Ključna argumentacija odbrane javnog servisa (prvi dio)

Ove redove, posebno zadnju rečenicu, ne potpisuje Milorad Dodik. Potpisuje je univerzitetski profesor, čovjek koji je za "deset godina svoga upravljanja ovom kućom (FTV; op. aut.) bitno utjecao na kreiranje ambijenta koji je stvorio pretpostavke da se FTV pozicionira kao uvjerljivo prva u zemlji", uzor građanskog intelektualca, član desetina upravnih odbora, savjetnik SDP-a koji po gorskim vrletima, na strateškim planiranjima, utječe na stavove "šefa", pardon predsjednika, autor, mislilac... ma sve u jednome. Poželio je ovaj čovjek da svi dodikovci i čovićevci, pa i Dodik i Čović s njima, "crknu". Pa šta? Pa ništa. To je sloboda misli, sloboda izraza, građanska sloboda, jedna istina. I kao takva je neupitna. U njoj nema ni jezika mržnje ni jezika ulice. Nakon što je Dodik novinaru FTV-a onomad poručio nešto o krvnom pritisku digla se sva javnost, organizirane su brojne debate i okrugli stolovi kako da se zaustavi "laktaški vožd u svojoj retorici", borci za ljudska prava se zgražavali zbog otvorenih "prijetnji" novinaru sa pravog medija. A je li neko primijetio ili reagirao što je javno neko poželio smrt drugome od ove uvijek agilne multikulturne javnosti? Nije i ne treba, jer je kletva upućena na pravu adresu. Onima za koje bi i bilo preporučljivo da crknu. Još jedno relativiziranje vrijednosti u građanskim medijima na djelu.

Nakon što je "Glas Srpske" počeo pisati o nekoj aferi sa HT-om o kojoj ne znam ništa i koja me ovom prilikom ni najmanje ne zanima, u glasilu sarajevskog klana koji isto misli i diše odmah se oglasio ni manje ni više nego u pet opširnih nastavaka čovjek koji sve zna i brine o cjelovitosti i multikulturalnosti ove zemlje. Lijepo je vidjeti tu bratsku solidarnost na djelu. Progovori medij iz RS o javnom servisu Federacije, javi se multikulturalac iz zapadnog Mostara u službi odbrane, a sve to objavi sestra iz printane dnevne novine "Oslobođenje". To je onaj isti čovjek koji u kasnim noćnim satima nakon neuspjele emisije "Pošteno" brzinski sjedne i napiše tekst za sarajevski portal Depo kako bi denuncirao gosta uljeza koji je doveden u emisiju da bude predmetom najgorih šikaniranja urednice Jurišić. A sve da bi sačuvao obraz kuće koju i kad ne uređuje u stvari uređuje. Napisao je on te večeri tekst, baš onako univerzitetskog stila o nekakvom "skidanju gaća" i još koječemu iz erotskih fantazija koje su mu se vrzmale te noći po glavi. Onako, diskretno iz sjene pisao je on i pisao i još pri tome to i objavio. E tako je i sada.

Čim "Glas" objavi informaciju o pokretanju istrage u slučaju HT-a, borac protiv "prvog u Hrvata", a bogme i Srba, progovori. Progovori prvi od "građanskih Hrvata" tako da zastade dah čitaocu. I još nešto. Progovori ne u "Glasu", kako bi i priličilo, jer je u toj novini objavljeno ono sa čime se ne slaže, nego u onoj kojoj vjeruje. I sa čijim se uredništvom dobro slaže. Davno smo naučili da ovi građanski mislioci objavljuju samo u onim glasilima u kojima se svi oko svega slažu. U suprotnom ste oportunista, klerofašista i plaćenik.

A šta napisa Slavo Kukić braneći svoju medijsku kuću, a i još pokoju svoju kuću? Nije bilo razlike, ma ni najmanje, u retorici političkog magazina kojeg je branio i misli koje je sam potpisao. Malo ta sličnost zbuni nas čitaoce. Ko kome potpisuje tekstove: mislilac Kukić novinarima branjene emisije ili oni tekst profesora Kukića. U skrivalici "pronađi razlike" ne bi bilo moguće i onim najupornijim naći ma niti jednu.

