Jesu li neljudi oni koji ne misle isto

Valjda zato što znaju da je taj medij izuzet iz bilo kakvog novinarskog kodeksa, te urednici takozvanih alternativnih, građanskih portala kao da se utrkuju čiji portal će objaviti prostiji tekst ili prostiji chat (ćaskanje) sa poznatim novinarima. Nakon što sam neki dan pročitala tekst "Obrazovanje (ne)gradi BiH", koji je prenesen sa "prijateljskog" portala www.e-balkan.net na portal Buka, izbrojala sam sve uvrede, neistine i nedopustive kvalifikacije, kao i ozbiljne tvrdnje izvjesnog novinara. Rezultat je bio šokantan. Naime, cijeli tekst je satkan od veoma teških kvalifikacija i uznemirujućih tvrdnji o nekim medijima ("Glas Srpske" i "Avaz"), kao i osobama koje sarađuju sa spomenutim medijima. Izdvojiću samo neke: "...predvodnica korupcionaškog puka, predvodnica fašističkog puka, besmisleno piše, bezobrazno piše, bljuvotine piše, odvratno laže, besramno laže, postavlja budalasto pitanje, intelektualci su za novac spremni da višestruko ukaljaju svoju profesiju, prodavači magle, zagovara segregaciju..."

Neću analizirati sadržaj teksta i implikacije koje ima krenuvši već od naslova, jer bi to bio pokušaj pobijanja argumenata ad hominem, a to nije moguće niti je etički opravdano u formalnoj debati. Često se, kada ukažemo na argument ad hominem koji dolazi iz "građanskih" medija, to na svaki način relativizira i nastoji dokazati kako nije u pitanju takva vrsta argumenta. Međutim istina je da naši mediji, posebno alternativni, obiluju takvim sadržajima.

Dekontaminacija

Portal Buka, kao što se može pročitati u impressumu, osnovao je i uređuje "Centar za informativnu dekontaminaciju mladih Banjaluka". Naziv Centra je simboličan i veoma ga je važno povezati sa tekstom koji je objavljen.

Dakle, "dekontaminirati" bi značilo "očistiti od patogenih organizama", što implicira da je misija Centra očistiti informativni-medijski prostor od svih patogenih pojava, a što je svakako plemenita misija.

No, da li je moguće očistiti prostor čisteći ga onim što treba očistiti? Ako je jedini način da očistimo neki prostor uvodeći najprostije, pune jezika mržnje, jezika ulice napise u informativni prostor, onda je posrijedi suštinsko neslaganje sa osnovnom idejom portala. Ako je iznošenje najgorih kvalifikacija i uvreda, sudova koji nekoga difamiraju, alternativa režimskim medijima, onda je to mnogo veće zagađivanje prostora nego ono izvorište zbog kojega se iznose takve tvrdnje.

Ovdje insistiram na riječi "tvrdnja", jer u tekstu o kojem govorim nema "mišljenja" koje nije podložno stavkama "Zakona o zaštiti od klevete". Tvrditi da neko predvodi neku grupaciju, znači imati pouzdan dokaz za to i treba ga onda iznijeti. Tvrdnje koje izvjesni novinar iznosi sa željom da nanese štetu ili duševnu bol onome o kome govori, morale bi biti podložne oštroj javnoj kritici, ali i doći pod oštricu brojih kodeksa o medijima. Kada će napokon urednici početi da snose odgovornost za ono što objavljuju? Da li ljudi postaju meta dekontaminacije medijskog prostora samo zato što ne misle kao neke javne ličnosti, ili neki urednik recimo, koji rado objavljuje i čak naručuje takve tekstove? Da li zaista sve naše neistomišljenike treba javno spaliti na lomači i diskreditovati ih, jer ne dijele naša uvjerenja?

Da li dekontaminirati znači beskrupulozno zadirati u nečiju privatnost, raspredati i ismijavati razloge i odluke pojedinca koje nikoga ne bi trebale da se tiču do njega samoga? Šta ako iza takve jedne egzistencijalne odluke stoji najpotresnija ljudska drama? Koliko će se daleko onda čuti buka i bruka takve "dekontaminacije medijskog prostora"?

"Odgovorni" urednici

Potresno je čitati takve tekstove iz kojih se zaključuje da brojni ugledni novinari, javne ličnosti i "odgovorni" urednici smatraju da je jeziku ulice, mržnje, podmetanjima i iznošenju neistina mjesto u našim medijima. Da li je to i otvorena poruka mladim novinarima? Da li je ovako treba čitati: "Ubijte riječima sve one sa kojima ne dijelite stavove i opredjeljenja! Veoma je važno da se javno obračunavate sa onima koji su označeni kao vaši neprijatelji! Učinite im život nepodnošljivim, napakostite im na sve načine i trajno ih uklonite iz javnog prostora!" Nije li to dobar način ohrabrivanja i za druge oblike nasilja nad onima koji nisu isti kao mi? Hm, svašta bi se ovdje takvoj jednoj pretpostavci moglo pridodati!

Nažalost, ovakvim tekstovima samo se dokazuje da je alternativa "patogenim pojavama" mnogo razornija i da mnogo više uništava prostor javne komunikacije nego mišljenja onih protiv kojih se vode takve kampanje. Navodnu neistinu ne možemo dokazivati iznoseći same neistine, a tekst povodom kojega ovo pišem samo je jadan od velikog broja drugih objavljenih u posljednjih nekoliko mjeseci.

Šteta je za medijski prostor ove zemlje što se tako promoviše obrazac po kojemu su neistomišljenici neljudi koje treba na svaki način uništiti i da u ostvarenju takvog cilja nikakvi postulati novinarstva i demokracije ne treba da važe. Zar je potrebno uvijek iznova naglašavati: "Drugi i drugačiji nije nečovjek, nego čovjek sa istim pravima na iznošenje svog mišljenja dok god ne vrijeđa i ne ugrožava druge ljude".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.