Istorijska šansa argumentacije

Sanja Vlaisavljević
Istorijska šansa argumentacije

Pojavila se nedavno politička platforma koju su priredile četiri ni po čemu spojive političke partije. Pretrpjela je brojne komentare i kritike, od krajnje pozitivnih do krajnje negativnih.

Ali osvanulo je nedavno i jedno novo, sasvim drugačije čitanje ove platforme kao i sasvim drugačije viđenje ponuđenih kritika platforme. Pompezno je najavljena podrobna i iscrpna analiza teksta platforme. I to gdje? Upravo u kotlinskoj dnevnoj novini "Oslobođenje". Da je riječ o nečemu sasvim novom i drugačijem od do sada viđenoga potrudio se autor da nas uvjeri, ponavljajući više puta u uvodnom dijelu svoga članka kako "svi aspekti koalicionog programskog dokumenta nisu valjano analizirani" i kako će nam upravo on "programski dokument" "izvući iz manihejske matrice i podrobno analizirati da bi se vidjelo šta je to novo što on donosi u tragičnu bosanskohercegovačku političku praksu". Analitičar je ujedno i političar i pisac i kritičar i profesor književnosti i slobodni intelektualac: Enver Kazaz.

Deset dijelova analize bi trebalo da sadrži deset odvojenih, vjerovatno povezanih cjelina i svakako nešto posve različito u odnosu na sve dosada kazano. E pa krenimo redom, pa da vidimo u čemu se ogleda briljantnost ponuđene, prije svega esdepeovske platforme, kao i sasvim novog viđenja blagodeti koje ona sobom nosi. Možemo se i poigrati: ko nađe uvjerljivu razliku, dobije nagradu! 

Dio prvi. "Mnogo prašine se diglo oko platforme, ali niko je nije pažljivo analizirao". Dakle, implikacija je sljedeća: komentari koji je stigli iz političkih partija koje nisu uključene u tu političku kreaciju su neozbiljni, nedovoljni, naprosto su izrečeni da bi prašina bila podignuta. Slijedi pažljivo čitanje!

Dio drugi. Platforma je više puta predstavljena, premda oni koji su je kreirali, pa tako i predstavljali, nisu dovoljno pažnje posvetili njenoj analizi. A oni koji su je tumačili: ili su je previše hvalili ili posve odbacivali. Kazaz nas uvjerava da su najopakiji bili oni kritičari koji su bliski Dodiku i Čoviću. Oni joj, zamislite samo, spočitavaju esdepeovsku unitarnu politiku kao i negaciju hrvatske političke volje. Sve je to jedna "manihejska matrica" (ovo je očito važan izraz koji treba više puta ponoviti) nove blokovske podjele čiji su tvorci, pogađate već, Dodik i Čović. Očito je ovdje riječ o sasvim novom uvidu u blokovske podjele koje do sada nikada niko nije izrekao, pogotovo ne iz Sarajeva.

Dio treći. Iako je riječ o "manihejskoj matrici" (evo ga opet!) dokument treba podrobno analizirati, ali unaprijed treba reći da je proevropski i da daje smjernice za prevladavanje krize. Ujedno, nudi i čitav niz mjera. Je li ovo već spomenuto? Očekujete li da ćete saznati nešto što ne znate o tim mjerama?

Dio četvrti. Evo i jedne novine: to su principi na kojima počiva. A principi su univerzalne vrijednosti jednakopravnosti svih građana u kojim su spojeni nacionalno i građansko, što dovodi do harmonizacije odnosa. Ove principe su prihvatile partije sa izbornim legitimitetom i ta činjenica može korjenito promijeniti model i filozofiju vladanja. Kao, eto, dosadašnje platforme su nudile i potpisivale partije bez političkog legitimiteta?! Ovaj obrazac jednakopravnosti je nešto sasvim novo u političkoj retorici i uz ovu podrobnu analizu daje potpuno novi ton čitanju platforme.

