Kad je žena emancipovana

Kad ono... Ništa.

Sjećam se dok su trajale predizborne kampanje u jesen prošle godine koliko je bilo nekih neobičnih inicijativa ženskih nevladinih udruženja koje su veličale žensku ulogu u politici. Gledala sam i mlade ambiciozne buduće političarke koje su pošto-poto htjele u politiku i zastupničke ili načelničke fotelje. Nema šta one nisu radile: hodale gradom, družile se, pomagale starim i iznemoglim, obećavale kule u oblacima ako baš njih izaberu. Kad niti ih izabraše, niti ih postaviše u opštinska vijeća. Ništa. Njihove partijske kolege preuzele pozicije moći, a one netragom nestadoše sa javne scene. Utihnuše i njihove agresivne kampanje i propovijedanja na društvenim mrežama. Valjda do narednih izbora vježbaju kako biti jaka i prepoznatljiva političarka u BiH. A sjećam se da su neke od njih stalno javno zagovarale jačanje ženske uloge. Ali prozboriti koju o značaju žena i ponašati se kao istinski osviještena političarka dvije su bitno drugačije aktivnosti. No, dobro. Žene su čak bile pristale i na kampanje sa kuhinjskim pregačama i drvenim kašikama preko kojih su valjda slale poruku biračima da će one snažno i odvažno, kao za kuhinjskim pultom, zavladati političkom scenom. Kad ono... Ništa. Potrošio se novac za projekte, žene zamahivale kašikama, pokoji muški se osmjehivao njihovim bizarnim akcijama samospašavanja i to bi bilo to.

"Pichvajz"

Paralelno s ovim akcijama buđenja žena u Sarajevu povremeno neke, opet ženske organizacije, organizuju nešto što se zove, ili zvalo, "Pichvajz". Ako se još niste nasmijali, hajte molim vas. Zar niste odmah prepoznali vrckavost naziva? Žene pozivaju na Pičvajz. Ne, ne nema tu nikakvih lascivnih konotacija, to je samo izraz urbane, emancipovane žene. Ovih dana, opet, u susret 8. martu ista organizacija organizuje "Pichkeraj parti". Oprostite za ovo dragi čitaoci i vjerujte mi da nisam odlučila preuzeti retoriku urbanih novinara i još urbanijih kolumnista, domaćih i stranih. Nego, zaista, baš ovako se zove to sijelo koje organizuju žene i čini mi se pokoji muški iz partnerske organizacije. "Pichkeraj Party", preciznije. Baš nekako u isto vrijeme kada sam vidjela ovaj plakat-poziv za osmomartovski parti na radiju slušam feminiskinju, jednu od organizatorki skupa, kako ima puno muških stereotipa o ženama i ako ih se muški ne riješe doći će do diskriminacije žena... Pa kako ostati ozbiljan slušajući njeno propovijedanje o ženama i njeno plakatiranje žena? Nikako. Evo zamišljam Klaru Cetkin kako na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalistkinja 1910. godine u Kopenhagenu, kada je na njenu inicijativu donijeta odluka da se svake godine organizuje Međunarodni dan žena, kliče: "Žene, žene svijeta, hajmo sada na Pichkeraj parti. Kucnuo je naš čas, emancipovane smo!". Zamišljam i Marksa, Engelsa, Lenjina, s kojima je sarađivala, kako ushićeni dovikuju: "Eto i nas Klaro, eto nas. Otvor' vrata Pičvajza ili onog drugog svejedno! Hajdemo slaviti emancipaciju žena!". Pojavi mi se u sjećanju i Roza Luksemburg i njeni nadahnuti, sofisticirani govori, njena borba za prava žena i radnika kako na kongresu Komunističke internacionale uzvikuje baš kao naše političarke: "Okusi miris žene". Vidim i Margaret Jursenar, prvu ženu koja je primljena u Francusku akademiju nauka i tako nakon punih 400 godina okončala diskriminaciju žena intelektualki. Odmah vidim i ove naše aktivistice za ženska prava kako u Akademiji nauka i umjetnosti BiH njenom predsjedniku Boži Matiću dovikuju: "Božo, Božo primi i ti nas. I mi pišemo kao Margaret, a mi ćemo ovdje odmah jedan Pichkeraj parti napraviti za dobrodošlicu novim emancipovanim članicama!".

Brutalno poigravanje sa ženskom ulogom

A tek kad pomislim na Simon de Bovar za koju se govorilo "da je obilježila epohu" u kojoj je živjela ili, radije, da je "mijenjala epohu", obuzme me stid. Možda će jednom pisati i da su sarajevske aktivistice za ženska prava obilježile epohu jer su svele ženu na rijetku, malu, primitivnu životinju za rasplodnju. Da su svele ženu na puko najprizemnije koketiranje sa seksualnošću. Ali ne bilo kakvom seksualnošću, nego onom koju odmah može prepoznati sirovi muški rasplođač. Nikakva suptilnost tu ne dolazi u obzir. Zar će nesretni parti koji je organizovan, valjda, u slavu žena biti poznat po tom retoričkom prostačenju. Ima tamo, vjerujem, obrazovanih mladih žena i pitam se da li je zaista plod njihovog obrazovanja i angažmana u civilnom sektoru (za visokobudžetske projekte) jedno brutalno poigravanje sa ženskom ulogom. Pa ko će nakon takvih javnih skupova vjerovati više nevladinim organizacijama koje se zalažu za prava "drugog pola" da treba glasati za žene na narednim izborima? Koji li će tada slogan biti skovan da bi se privukli glasači? Ovih dana, negdje uoči Sedmice ravnopravnosti polova, Agencija za ravnopravnost polova prezentovala je analizu ravnopravnosti na nivou BiH, prema kojoj je vele: "vidljivo da, osim što nema žena ministrica u Vijeću ministara, one su uglavnom manje zastupljene i na ostalim rukovodećim funkcijama u državnim institucijama, uredima i agencijama." Kako i neće, pomislih, pa ko bi im dao glas i povjerenje ako se ovako reklamiraju. I tako dok se u BiH, ma šta to značilo, obilježavala Sedmica ravnopravnosti polova, koja je završena 8. marta, Agencija za ravnopravnost polova BiH je provela nekoliko aktivnosti "zajedno sa ostalim organizacijama i gender centrima". Tako je sa NATO-om organizovana konferencija o ravnopravnosti polova a sve to iz "Finansijskog mehanizma za implementaciju Gender akcionog plana BiH (FIGAP) za 2013. Više od milion KM je uloženo u sprovođenje projekata, a nevladine organizacije su im doprinijele svojim znanjem i resursima." E ako je "Pichkeraj" puni doprinos ovim višednevnim aktivnostima za ravnopravnost žena i dio iznimno visoke ukupne donacije novca, čini mi se da je mnogo primjerenije biti neemancipovana žena koja kuha, pere, pegla, odgaja djecu, ne izlazi iz kuće i nema nikakvu pretenziju da bude javna i politička ličnost. Nego, bijaše 8. mart i bijaše Dan žena i biće opet. Biće sigurno neke žene među nama koje neće obezvređivati žensku ulogu nego će radom, retorikom i intelektualnim angažmanom "izbrisati razliku između sebe i muškarca", jer "jedino joj rad može jamčiti stvarnu slobodu". Ali i emancipaciju. Desiće se to i u Bosni sigurno, kad tad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.