Kad ti zalupam na prozor
Kad ti zalupam na prozor ti digni bezrazložnu graju. E tako je neki dan zaposlene u Centru za kulturu dijaloga omela buka koju je najvjerojatnije napravila bezbrižna dječurlija. Ipak je pet ženskih osoba, koje su se u tom trenutku tamo nalazile na sastanku, odlučilo da uznemiri javnost, valjda iz obijesti.
Da je sve ženska histerija ili puka insinuacija saradnica Centra, uvjerava nas pisanje novinara Davuda Muminovića iz sarajevske redakcije "Nezavisnih novina". Za ovu redakciju nema dileme da su se članice ove nevladine organizacije uplašile, jer je napadač "više puta zalupao na prozor".
Ključni dokaz za ovog novinara kako nije riječ ni o čemu drugome osim dječijem nestašluku jeste izjava radnice obližnjeg kafića, kojoj je kao pouzdanom i povlašćenom svjedoku posvećeno više prostora u novinarevom tekstu nego MUP-u Kantona ili očevicima događaja. Iako je došao da uzme moju izjavu, ovaj novinar nije uspio valjano pribilježiti (na komadiću papira kojeg je držao u ruci) ni koliko osoba je bilo u Centru niti šta su vidjele i čule, jer je u svojim člancima napisao ono što niko od nas koje smo tu bile nije rekao.
No, vratimo se izjavi radnice obližnjeg kafića koja je ustvrdila da se to njoj često dešavalo i da joj nije jasno čemu "medijska pažnja koja se poklanja lupanju na prozor". Kako novinar Muminović, pišući na ovu temu, niti drugi dan nije odustao od zlurade zamisli da je posrijedi bilo samo neko kuckanje i lupkanje, ponudiću čitaocima - u ime slobode pisane riječi, istine i borbe za ravnopravan tretman u izvještavanju o događajima, zaštite dostojanstva članica CKD-a, kao i potrebe da se svaki napad na instituciju ili osobe ravnopravno tretira - malo drugačije viđenje incidenta od onoga koje je u dva navrata ponudila sarajevska redakcija "Nezavisnih novina".
U najkraćem, u čemu se sastojao incident: veliki podrumski prozor uokviren teškim livenim željezom, težak gotovo 50 kg, koji stoji nisko pri pločniku i uvučen je u odnosu na fasadu, izvaljen je nakon tri uzastopna udarca nogom.
Kasno popodne (bilo je oko 17.30), napolju je bio već mrak, svjetlo je gorjelo u kancelariji, a unutra se održavao sastanak na kojem je bilo pet žena. Dvije imaju svoje radne stolove neposredno pod tim prozorom. Provalnik nije mogao znati da je prozor s unutarnje strane uvučen i da će pasti na podest ispod prozora. Dakle, provalnik je riskirao da povrijedi ili čak usmrti neku od uposlenica. Prosto je neshvatljivo kakvom je silom raspolagao. Otisci na prozoru su od udaraca nogom. To mora da je bio neki kung-fu borac ili prava nindža - izvaliti takav prozor iz šarki nakon tri udarca, polomiti bravu i držače na prozoru, a sve to pod prilično oštrim uglom (morao se sagnuti i ispružiti kičmu gotovo u istoj ravni sa pločnikom)! Imao je i pomagača koji je dežurao na uglu ulice, baš tamo gdje je policijska stanica opštine Centar - ni sto metara dalje.
Policajac koji dežura pred stanicom kaže da je provalnik morao duže čekati, jer se to desilo onoga časa kada je on na par minuta ušao u svoju kućicu da se ugrije. Bježanje dvojice provalnika je primijetio čuvar parkirališta, koji je u tom trenutku otišao iza prvog ugla da naplati nekome parkirališnu uslugu (a primijetio je da se oni već odavno tuda vrzmaju). E, dakle nije posrijedi bilo nikakvo lupkanje i kuckanje o kojem piše novinar Muminović, uvjeren u istinitost navoda konobarice, nego provala u naše prostorije, za koju je teško zamisliti da je mogla biti motivirana krađom.
Smatram da ovakvim novinarskim karikiranjem čitavog slučaja nisu kompromitirani samo članovi Centra za kulturu dijaloga nego je okrnjen i ugled "Nezavisni novina". Pretvaranjem u običnu farsu nečega što se u očima javnosti pojavilo kao ozbiljan incident u stvari je implicirano da je novinar "morao" napisati tekstove zato što je S. V. bila novinar godine po izboru "Nezavisnih novina", a to u oba svoja članka i naglašava.
Tako su kompromitovani NUN RS, ured gradonačelnika Sarajevo, Ministarstvo obrazovanja KS, Prva policijska uprava, RTRS, redakcije "Glasa Srpske" i "Dnevnog avaza", pošto su svi oni javno reagovali na "svakodnevno dječje lupanje po prozorima", izrazili svoju zabrinutost što se takvo nešto dogodilo usred Sarajeva i takođe oštro osudili ovakvu pojavu.
Nije dakle u pitanju ništa drugo nego najgori čin vandalizma i zastrašivanja, koji samo pukim slučajem nije imao tragične posljedice. Ovaj upad je napravljen nakon brojnih verbalnih napada, uvreda i provokacija, te gotovo otvorenih poziva na linč. Onih poziva koje administratori sarajevskih portala ne brišu u ime slobode izražavanja.
I na kraju, ovo opako podmetanje u režiji sarajevskog dopisništva "Nezavisnih novina" me podsjetilo na prilog o ovom događaju kojeg je na svojim glavnim večernjim vijestima emitovala FTV, a u kojem je u stvari gledaocima sugerisan novi, prilično dobar razlog za napad. Naime, u naizgled korektno i profesionalno prenesenoj vijesti označena sam kao "kolumnistica koja često gostuje na RTRS-u".
Da li je to naprosto čisti fakat, poput onoga da često kupujem u "Merkatoru" ili idem na pijacu Markale? Podsjećam svoje čitaoce da je u eteru ovog javnog servisa RTRS ona medijska kuća koja "promoviše fašizam, nacionalizam, itd." Bojim se da izjaviti takvo nešto na FTV-u nije značilo ništa drugo nego staviti mi metu na leđa sa porukom "Aj Karmela".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