Dio peti. Dejtonski ustav je insistirao na entitetskoj podjeli, a što je dovelo do getoizacije i stvaranja manjina i većina, gdje su većine diskriminirale manjine. O, pa ovo je sasvim novi pogled na bh. stvarnost! Jedna nova kritička analiza, baš kao što je i najavljeno da će biti. Zbog teritorijalizacije postoji nacionalno nepovjerenje, u miru se dovršavaju ratni ciljevi, model teritorijalizacije nacija rezultira samo jednim tipom nacionalizma, a to je militantni oblik nacionalizma. A ponuđena analiza podjednako kao i platforma nisu ništa drugo do militantni oblik antinacionalizma. No, to nema veze.

Dio šesti. Platforma otvara novu stranicu bh. politike. Daje šansu svim konstitutivnim narodima, oni preko nje mogu ostvarivati svoja prava na teritoriji cijele zemlje, pa se oni tako "debalkaniziraju". Evo ga konačno, nešto sasvim novo i neviđeno: pojam "debalkanizirati se"! Ma šta to značilo!

Dio sedmi. Platformom najviše dobivaju Hrvati. To je suština demokratskog duha platforme, jer njome prestaje nametanje većinske biračke volje. Ona štiti najmalobrojniju naciju, daje joj šansu, daje joj maksimum u ostvarenju prava. Čak i ako ona dvojica, Dodik i Čović naravno, budu opet pravili probleme, nema veze, sve će biti riješeno na nivou Federacije. Pazi sada: SDP opet brine o Hrvatima bolje od njih samih, a ako Čović, onaj čija partija ima najveće povjerenje Hrvata, bude pravio probleme, ma riješit će se ti problemi na nivou Federacije, kao i svaki put do sada. E i u ovom segmentu platforma je nešto sasvim novo i drugačije, kao i njeno tumačenje.

Dio osmi. SDP je jedna debošnjakizirana partija sa multinacionalnom matricom. Svi prigovori na ovu tvrdnju su neutemeljeni pošto ona nudi sasvim nove političke principe. Principi se opet odnose na Hrvate i njihovu zaštitu. Ovo treba pozdraviti, jer partije okupljene oko platforme zagovaraju proevropsku politiku i demokratizaciju BiH. Ovo ne smije biti zaustavljeno, čak i ako bi Dodik-Čovićevci to i pokušali, a hoće sigurno, takvi su oni. Ako su ove blagodeti za Hrvate prepoznale NSRB i HSP, ma mora i Čović. I ovo je nešto sasvim novo u političkoj retorici, a tek ova ponovljena briga o Hrvatima se nikada u povijesti nije desila!

Dio deveti. O trećem entitetu nema ni govora. E neće Dodik još neki entitet progurati (a kao do sada jeste!). Neće to dati ni međunarodna zajednica. I kratko i jasno nema ništa od RS niti nekakvog čovićevskog eniteta. Ako to urade, neka znaju da će Hrvati najviše izgubiti i to kao najmalobrojnija nacija. A ako se nastave igrati pričom o trećoj jedinici, odoše Hrvati u nacionalnu manjinu, pa nek onda vide šta će. Eto ga još jedan aspekt platforme, nov sasvim drugačiji i demokratski, ma riječju: proevropski.

Dio deseti. Ko ne prihvati platformu vodi Hrvate u demografsku katastrofu i grobnicu hrvatskog nacionalnog interesa. Čović opet ne zna šta je prava briga za Hrvate, a za njim sve više i Ljubić. Zbog koga? Zbog Dodika. Dodik je kriv za sve, a i neće da sluša SDP.

Eto, bio je ovo jedan sasvim novi pogled na platformu koja u biti i prije svega štiti Hrvate. Kako i od koga? Od njih samih i Dodika. Kako? Boreći se protiv nacionalizma, a svi koji to ne prepoznaju su nacionalisti. Ne samo da su ideje sasvim nove i nimalo unitarne nego i ponuđena politička analiza uvodi sasvim novu dimenziju hermeneutike političkih tekstova. I konačno, Dodik-Čovićevci tek sada imaju realan i opravdan strah za budućnost i srpskog i hrvatskog naroda na ovim prostorima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana