Ključna odbrana javnog servisa (drugi dio)

Inače čitaocima nije jasno kako to oni jurišaju na tu kuću, ali više je nego očigledan juriš profesora Kukića na one koji se ne slažu sa uređivačkom politikom FTV-a. Izgleda da opet moramo, po ko zna koji put, prije bilo kakve rasprave, naglasiti da bi FTV, kao javni servis, trebao biti podjednako udoban dom i za Dodike, Čoviće i sve ostale koji ne misle kao "Kukićevi hrabri momci". Koliko im oni koji su tu udomljeni i zaposleni "ne trebaju iz ruke piti" toliko im ne trebaju niti u lice pljuvati, jer su u službi svih građana. Nije FTV, na meti "banjalučko-mostarskog dvojca" kako ih zove ovaj sveučilišni profesor niti je na meti njihovih "medijskih pasa", nego je naprotiv po prvi put neko odlučio i to ovaj put malo iz RS da progovori o nekorektnostima u ovom drugom entitetu i tamo lociranim medijima. I eto, odmah ispadoše medijski psi. Baš onako akademski nema šta.

Zanimljiva je i retorika koju Kukić koristi, a koja se ni po čemu ne razlikuje od one koju svakodnevno slušamo u medijima u kojima je on "pravi i naš dobri Hrvat". Uvijek kaže što treba i o kome treba, pa su mu građanski mediji Sarajeva veoma naklonjeni. Naklonjene su mu i nevladine organizacije jer on nije ničiji. Mada je zaista malo neobično da ovaj javno angažirani intelektualac uvijek toliko zna o svim aferama u Hercegovini i šire, jer rado i često piše o raznim velikim i malim firmama, javnim servisima, svojoj ulozi u njihovim spašavanjima od raznih nemani. Kako li samo stigne od svojih redovnih obaveza u nastavi i nauci? No vratimo se romanu od pet nastavaka koje potpisuje u sarajevskom "Oslobođenju", a sve sa željom da reagira na tekstove objavljene u Glasu o nekoj aferi u HT-u.

Dva su glavna junaka njegove priče: Čović i Dodik.

Čović je: veliki meštar, mostarski soko sa puno deverova, prvi u Hrvata, Dodikov mostarski dvojnik, on je ljudina koji roni suze zbog ugroženosti Hrvata, bježi od pravde, ima ambicije da šapu stavi na nekakvu tvrtku, mostarski mešetar, veliki manipulator... Možda je posebno važno naglasiti i to da je uključen u političko-kriminalno podzemlje, da stavlja medije u službu vlastitih planova, da s vremena na vrijeme pokreće medijsku halabuku...

Dodik je: vožd, Mile, veliki Mile, Čovićev banjalučki jaran, pajtaš...

Zajedno: "Ambicije su im, ako je po zadnjih desetak dana suditi, doista ozbiljne (...) Nezadovoljavaju se jarani, da koristeći voždu odana piskarala, pokušaju opravdati vlastite lopovluke. Ambicija je uništiti medije koji se nađu na putu." Koje medije? Ma samo je jedan medij spomenut i to onaj na koji imaju pravo svi koji plaćaju pretplatu. E dakle kada Kukić govori najgore diskvalifikacije o izvjesnim banjalučkim medijima, onda je to odbrana istine i pravde, a kada ti mediji započnu istraživanje o izvjesnim temama, onda je to služenje voždu. Praveći analogiju sa medijima koje brani Kukić, ostaje nam zaključiti da i ti drugi mediji služe nekome, podjednako koliko i piskarala koja ih brane.

Uz "banjalučko-mostarski dvojac" su banjalučki mediji koji su pod kontrolom "tamošnjeg vožda". Svi oni su voždovi intimusi. Oni nemaju nikakav poseban interes da štite Dodika i Čovića, "oni jadnici samo odrađuju posao koji su dobili od šefa".

Razmišljamo li na Kukićev način, onda su i branitelji sarajevskih medija nečiji intimusi i odrađuju posao koji su dobili od svoga šefa. A ovom riječju "šef" oslovljavaju sljedbenici jedne partije uvjerenog ljevičara i velikog demokratu koji usprkos brojnim aferama u njegovoj političkoj partiji nikada nije bio tema hrabrog istraživačkog novinarstva spomenutog javnog servisa. Opis medija u Kukićevom tekstu ni po čemu se ne razlikuje od opisa tih istih medija u tekstovima i prilozima "najhrabrijih momaka" koji ako zatreba i svoj život daju za istinu i pravdu. Njih niko ne može potkupiti niti ih zavarati ikakvim budžetskim sredstvima. A "voždovi ljudi" iz Kukićevog teksta su podnijeli kaznenu prijavu protiv čitavog tima tih momaka. Za motive, barem neke od njih, ovaj intelektualac i ne sumnja. Uvjerava nas da "Mile" želi sakriti "vlastiti kriminal", pa mu mediji prave spektakle oko HT-ove "pljačke stoljeća".

Bila pljačka ili ne, profesor zna predstaviti one o kojima piše i čak im i u dušu zaviriti. On zna i da "Mile zbog toga, iako to ni za živu glavu ne bi priznao, veoma malo spava. A tada ga, ma koliko kratko trajalo, progone najcrnji snovi." Ispade sada, sudeći po ovom opisu, da je autor ovih misli neki voždov intimus, ali to ne može biti, jer prema serviranoj priči Mile već ima svog mostarskog drugara i čitavu četu intimusa. A opet ova "stajska bliskost" u oslovljavanju javnih ličnosti, preuzeta iz klanskih sarajevskih medija, među kojima je i onaj "najbolji u regionu", može imati nekoliko zanimljivih konotacija: neispunjenu želju za istinskom bliskošću sa "Miletom", obezvređivanje osobe, ali koje uvijek ide na teret onoga koji obezvređuje, potajnu želju za identifikacijom. A sve to još začinjeno neuljudnim i neodmjerenim opaskama.

I pita se na kraju sav zabrinut ovaj slobodni i neovisni čovjek šta će biti sa Dodikom i Čovićem, jer "ujeo vuk šušu" ili još slikovitije, onako čisto sociološki kazano: "ko je jamio, jamio". Za sebe Kukić svojata posebne moralne odlike koje ga izdvajaju od onih koji su pokleknuli pred čarima služenja moćnicima "jer od toga i danas imaju dobru pinku". A šta je pinka? E to je čuveni sociološki termin koji se koristi na univerzitetu, pogotovo ako grcate od siromaštva, kada se opisuje dobit koju neko stiže. Ako je ovakva retorika jednog profesora društvenih nauka u obračunu sa neistomišljenicima, onda ne čudi spremnost hrabrih novinarskih momaka da na javnom servisu psuju i jurišaju na svoje protivnike. Imaju šta naučiti od svojih profesora!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.