Ko kome prijeti, a ko koga vrijeđa

Prenio je taj razgovor i sarajevski dnevni list "Oslobođenje". Malo nakon toga objavio i komentar svoje dopisnice iz Banjaluke Gordane Katane i dakako reagovanje bošnjačkog člana Predsjedništva BiH tim povodom. Još je jedan razlog da pisanje o ovom Dodikovom istupu poprima pomalo donkihotovske elemente. A to je pisanje u Glasu Srpske "koji ionako podržava aktuelnu vlast", jer aktuelnu srpsku vlast podržava i vlasnik te novine. No, bez obzira na navedene otežavajuće okolnosti, kao i činjenicu da principijelnost nigdje nije dobrodošla pa ni u ovom slučaju, napraviću kraći osvrt na Dodikov razgovor za Slobodnu Evropu.

Krenimo redom!

"Zemlja (BiH) je napravljena ne voljom naroda koji ovdje živi nego međunarodnom voljom" BiH kakvu danas imamo uistinu nije napravljena voljom naroda koji u njoj žive nego potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer Srbi su željeli zasebnu Republiku Srpsku, Hrvati Herceg Bosnu, a Bošnjaci cjelovitu i unitarnu BiH. Šta je u ovom Dodikovom stavu sporno, što nije istinito ili huškačko teško je, s obzirom na činjenice, dokazati.

"Situacija oko izbora Savjeta ministara odražava stanje zemlje BiH i činjenicu da se narodi koji žive u ovoj Bosni nikada se nisu izjasnili da li žele u njoj da žive." Da li je u BiH proveden neki referendum naroda na kojem su se mogli izjasniti o svojim željama i opredjeljenjima? Nije! Da li su želje i opredjeljenja naroda prioritet u svakom razvijenom društvu? Jesu! Da li je Dodik rekao neku neistinu ovom tvrdnjom? Nije!

Fotelje

"Sve se svodi na neke fotelje, a ovaj izbor (Savjeta ministara BiH) je tipično vezan za koncepte i gledanje BiH." Pa, da se ne svodi na fotelje, nego na interes svih naroda u BiH, fotelje bi davno bile raspoređene, formirano Vijeće ministara i svi bi radili svoj posao. A ovakvim ponašanjem pobjedničkih političkih partija se ne želi ispoštovati odluka da predsjedavajući Vijeća bude Hrvat, ali ne onaj kojega su izabrali Bošnjaci ili onaj dežurni Hrvat kojeg istura SDP (Slavo Kukić), a koji nije kandidat dvije najveće hrvatske partije koje legitimno i s punim pravom predstavljaju volju hrvatskog naroda. A da je Dodik u pravu da se sve svodi na fotelje svjedoči i prstić nadole za uglednog člana HDZ-a Marinka Čavaru za kojeg sarajevsko "Oslobođenje" piše: "Dopredsjednik HDZ-a BiH svojim izjavama o problemima za formiranje Vijeća ministara pokazuje da je samo jedan od političara kome su važnije svađe od rezultata." U ovom slučaju Čavara se "svađa" jer zahtijeva da se poštuje volja hrvatskog naroda izražena kroz stavove najjačih hrvatskih partija u BiH. Eto tako izgleda uvažavanje volje svih naroda u BiH: dobiju minuse po novinama, zaključuje se u njihovo ime šta žele...

"Tako se desilo da su člana Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda izabrali glasovi Bošnjaka, što se može jasno sabrati i vidjeti kroz izbor koji se dešavao." Ako ova izjava nije istinita, onda nema smisla dokazivati ni da je Zemlja okrugla ili da je voda tečnost. Premda, treba Dodikovu izjavu ostaviti po strani kao, eto, zluradu i pozvati u pomoć uvaženog urednika Ivana Vukoju koji je u posljednjem broju časopisa "Status" do detalja opisao proces glasanja hrvatskog naroda i izbor hrvatskog člana Predsjedništva. Ako nisu ni njegove tvrdnje tačne, onda su i Dodik i Vukoja i svi koji podržavaju njihove stavove neprijatelji ove zemlje i treba ih prognati.

