Kineska moć i Put svile

I bili bi potpuno neupadljivi među posjetiocima kineskog megalopolisa, gdje samo avionima godišnje doputuje ili otputuje 100 miliona ljudi, da ih ne obilježava jedno na prvi pogled neupadljivo svojstvo - imaju neuporedivu moć. Suvereno upravljaju sadašnjošću i budućnošću kineske države od gotovo milijardu i po stanovnika. Tako su veliki i moćni da sve odluke koje oni donesu imaju reperkusije za sve stanovnike na planeti.

Krajem oktobra ove godine u Pekingu je započeo XIX kongres vladajuće Komunističke partije Kine. Partija broji više od 80 miliona članova. Sačinjavaju upravni i tehnokratski mehanizam Narodne Republike. Na svom glavnom skupu, koji se redovno održava svakih pet godina, biraju novi Centralni komitet, tijelo od 250 članova, koje zatim iz svojih redova bira Politbiro od 25 članova, među kojima je i Stalni komitet Politbiroa od samo sedam ljudi (ono što smo mi nekad zvali Izvršni komitet). Sad im je na čelu predsjednik Dži Jinping, a čini se da će ostati i drugi mandat, jer se po nepisanim pravilima uvijek dodjeljuje i drugi mandat. Ipak, nije sve to čista rutina i u izborna pravila unesena je na primjer odredba "demokratsko neuslovljavanje" pa za Centralni komitet ima nešto više kandidata nego što ih bude birano. U Politbirou ipak petorici članova mandat ističe, što znači da će doći do određenog diskontinuiteta. Ali samo u personalnom smislu, jer je pravac djelovanja prilično jasno zacrtan uobičajeno komplikovanom kineskom formulom, kojom se najavljuje da će "Kongres biti održan pod zastavom socijalizma s kineskim karakteristikama, vođen idejama marksizma-lenjinizma, mislima Mao Zedonga, teorijama Deng Džiaopinga, važnim promišljanjima iz doktrine 'Triju zastupljenosti', zatim 'Naučnim pogledima na razvoj' i Džijevim važnim zapažanjima, kao i strategijom Centralnog komiteta KP Kine".

To je, dakle, trasa koja vodi pravolinijski iz prošlosti u budućnost. Kina ostaje komunistička i marksistička, što god to značilo. Mao je i dalje neprikosnoven, ali negdje u dubokoj istoriji, a zatim slijede moderne smjernice - Dengov pragmatizam usmjeren na ekonomski razvoj, potom oprezne "tri zastupljenosti" Jianga Zemina iz 2000. godine kojima se podsticao industrijski rast, te nalagao oprez s društvenim reformama, i na kraju " naučni pogledi" Hu Jintaoa koji su, nekoliko godina kasnije, označili finalni raskid s voluntarizmom primitivnog komunizma iz doba kad se mislilo kako je dovoljno proglasiti modernizaciju da se ona dogodi, s tim da se život sadašnjih generacija žrtvuje radikalnim idealima.

Nasuprot tome, Hu i Dži, koji ga je naslijedio, zauzimaju se za realno planiranje ekonomskog rasta, ali i za socijalnu harmoniju, održiv razvoj i društveno blagostanje. Kina izlazi iz siromaštva, stvorena je nova srednja klasa i iz nekad zatvorene, autistične zemlje, sad u inostranstvo putuje svake godine 122 miliona turista.

Tehnički razvoj nemoguće je ukratko opisati: svemirski i vojni program, najveća na svijetu mreža brzih željeznica kojima će se 2020. putovati brzinom od 400 kilometara na sat, svake godine bude izgrađeno 300 civilnih aerodroma... Novi gradovi, novi ljudi, nova civilizacija...

Pa ipak, na XIX kongresu u pozadini će se postavljati ključno pitanje: Je li zemlja u posljednjih sto godina, od 1921. kad je osnovan KP Kine, dostigla obećani cilj - je li zaista postala "umjereno prosperitetno društvo"?

Po bruto domaćem proizvodu (BDP) reklo bi se da jest, jer je zabilježila skoro 7.000 dolara nominalno po glavi stanovnika, više od Srbije, otprilike kao Crna Gora. Riječ je o ukupno 11 hiljada milijardi dolara, što u realnom životu znači da Kina sadrži cijele visokoprosperitetne pokrajine od po 100 miliona ljudi u kojima se privređuje kao u najrazvijenijim zemljama svijeta, dok su pak cijeli krajevi zaostali, jer je fizički naprosto nemoguće taj razvoj konformno rasporediti tako da se svi dijelovi zemlje harmonizuju.

