Jahači apokalipse na krilima ustaškog revizionizma
Nije to u našoj državi Hrvatskoj više onaj puzajući već naprosto bujajući sentiment prema fašizmu i njegovoj inačici ustaštvu. Proporcionalno što se više vremenski odmičemo od zadnjeg rata i što smo godinama dalje od onog drugog svjetskog krvoprolića, raste žaloban za poraženom ideologijom, a njeni akteri se stavljaju na pijadestal. U cilju stvaranja takova mainsteama iskrivljuju se istorijske činjenice. Srećom postoje još (po)neki živi svjedoci, a pitanje je šta će biti za deset godina kada oni koji su preživjeli razne ustaške golgote više ne budu mogli govoriti? Zato je krajnje vrijeme da država stane na loptu, da se osvrne oko sebe, da vidi gdje je u odnosu na savremenu Evropu po pitanju revizionizma, da u ruke uzme Ustav u kojem lijepo piše da se moderna hrvatska država, uz ostalo, temelji na antifašističkom pokretu!!” Sintagma „uz ostalo” ne podrazumijeva da se baštini na ustaškom pokretu! A na terenu i stvarnom životu je svako malo vidljiva, ne više samo ćutana već javno ispoljena želja da nam se država temelji baš na poraženom ustaštvu.
Hrvatski ministar Goran Marić nedavno na Baniji u Zrinu reče kako se osjeća posebno ljudski, časno i počašćeno, duboko uronjen u dramu Zrina. Zrin je doista drama našeg ukupna sjećanja, naše ukupne sudbine. U rodnom mjestu Nikole Šubića Zrinskoga, tog stupa naše hrvatske povijesti, zavjetovane ubojice Hrvata i hrvatskog, Zrin su do temelja spalili, a vatrenim oružjem i klanjem, pobili blizu trista mještana. A zamislite kojeg li razloga i pokrića njihovih ubojica: „Nisu bili spremi na suradnju s NOP-om…”. Dakle, mirni i skromni hrvatski ratari i stočari, nisu bili spremni ubijati svoje susjede, rodbinu i svoj narod, reče ministar.
Ministar zaboravlja da su ti isti, kako ih deklariše, mirni ratari i stočari u „slobodno vrijeme” malo ubijali, malo klali, malo palili, a prije palenja „po zeru” ili naveliko pljačkali imovinu svojih komšija po okolnim banijskim srpskim selima. Zaboravlja ministar da su ti mirni ratari i stočari sa Zrina učestvovali u gotovo svakoj ozbiljnijoj ustaškoj akciji na Baniji, Bosanskoj krajini, Potkozarju i Pounju. „Posebno su na zlom glasu bile zrinske ustaše, odnosno dio Hrvata iz sela Zrin. Oni će u prve dvije ratne godine učestvovati u svim najvećim zločinima nad srpskim stanovništvom Banije, Bosanske Krajine, Potkozarja i Pounja. Bilans njihovog divljanja svodi se na desetine zapaljenih i opljačkanih sela i stotine ubijenih civila, napominje hrvatski istoričar Hrvoje Klasić.
Dakako da nisu svi do jednoga Zrinjani bili ustaše i da nisu svi do jednoga trebali doživjeti partizansku odmazdu bez suđenja. Jasno je da svako ima hrišćansko pravo na grob. Jasno, barem bi trebalo biti, da ministar nema političko pravo klanjati se javno sjenima onog djela Zrinjana koji su bili ustaše jer sjedi u Vladi države članice Evropske unije – asocijacije koja je davno fašizam i njegove varijacije bacila u istorijsku ropotarnicu!
Malo podalje od Zrina je Vaganac u Lici. Svojevremeno su ustaše iz Vaganca poručivali Paveliću „ako nije siguran u Zagrebu da dođe u Vaganac”!!! Na sahrani posmrtnih ostataka tih ustaša bio je ministar branitelja Tomo Medved, opunomoćenica Predsjednice, predstavnici Hrvatske vojske i brojna druga svita. Kao i Zrinu, vjerujem da je i u Vagancu bilo onih koji nisu bili ustaše. Jasno je ponavljam civilizacijsko pravo svakoga na grob. Razlika je samo u ceremonijalu sahrane. Oni za koje postoje svjedoci i dokazi da su činili (fašističke) zločine po komšijskim srpskim selima, ne mogu biti sahranjeni pod zvaničnom zastavom današnje (antifašističke) države. Po istoj matrici nema logike da sahrani fašističkih slugana prisustvuje skoro pa čitav vrh države bazirane na antifašizmu!!!
