Ko kome polaže račune

Ovih dana javnost je na nogama zbog zabrane nevladinoj organizaciji CCI da prisustvuje sjednici Parlamentarne skupštine BiH. Zabranu su donijeli ili poslanici ili kolegij PSBiH. Javnost nema tačnu informaciju. Riječ je o organizaciji koja uz finansijsku podršku ambasade SAD i drugih donatora, koji im dodjeljuju raskošna finansijska sredstva, izvještava o postignutim rezultatima u radu PSBiH. Sedam godina CCI prati njihov rad, i želim vjerovati, sasvim objektivno javnosti prenose činjenice do kojih dolaze. Ne želim vjerovati da prenose impresije i dodaju nepotrebne etikete na račun rada izabranih političara. Ako to rade i ako zanemaruju postulat nepristrasnosti, koji je osnovni princip istraživanja i izvještavanja, onda ozbiljno krše osnovni zahtjev postavljen pred svakog istraživača. Dakle, sjednice koje su javne, otvorene su za sve zainteresirane da ih prate. Ukoliko se pojavio izuzetak od toga pravila onda je nužno, na sasvim objektivan način, to ispitati i prezentovati javnosti. Ako se jasno i razgovjetno ne predstave dovoljni razlozi zašto je ovoj, a ne drugim NVO, zabranjen dolazak na jednu sjednicu PSBiH, onda je to samo još jedan primjer nedemokratskog donošenja odluka u ovom državnom tijelu. Ima, međutim, jedan zabrinjavajući fakt u vezi sa ovom zabranom. Navedena NVO je sedam godina bez ikakvih problema sjedila na sjednicama i bilježila najvažnije rasprave. Sada joj je onemogućen (jednokratno) pristup. Postavlja se pitanje: zašto? Ako su parlamentarci u prethodnom ne kratkom periodu, poštovali temeljne demokratske principe i odrednice "javnost rada sjednica", onda je više nego indikativna ova zabrana.

Argument drugi: Vlada treba da polaže račune NVO sektoru i građanima

Jedan od osnovnih demokratskih principa jeste "polaganje računa pred očima javnosti" i odnosi s prije svega na vladine institucije. Vlade, demokratske vlade, se obavezuju da će javnosti polagati račune o načinu svog rada i poslovanja. Sasvim je opravdano vršiti pritisak na institucije vlasti i zahtijevati "princip javnosti", ali istovremeno i onaj ko vrši pritisak treba svojim primjerom pokazivati da su to principi koji sve nas rukovode u radu. Nema niti jedne institucije civilnog društva koja je oslobođena ovog zahtjeva. Vladine institucije u svakom trenutku treba da su spremne odgovarati građanima na sva pitanja koja se pred njih postave, ali istovremeno princip poštovanja i uvažavanja političara nikako i nikada ne smije biti zanemaren. Vlast koja sedam godina nesmetano dozvoljava, bez ikakvih prigovora, da NVO izvještavaju o njihovom radu pokazuje elemente demokratičnosti u komunikaciji sa NVO, ali i sa građanima koje ove NVO predstavljaju i u čije ime vrše nadgledanje rada državnih institucija. No, slučaj zabrane ulaska jednoj NVO na posljednju sjednicu PSBiH je otvorio sasvim novo pitanje: zašto su parlamentarci pristupili, po prvi put, ovoj sankciji? Podjednako je značajno analizirati i kako su na to predstavnici pomenute NVO reagovali, te kako su ih podržale kolege iz NVO sektora. Ako vladine institucije po prvi put u sedam godina imaju zahtjev koji postavljaju pred nadgledače iz nevladinog sektora i traže da ovi pokažu svojim primjerom transparentnost na djelu, onda to nije nikakav nelegitiman zahtjev. No, o tome nešto kasnije.

