Ko kome prijeti, a ko koga ugrožava (II dio)
U intervjuu koji je gospodin Milorad Dodik dao za Ruski servis Radija Slobodna Evropa rečeni su brojni stavovi koji su izazvali podjednako brojne polemike i komentare.
Jedna od reakcija na taj intervju bilo je i pismo bošnjačkog člana Predsjedništva povodom stavova koji se odnose na Bošnjake kao narod. O ostalim stavovima koje je iznio gospodin Dodik već se puno pisalo. Dakako, ni stavovi koji se ne odnose na Bošnjake u Federaciji nisu naišli na prijem.
Neumoljive činjenice
O, nažalost, neumoljivim, činjenicama iz tog intervjua nije bilo riječi kroz kritičku analizu ponuđene argumentacije. Tako Dodikova priča o položaju Hrvata u BiH nije negirana iz većinskih hrvatskih sredina nego je naprotiv plakatima koji su osvanuli u mjestima sa hrvatskom većinom stanovništva samo potkrijepila neke od Dodikovih navoda. Broj gradova obuhvaćenih plakatiranjem nije mali: 19 gradova je u pitanju! Naravno, plakati na kojima piše "Dobrodošli u Herceg-Bosnu" mogu vrijeđati osjećanja svih onih koji su stradali tokom proteklog rata upravo od oružanih snaga Herceg Bosne, ali podjednako predstavljaju i nikad prevaziđenu želju hrvatskog naroda za formiranje trećeg entiteta koju izražava veliki broj Hrvata. Postavlja se pitanje: Šta je cilj tog plakatiranja? Ukoliko ozbiljno tretiramo jedan narod onda i plakatiranje treba veoma ozbiljno shvatiti. Kako se nisu dogodili masovni protesti u devetnaest gradova BiH sa ciljem uklanjanja tih plakata, onda je poruka jasna: uvažite nas u našim zahtjevima i potrebi da imamo ravnopravan tretman u našoj zemlji. Postaviti se prema ovom događaju kao prema izlivu nacionalizma nekolicine hrvatskih radikala je podjednako pogubno koliko i proglasiti Herceg Bosnu zločinačkom tvorevinom u koju je "utkan zločin". Da ne bude zabune, nema pedlja ove zemlje u koji nije utkan neki zločin. Pa ovih dana se obilježava stradanje Srba u zloglasnim Kazanima koje se desilo usred Sarajeva. Gledajući logikom zločina onda ni Sarajevo ne bi trebalo priznati glavnim gradom zbog "incidenata" koji su se u njemu događali tokom rata.
Stoga Dodikovi stavovi o položaju hrvatskog naroda mogu samo biti primjer dobre volje da se sa jednakim zanimanjem posveti pažnja položaju još nekog naroda osim onoga kojemu političar pripada.
Analiza
No, ima jedan dio na koji treba skrenuti pažnju. To je analiza položaja Bošnjaka i njihova geografska zastupljenost. Nije odmjereno reći da je to "narod kojeg nigdje nema, nego samo u BiH. To je narod koji je sam sebe proglasio narodom 1993. godine". E, u jednome je Dodik u pravu. To jeste narod koji je naziv dobio 1993. godine, ali to nikako ne može, niti smije, biti argument kojim se njegova vrijednost devalvira. Naprotiv! Činjenica da nikada prije u povijesti nisu imali priliku dobiti ime kao narod treba biti dobar motiv za podršku a ne za obezvređivanje. Činjenica da "tog naroda nigdje nema izvan BiH" ni na koji način ne znači da tamo gdje ga ipak ima treba biti obezvrijeđen. Ne znači to ni da stavovi njihovog, legitimnog predstavnika o političkim izjavama predstavnika drugoga naroda u BiH, trebaju biti izvrgnuti podsmijehu samo zato što ovi nemaju rezervnu domovinu.
"Oni ne mogu da izgrade vlastiti identitet ako ne unište identitet drugih konstitutivnih naroda.", još je jedan stav koji treba analizirati. U proteklih dvadeset godina bilo je isuviše mnogo negiranja identiteta onih "drugih", te danas graditi teorije u ukidanju identiteta je podjednako pogubno kao i ono prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Zamjeriti drugim narodima što ne poštuju suverenitet srpskog naroda nikako ne znači, niti smije da znači, istim metodama negirati druge u njihovom suverenitetu, makar nam se oni i ne sviđali, jer onda naši prigovori nemaju smisla niti utemeljenja.
"U odnosima sa svijetom imamo dovoljno kapaciteta da to činimo sa onima koji to hoće, oni koji to neće niko ih ne može natjerati."
Jedina šteta za ovu zemlju
Baš tako, narodi će činiti što smatraju najvaljanijim putem za sebe i za BiH i upravo zato sve podjednako treba uvažavati u njihovoj različitosti. Ne zgražavati se nad plakatima Herceg Bosne tretirajući to novim valom ustaštva. Poštovati zahtjeve RS za što većom autonomijom dok god ne ugrožava druga dva naroda. I konačno uvažiti zahtjev Bošnjaka za priznanjem i poštovanjem, a što nikako ne šteti ni jednom od druga dva naroda.
Jedina šteta za ovu zemlju jeste medijski plasirati retoriku koja doprinosi formiranju radikalnih stavova među narodima i njihovim liderima, kao što je najava voditeljice dnevnika javnog servisa FBiH koja nakon priloga o jednom diktatoru (Miloradu Dodiku) najavljuje prilog o drugom diktatoru (Muameru Gadafiju) ili kada u "Oslobođenju" povodom Dodikovog intervjua i Izetbegovićeve reakcije na intervju u anketi govore liberalka Lamija Tanović. Vječiti dobri Srbin Miodrag Živanović. Bošnjački intelektualac Jusuf Žiga. Pa opet bošnjački intelektualac Dino Abazović. Pa opet bošnjački intelektualac Sulejman Redžić. E, nažalost, kako ne stoje Dodikovi stavovi o Bošnjacima kao samoproglašenom narodu, (ali zato stoje svi drugi navodi) tako još manje stoji odluka da o ovom delikatnom političkom pitanju koje je proizveo Dodikov intervju govore sve sami ko.je-ko intelektualci iz Sarajeva i pri tome liberali, i jedan, samo jedan, dežurni dobri Srbin iz RS.. E pa nije ni to BiH, po mjeri svih njenih naroda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
