Ko je pozvan da drugoga naziva fašistom?
Riječi kao što su fašista, fašisoidan, nacionalista, neprijatelj, postale su dio svakodnevice u javnom i medijskom prostoru ove zemlje. Reći za nekoga da je fašista postalo je pitanje stila i imidža.
Svjedoci smo da ukoliko jedan dio građana, pripadnika nekog naroda radi ono što drugi ne odobravaju, odmah čitava grupa ili čak narod kojem ovi pripadaju dobiva negativne oznake i vrlo lako postaju, recimo, fašisoidni. No da li mi uistinu javno možemo bez dobro utemeljene argumentacije za nekoga ili neku grupu izjaviti da su fašisoidni? Valjda ne treba dokazivati da o narodima na takav način ne bi trebali ni pomisliti da govorimo. Koja je to instanca sa koje mi takvo nešto uopšte možemo tvrditi? Koja je to pozicija koja nama dozvoljava takvu isključivost? Da li u jednom otvorenom društvu, društvu koje se zalaže za demokratske principe, može svaki naš neistomišljenik biti proglašen fašistom ili nacionalistom? Načelno ne smije i ne može. No, nažalost u BiH smije i može i to na opšte zadovoljstvo grupe istomišljenika sa kojom dijelimo zajedničke neprijatelje.
NVO i institucije vlasti
Tako sam nedavno tragajući ko je, između ostalih i u moje ime, izjavio da vladine institucije podržavaju profašističke nevladine organizacije došla do veoma interesantnog podatka. Naime, kao članica Vijeća nevladinih organizacija (NVO Vijeće) saznala sam da je u ime Vijeća na novinarskoj konferenciji rečeno kako vladine institucije daju novac za projekte profašističkim organizacijama. Poslije dugog i upornog traganja da saznam ko je konsultovao članice mreže da bi iznio takav, uistinu radikalan stav, prisjetim se da eto mene niko ništa nije pitao, a u moje ime jeste lansirao takvu optužbu. Na stub srama je s jedne strane postavljena organizacija Croatia Libertas, a sa druge strane se tu našlo Ministarstvo civilnih poslova BiH, kao donator. I za ovaj tekst je savršeno nebitno ko je na čelu Ministarstva, a ko je na čelu NVO koja je deklarisana kao "udruga koja svjesno radi na podjeli BiH, promoviše nacionalizam i fašizam". Kao prvo, trebalo bi onda da neka ministarstva registruju sva udruženja u BiH i da pri tome imaju jasne kriterije po kojima to rade. Ako su nevladine organizacije registrovane, onda nadležne institucije prema slovu zakona stoje iza odluke koju su donijele. A ako nije tako, onda ne samo da su nevladine organizacije "rasadnici fašizma" u ovoj zemlji nego su to i državne institucije. Ako nije tako onda organizacije, pojedinci ili ko već koji izriče javno ovakve stavove, opasno narušavaju mir, stabilnost i dijalog u ovoj zemlji. Jer, izjaviti da jedna NVO ruši i dijeli zemlju jeste ozbiljan i nimalo bezopasan prigovor. Ali ako pod podjelom ove zemlje podrazumijevamo zaštitu prava Hrvata iz Hercegovine ili recimo Srba iz RS, onda nije problem u organizaciji koja štiti ta prava nego organizaciji ili pojedincu koji vide u tome problem. Čak je problematično i ono što navode kao ključni argument protiv sporne organizacije "koja javno poziva na nezavisnost tzv. Herceg-Bosne".
Izražavanje mišljenja
Ako jedna organizacija u jednom (valjda) demokratskom društvu izražava javno svoje mišljenje, makar to bio i poziv na nezavisnost jednog dijela zemlje, onda šta bi u tom demokratskom društvu bila obaveza drugih nevladinih organizacija, posebno onih iz Sarajeva? Ne nikako da drugu organizaciju, takođe članicu civilnog sektora, stavlja na stub srama nego da otvori prostor za javnu raspravu o idejama kolega po opredjeljenju: a temeljno opredjeljenje svih nevladinih organizacija jeste izgradnja civilnog društva. Treba to stalno imati u vidu: civilno društvo nije niti smije predstavljati volju samo nekih organizacija i to uglavnom sa sjedištem u Sarajevu. Onog trenutka kada bude saslušana i uvažena volja svih članica civilnog sektora možemo govoriti o istinskoj potrebi tog dijela društva za uspostavljanjem demokratskih vrijednosti. Javno reći da neko promoviše fašizam znači javno pozvati sve "antifašiste" da linčuju fašiste, jer ovi potonji ne donose ništa dobro državi. No, šta se misli pod idejom fašizma u ovom slučaju? Možda odbrana interesa hrvatskog naroda? Zahtjev za ravnopravnim tretmanom na prostoru cijele BiH? Potreba da se čuje i ovamo sjevernije šta to misle Hrvati u Hercegovini? Šta god da je mišljeno pod pojmom "fašizam" mišljeno je javno i rečeno na konferenciji za novinare u ime ne jedne nego više organizacija. Šta bi bio nacionalizam u slučaju organizacije "Croatia Libertas"? Možda baš ove dvije riječi: Croatia i Libertas? Vrlo je opasno unaprijed i na svaki način izjednačavati nacionalizam i fašizam, a to u posljednje vrijeme od nekih aktivista civilnog društva stalno slušamo. Ne sužavamo li time na opasan način granice demokratije? Treba li stalno iznova podsjećati da naziv "demokratski" unaprijed ne pretpostavlja promovisanje demokratskih, otvorenih, liberalnih i ujedinjujućih ideja? Samo jedno je sigurno, ukoliko ovakve poruke budu odlazile iz Sarajeva prema organizacijama koje dolaze iz Zapadne Hercegovine ili Republike Srpske, a koje ne spadaju u kategoriju "sarajevskoj-raji-podobnih", onda će bez obzira na statute, registracije i zahtjev za demokratskim načelima mnogi iz civilnog sektora početi da se zalažu za jednakost-slobodu-bratstvo samo pod vlastitom nacionalnom zastavom. A ko će biti odgovoran za to?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