No dobro, vratimo se ključnoj odbrani javnog servisa od "Dodikovog i Čovićevog juriša na FTV". Inače, naslovi u "Oslobođenju" su već odavno postali militantni tako da u ovom traktatu u pet nastavaka imamo najmanje tri sasvim militantna naslova, što može biti veoma indikativno. Dodik i Čović po nekoliko puta jurišaju, prave operacije, osvajaju...

Krenuću od četvrtog dijela posvećenog isključivo medijima, dakako medijima iz RS koji napadaju "pravu raju". Tamo napisa Kukić: "'Glas Srpske' kojeg uređuje, tako negdje pročitah, suradnica Karadžića i Krajišnika, ide i korak dalje. Njegov 'zaštitni novinarski znak' izvjesni Maunaga - ili tako nekako - iz dana u dan javnost truje lažima o protudržavnoj aktivnosti FTV-a. Ali, što jes'-jes' i o 'kriminalu' njezinih perjanica. Pola stranice prostora tome 'srpski glas' rezervira svaki u boga dan."

Zadržimo se malo na ovom citatu.

Urednica-suradnica! Čija? Kada hoćete da najviše ugrozite život nekomu u Federaciji, onda mu uz ime prišijete Karadžića i Krajišnika i napravili ste pun pogodak. Osim što ste osvojili simpatije čitalaca, stekli ste povjerenje kod građanske javnosti i sasvim uspjeli diskvalificirati ličnost kojoj ste to uradili. Dakle, ova urednica-suradnica je posvetila tekstove HT aferi zbog odanosti prema Karadžiću i Krajišniku?! A gdje to pročita Kukić ovu informaciju? Ma ne sigurno u njenoj službenoj biografiji, jer da to čita našao bi u sadašnjem sastavu FTV-a ljude koji baš bijahu bliski ovoj dvojici, nego upravo u građanskim kotlinskim novinama koje se hrane zgražavanjem nad svime i svima u RS. Oni su baš kao "građanski glas" "rezervirali svaki u boga dan" pričama o toj ženi.

E da ne zaboravim, pa nisu li upravo iste novine u kojima ovaj čovjek piše traktat o "Glasu", Dodiku i Čoviću, slavile, pardon profesionalno predstavljale, "Dodikov poraz" i onu opoziciju koja je u Bileći pobijedila Dodika, a čija ideologija ide korak dalje od Karadžićeve i Krajišnikove?

Zaštitni novinarski znak "izvjesni Maunaga" "ili tako nekako", je oslovljen čovjek čijim tekstovima je posvećeno pet brojeva "Oslobođenja". Zamislite samo koji neukus i neuviđavnost, čak i elementarna stoji iza ove konstatacije o nekome čijim tekstovima se bavite do detalja. Ali ne čudi ovo obezvređivanje Maunagine individualnosti, jer svi su oni isti. Suradnici, nastavljači najzloglasnijih politika i ne treba im ni imena znati. Pa ni urednica-suradnica nema ime u tekstu ovog intelektualca. Njihova prava i jedina reprezentativna imena za čitaoce "Oslobođenja" su Karadžić i Krajišnik. Ostalo je nebitno.

Ovi iz "Glasa", ustvari ovaj neki takozvani Maunaga, "iz dana u dan javnost truje lažima o protudržavnoj aktivnosti FTV-a". E baš je ovo trebalo potcrtati. Sjetimo se samo, ne iz dana u dan nego iz mjeseca u mjesec kako je javnost trovana satelitskim snimcima Laktaša kao legla sveg zemaljskog zla, onih mrlja sa likom Davidovića na Inckovom licu, onih pjesama puštanih iz emisije u emisiju emitiranih 2009. i 2010, petnaest godina poslije rata, stalnih rubrika o Dodiku i još mnogo čega se možemo sjetiti. Ali to nije trovanje nego detoksikacija javnog prostora, valjda!!!

Pola stranice prostora rezervira za HT priču "Glas", a samo neki dan smo svjedočili da Kukićeva kuća (i kad je ne uređuje direktno) Dodiku od 60 posveti 50 minuta. Pa šta, neka posvećuje, jer samo tako se "ne daje obraz ni za koga", što bi rekao Kukić. Ovo dakako ne vrijedi za onog Maunagu i onu urednicu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.