reda hrvatskoga naroda i, kako za sebe voli reći, "savjetnik SDP-a"), Milkica Milojević predsjednica Udruge bh. novinari i Boris Gagić novinar BHT iz Banjaluke.

Prvi sugovornik navodi "teške riječi koje je Dnevni avaz uputio ka Udruženju", što je netočno, jer nije Avaz uputio teške riječi nego je glavni urednik iznio svoje mišljenje za "Nezavisne novine". Drugi sugovornik iznosi netočnu tvrdnju da "Vlada RS-a izdvaja dio novca za pomoć uvijek istim medijima" i da su zato vezani "pupčanom vrpcom" za vlast. Lako je uporediti spisak medija koji su u prvom krugu dodjele sredstava Vlade RS-a i onih koji su pomoć dobili u drugom krugu, pa vidjeti da nije riječ o uvijek istim medijima. Ali čak i da jesu isti mediji, na koji način to dokazuje da su vezani pupčanom vrpcom za vlast? Nisu li to ipak najčitaniji i najgledaniji mediji u RS-u? Navodi još nešto gospodin Kukić: "da iza svega toga stoje političke elite" i izgleda da je sasvim u pravu kada to tvrdi, jer u nastavku teksta o monitoringu medija možemo pročitati izjave "Slobodana Popovića funkcionera SDP-a" i "Damira Miljevića, istaknutog člana Naše stranke".

Treća sugovornica "Oslobođenja" ističe da je riječ "o harangi" koju su "pokrenuli mediji koji se boje suda Vijeća Evrope o njihovom radu". Sugovornica uvodi jedan novi podatak u cijelu priču o monitoringu, a on glasi da će Vijeće Evrope donijeti sud o radu medija. Dakle, može se zaključiti, Vijeće Evrope ne samo da financijski podržava taj projekt nego, kako saznajemo, i nadgleda medije. Barem tako reče predsjednica Udruge BH novinari. I konačno četvrti sugovornik brine "što se diže galama prije nego je projekt okončan i objavljeni rezultati i to na način da se unaprijed diskredituju ljudi koji taj posao obavljaju".

E ova posljednja tvrdnja je vrhunac nelogičnosti u implementaciji projekta. Ne diže se nikakva galama nego se u jednom demokratskom i otvorenom društvu zahtijeva transparentnost rada jednog udruženja koje je najavilo da će nadgledati rad medija u predizbornom periodu, ali je propustilo da navede: tko će nadgledati i kako će nadgledati medije. "Galama" se ogleda u principijelnom zahtjevu koji je temelj demokracije, a ne u hajci izvjesnih medija. Ostaje još nejasna i tvrdnja o diskreditiranju ljudi koji "taj posao obavljaju". Kako može biti diskreditiran netko čiji identitet je dobro skriven? Diskreditiran je obrazac tajnovitosti, a ne ljudi. I na kraju, ostaje uistinu otvoreno pitanje: ko se boji monitoringa još? Mediji, "posrnula struka" ili implementatori fantomskog projekta?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.