Iako je to nemoguće, ne znači da kinesko rukovodstvo tome ne teži i zato je u centru svih njihovih planova ono što Dži Jinping i njegov glavni tehnokrat, predsjednik vlade Li Keljiang, proklamuju kao osnovnu strategiju - izgradnja globalne infrastrukture poznate pod nazivom "One Belt - One Road", ili Pojas i Put, odnosno "Novi put svile". Spoljnom posmatraču to izgleda kao globalna mreža koja će povezati Kinu i Daleki istok s centralnoazijskim državama i evropskim tržištima, ali posmatrano iz Pekinga, iz samog centra "Središnjeg kraljevstva", to je naprosto povezivanje urbanih konglomeracija na pacifičkim obalama s periferijom na zapadnim granicama, ali ne kao cilj sam po sebi, nego kao zrakasto širenje komunikacija koje će kineske industrijske centre preko kineskih periferijskih čvorišta povezati sa najudaljenijim tačkama zapadne Evrope. Nije cilj, dakle, da se stvaraju karaule u pustim provincijama, nego da se zasnuju transkontinentalne rute i zaostala područja povežu. Obale Atlantika i Pacifika valja spojiti evroazijskom željezničkom prugom, kao sjevernoamerički Divlji zapad prije sto pedeset godina! Prvi voz koji je krenuo iz pekinške luke Tianjun stigao je zaista ove godine na londonsku željezničku stanicu poslije putovanja koje je trajalo neprekidno dvije sedmice!

Je li kineska partija ostvarila velika očekivanja koja bi prethodni petogodišnji mandat pretvorila u novi? To je percepcijsko pitanje, na koje se više ne može odgovoriti pukim pozivanjem na brojeve, na permanentni rast nacionalnog dohotka od sedam odsto godišnje iako se tim tempom (znamo iz statistike) svakih sedam godina nacionalna ekonomija - udvostruči, pa je sad i službeno najveća na svijetu…

Brz razvoj nije protekao bez poteškoća i rizika - kataklizmičkog ugrožavanja prirodne okoline, nepodnošljivog rasta zagađenja, proširene korupcije.

Ekološki standardi biće zato ugrađeni u sve buduće razvojne odluke i to ne kao sporedan cilj, nego kao temeljno usmjerenje ka izgradnji eko-civilizacije. U velikim gradovima već se prešlo na električna vozila u javnom saobraćaju. U skladu s kineskim beskompromisnim pristupom naizgled preteškim i nerješivim problemima, doneseni su rigorozni zakoni o zaštiti okoline koji će postati presudni kriterijum za unapređivanje lokalnih funkcionera. U pilot-kampanji, sprovedenoj samo u jednoj od 34 kineske provincije, to je dovelo do smjene 6.000 rukovodilaca koji su proglašeni odgovornima za lošu praksu u zaštiti okoline u 2016. godini.

Još je zanimljiviji kineski pristup borbi protiv korupcije. U većini tranzicijskih zemalja ona se toleriše ili smatra neizbježnom posljedicom stvaranja novog društva. Nasuprot tome, kineska vlast uočila je kritičnu slabost u mehanizmu korupcije i svom se snagom obrušila na one koji su joj podložni. Svaki korumpirani moćnik mora, naime, na kraju sa protivzakonito stečenim bogatstvom, potražiti skrovište negdje u inostranstvu. Centralna komisija za disciplinski nadzor KP Kine objavila je podatke o uspjesima u dvjema operacijama koje su pokrenute iz Pekinga: "Nebeska mreža" i "Lov na lisicu". U 90 zemalja u inostranstvu uhapšena su 2.873 bjegunca i pri tome je vraćeno oko 130 miliona dolara pronevjerenog novca. Kineskim slikovitim rječnikom, to su funkcioneri različitog profila, od "visokorangiranih tigrova" do "muva na nižim nivoima vlasti". Progone ih specijalizovane organizacije "fiskalnih pasa čuvara". Ostvarena je saradnja s Rusijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje se prije bilo lako skloniti. Prošle godine pobjeglo je tako samo 19 osumnjičenih.

U Kini se stvari razvijaju fundamentalno drugačije nego u drugim zemljama svijeta. Gotovo je nemoguće nešto naučiti od Kine, a u Kini su impresionirani pretežno američkim dostignućima.

Što se tiče Evrope, ona je tržište i prirodna vrata Zapada, a posebno mjesto tu ima regija 16+1, koju je definisao (ili otkrio) Li Keiljang, kao prostor bivše istočne Evrope, zemlje od Baltika do Crnog mora gdje spadaju i države bivše Jugoslavije. Do njih će prvih stići Put svile, što je za sve prilika koju ne bi trebalo da propuste. Vrtoglavi kineski razvoj može te izbaciti u visine, ako dobro znaš šta radiš.

Najveći posao koji je Kina ove godine sklopila s nekom evropskom zemljom bio je ugovor od 500 miliona evra s jednom privatnom kompanijom iz Ajdovščine, slovenačke varošice sa desetak hiljada stanovnika. Ona prva na svijetu masovno proizvodi električne avione. Tu će se školovati kineski stručnjaci za dvije nove fabrike koji će avione slovenačke konstrukcije proizvoditi u Kini.

Ana Trišić-Babić, bivša zamjenica ministra inostranih poslova BiH

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.