Treba li posebno naglašavati da je ovaj događaj dobio dobru minutažu u informativnim emisijama javnog servisa HRT-a? A taj isti HRT nedavno je uputio izvinjenje Hrvatskom žrtvoslovnom društvu jer su „krivo naveli da su ustaše napale dječji logor Jastrebarsko, a zapravo su ga napali partizani”!!! Zaboravili na televiziji i to javnoj televiziji kazati kako su partizani OSLOBAĐALI logor i spasili blizu 1 000 žive djece. Ne postavi javna televizija logično pitanje šta je sa ostalih preko 2 000 djece iz ovog kompleksa koja nisu dočekala oslobođenje?
Javni servis kojem potomci logoraša plaćaju pretplatu, pa i sami preživjeli logoraši, postaje lučonoša revizionizma i stvaranja lažne slike. Javni servis kojeg i vi i ja plaćamo, gledali ga ili ne jer tako zakon nalaže, ustaše proglašava dobrim, a partizane lošim momcima. I time ne samo da iskrivljuje činjenice već i stvara opasnu sliku kako danas još opasniju u budućem vremenu kada više ne bude živih svjedoka.
Poznavao sam neke koji su rano djetinjstvo proveli u dječjim logorima Siska i Jaske. Odrastao sam na stravičnim pričama danas pokojnog Nikole Vojnovića koji je i Jastrebarskom bio od četiri godine starosti . Komšija mi iz sela Simo Roknić nakon što je kao petogodišnje dijete izbavljen iz Jasenovca zvao se Ivica Fijan!!! Za vrijeme boravka u Jasenovcu bio je obučen u minijaturnu ustašku uniformu i služio je tamošnjim čuvarima za šegu odnosno narodski rečeno zajebanciju i sprdačinu!
Gojko Rončević iz kordunašog sela Stipan i Jelena Radojčić iz Jablanca kod Jasenovca i danas u poznim godinama nose ožiljke boravka u Jastrebarskom. Gojko pamtida su ona djeca koja su bila jača i mogla su nešto raditi imala privilegij da nose ustašku uniformu i bolji obrok! Pojasnio je da “bolji obrok” zapravo znači da su jeli To znači da su kuvanu travu iz kazana!!! Barem nisu umirali od gladi i studeni.
Krajnje je vrijeme da neko ovu zahuktalu lokomotivu koja čitavo društvo vuče u ponor opasnog prekrajanja istorije – zaustavi. Pa makar kočničar bio u zadnjem vagonu!
HTV
Umjesto profesionalnog pristupa temi isti taj HRT daje maksimalan prostor kolegi mi iz studentskih dana Igoru Vukiću iz Društva za istraživanje logora Jasenovac koji ni netrepnuvši ustvdi da Jasenovac, Jastrebarsko, Sisak…, nisu bili logori, a pogotovo ne logori za djecu. Po Vukiću bila su to dječji vrtići u kojima se brinulo o djeci čiji su roditelji poginuli!!!
Gojko, Jelena i brojni drugi mali sapatnici mogli su pamtiti i zapamtiti svoje iskustvo ustaškog dječjeg vrtića kako rekoše na HTV-u” zahvaljujući činjenici da su spašeni u akciji Dijane Budisavljević. Međutim, njihove autentične priče, njihova sudbina, njihove muke i pakao u najranijem dobu ne zanimaju javni servis. Njihove sudbine ne zanimaju ni državni vrh. Ni za HTV ni za vrh države to se nije desilo i živi svjedoci su valjda zlokoban podsjetnik na nešto što bi se, ne sakrilo i javno osudilo – već oživjelo ako je ikako moguće!?
Bogdan Rkman, predsjednik Izvršnog odbora SDSS-a
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