Argument treći: NVO sektor treba da polaže račun i vladinim institucijama i građanima BiH

Dakle, predstavnici vladinog sektora su zahtijevali da CCI dostave metodologiju nadgledanja rada vladinih institucija, budžet i finansijski presjek svojih donacija, te cjelokupan način svoga rada. Ne bi trebalo biti ništa sporno u tome da se od nevladine organizacije zahtijeva da položi račun o svom radu, svome poslovanju, izvorima finansiranja kao i metodama koje primjenjuje u svom procesu nadgledanja. Ako tražite transparentnost, onda morate djelovati transparentno. Ako očekujete da vladine institucije prikažu svoj budžet i primanja, onda ne smije biti problem da to i sami uradite. Transparentnost rada nevladinog sektora mora biti izvan sumnje, pogotovo imajući u vidu da je riječ o korektivu vlasti. Međutim, ako se zataji ili odbije javno prezentirati način rada i izvor finansiranja NVO, onda takav čin nedvosmisleno baca sjenu na osnovne postulate rada i djelovanja nevladinog sektora. Nevladina organizacija, kao što je CCI, koja između ostaloga, dodjeljuje ne male finansijske donacije drugim nevladinim organizacijama (uglavnom iz izvora ambasade SAD) i koja sama postavlja veoma rigidne zahtjeve o finansijskom poslovanju onih koji joj se obraćaju za sredstva, ni pod kojim uslovima i ni pod kakvim izgovorom ne smije sebi dozvoliti da ne postupi prema vlastitim principima. Slušajući obrazloženje predstavnika CCI u dnevniku na NTV Hajat (subota, 20.4.2013.) koji vrlo rezolutno kaže kako "nisu, a niti pomišljaju poslati bilo kakav izvještaj PSBiH" je stav koji nikako ne može niti smije proći neopaženo. Ako je ovo stav predstavnika NVO sektora koji promoviše principe demokratije i otvorenog društva, te ako u javnost iznosi sasvim elitistički i autokratski stav, onda NVO sektor i civilno društvo imaju ozbiljan problem. U izjavi tokom dnevnika se moglo još čuti kako su parlamentarci zloupotrijebili Zakon o slobodnom pristupu informacijama, jer se taj zakon "odnosi na njih". Da li je moguće da neko sasvim ozbiljno tvrdi da se zakon odnosi isključivo na političare. Ovo je naprosto netačno. Da li u naslovu zakona stoji: "Zakon za političke institucije"? Naravno da ne stoji. I dok god ne stoji, taj zakon vrijedi za sve građane i institucije podjednako. Zakon i pravda jesu i moraju biti jednaki za sve, zar ne?

Argument četvrti: Vladine institucije treba da javnosti predstavljaju rezultate rada organizacija kojima su dodijelile novac za rad kao i rezultate njihovog rada

Ovom prilikom treba spomenuti još jedan problem, ne mali, kada govorimo o transparentnosti rada i utroška donacija koje dodjeljuju vladine institucije. Riječ je o transparentom prikazivanju rezultata rada NVO koje dobiju novac za projekte od vladinih institucija, ali i javnom prezentiranju rezultata projektnih aktivnosti. Sjećam se da je CKD u septembru prošle godine organizovao javnu debatu o maloljetničkom prestupništvu tokom koje je urađena analiza dodijeljenih finansijskih sredstava iz sredstava Vlade KS, tačnije kabineta premijera i velikog esdepeovca Fikreta Musića. Od devet organizacija koje su dobile projekte svega tri organizacije imaju veb stranice preko kojih se može vidjeti njihov rad. Međutim, jedna od organizacija se ni na koji način ne bavi mladima i prestupništvom nego likom i djelom Josipa Broza Tita. Neke organizacije se ne nalaze u registru NVO u KS niti bilo gdje drugdje. Druge su prijavljene u sklopu nekih osnovnih škola, pa se direktori tih škola nalaze i kao koordinatori ili menadžeri organizacija. Ni jedna organizacija koja je iz tog izvora dobila novac nigdje nije objavila rezultate rada niti su predstavnici Vlade KS znali bilo šta o tim projektima. Dakle, potpuno je nedopustivo da vladine institucije ne vode nikakvu brigu gdje i kako završava novac koji dodjeljuju nevladinim organizacijama, te nemaju nikakve tragove o tome na svojim veb stranicama kao i da članovi komisije (u slučaju komisije pri kabinetu premijera Musića) drsko, bahato i neodgovorno odbijaju da prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama daju tražene podatke o bilo kojem pitanju, pa tako i načinu raspodjele donacija za nevladine organizacije. Da ne spominjem da je predsjednik komisije, koja je u ime premijera Musića dodjeljivala donacije, manje dostupan komunikaciji nego političari velikih svjetskih sila. Dakle, možda je čak i dobro što se dogodio incident sa NVO CCI kako bi konačno bila pokrenuta neka od najtežih pitanja koja tište civilno društvo u cjelini, ali NVO sektor ponajviše.

+++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.