"Nama je primarno da zaštitimo interese RS. Predstavljam RS i političku partiju u kojoj su dominanti glasovi Srba. Ima tu i bošnjačkih i hrvatskih glasova i mi to poštujemo." Pa šta se očekuje od Dodika? Da zastupa interese Federacije pa onda onako usput i interese RS? Nije li ova izjava skoro pa identična izjavi njegovog partnera iz Federacije, koji je prilikom formiranja vlasti izjavio da njega zanima prije svega Federacija i formiranje vlasti u Federaciji. Bilo je kod Federalnog partnera i neko spominjanje Istočne i Zapadne Njemačke. Nećemo valjda zaboraviti te izjave? U RS jesu većinski narod Srbi, kao što su u Federaciji Bošnjaci. Isti princip odnosa prema manjinama, manje ili više dobar podjednako se primjenjuje u oba entiteta i stoga ne treba RS isticati kao primjer negativne prakse.

Imenovanja

"Oni u strukturama naših imenovanja imaju određena mjesta, ali na nivou BiH je sasvim drugačija situacija. Mi tamo idemo kao predstavnici RS i predstavljamo Srbe." Pa dakle, podjednako kao i u Federaciji: status manjina u formiranju vlasti je jedno pitanje, a prilikom formiranja vlasti na nivou BiH sva tri naroda moraju, ne trebaju, imati jednak status. I zaista u kojem svojstvu Dodik može pregovarati nego kao legitimni predsjednik Srba, dok god to i jeste. Kada Srbi odluče da ga smijene onda će neki drugi Srbin to i sto da radi. I neće ni taj drugi izabrani predstavnik srpskog naroda biti "samoproglašeni vožd" kako veli Gordana Katana nego opet legitimni predstavnik srpskog naroda, ma koliko se to nekome ne sviđalo.

"Od nas se traži da odustanemo od četiri ministarska mjesta i da još dodatno odustanemo od rotacije koja je bila ranije zapisana u Ustavu, ali ju je ukinuo Pedi Ešdaun svojom arogantnom politikom." Ima li išta vrednije od političara koji poštuje Ustav svoje zemlje? Ako i poštovanje Ustava treba zamjeriti Dodiku, onda je sve samo puki apsurd.

"Svijet želi da nastavi sa eksperimentom koji se zove BiH, bez obzira na to koliko puta se pokazao kao neuspješan." Zaista uz svu ljubav prema ovoj zemlji teško je ne zaključiti da ona nije eksperiment. Deset kantona, jedan distrikt, dva entiteta, desetine vlada i ministarstava za svaki kutak zemlje, tri člana Predsjedništva, vlade u dva dijela zemlje, predsjednici oba dijela zemlje, neprisustvo manjina u predsjedničkim izborima... Ooo, pa kako ovo nazvati nego eksperimentom? Ako nije eksperiment onda je neka dobra komedija napravljena u jednoj maloj, maleckoj zemlji.

"Borba za identifikaciju kod Bošnjaka je isključivo vezana za to da se stvori kakva-takva BiH." Šta ovdje nije tačno? Ako iko, onda se Bošnjaci bore za održavanjem kakve god, samo cjelovite BiH. I to je njihovo pravo, kao što je pravo drugih naroda da se ako se ne slažu protive toj težnji Bošnjaka. Sloboda političkog izjašnjavanja i djelovanja je jedan od osnovnih postulata demokracije.

I na kraju, veli Dodik da mu novinarka Slobodne Evrope sigurno neće postaviti jedno veoma važno pitanje: "Kako mi političari koji ovdje egzistiramo djelujemo i radimo, a da ne poštujemo volju tih 88 posto građana koji na taj način (žele otcjepljenje od BiH) misle." I zaista, čini se da je ovo ključno, a nikada javno postavljeno u jednom ozbiljnom političkom dijalogu, pitanje. Pitanje o kojemu bi političari stalno trebali da vode računa. Ovo pitanje nije plod hira ili mašte "srpskog vožda" nego realnost. A zemlja se može i treba graditi isključivo oslanjajući se na principe realnosti, a ne prisile.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.