ISTINU GOVOREĆI

Zato se nakon penzionisanja u memoarima otvore pokušavajući da spasu dušu naknadnom istinom. U knjizi “Kad ovacije utihnu” Vilijama Montgomerija sve vrvi od onoga što bi se nazvalo istinom o događajima na prostoru bivše SFRJ, za razliku od zvaničnih stavova SAD. Zvanično - mnogo toga je predstavljano kao djelovanje za mir, demokratiju, stabilnost, nepristrasnost, a stvarno je bilo potpuno drugačije. 

Istina sa zadrškom

Vilijam Montgomeri je kao karijerni diplomata bio ambasador SAD u Bugarskoj, Hrvatskoj, SR Jugoslaviji, bio je i predstavnik Stejt departmenta za BiH. Njegovi iskazi su veoma važni, jer oslikavaju djelovanje najmoćnije svjetske sile koja je bitno uticala na istorijske tokove raskomadanih i rastočenih balkanskih država. Poredeći svoja iskustva specijalca u vijetnamskom ratu sa djelovanjem američkih diplomata, Montgomeri piše: “Vidio sam kako moji nadređeni komandanti, svjesno ili nesvjesno, u svojim raportima akcentuju sve što je pozitivno kako bi pokazali da je naš pristup ratu uspješan. To je nešto što sam sve više mrzio tada, a i kasnije kada su moje kolege ambasadori iste takve izvještaje slali iz područja kao što su Bosna i Priština. Ono što je mnogo gore, bila je svijest o tome kako su ove pogrešne informacije nailazile na dobrodošlicu na višim nivoima naše vlade”. Ovo je potpuna ilustracija stanja koje su godinama američke diplomate i njihove zapadne kolege kreirale i potom opravdavale događaje u BiH, kako prije izbijanja rata i američke nesumnjive odgovornosti u rušenju Kutiljerovog plana za mir u BiH, tako i poslije rata. Cilj je uvijek isti - spriječiti međusobne dogovore suprotstavljenih strana i njihovih predstavnika. Amerika je u godinama nakon Drugog svjetskog rata, zbog politike svojih vlasti, postala najneomiljenija država na svijetu u političkom smislu.  Započinjala je i vodila razarajuće ratove (naravno, sve daleko od SAD), huškala i pomagala drugima da se bore protiv njenih ideoloških i onih drugih protivnika, miješala se u unutrašnja pitanja čak i svojih saveznika, prisluškivala i ponižavala njihove lidere, svrgavala neposlušne vladare drugih država, a sve u ime “svjetskog mira i  demokratije”. Potencirajući svoju izuzetnost (?!), sve proglašavaju američkim interesom bez obzira na to o kojim se dijelovima zemaljske kugle radilo. Zato svi od nje zaziru i niko je ne voli, osim kosovskih Albanaca, a oni albanski je toliko vole da su američkom predsjedniku Bušu ukrali sat sa ruke, jer je bio zatečen oduševljenim dočekom u Tirani.

Ljubav sa bošnjačkim muslimanima je nešto drugačija, jer su oni razapeti stremljenjima prema umetu kao zajednici muslimana cijelog svijeta, a svjesni snage i značaja Amerike i njene uloge prema Srbima. Uostalom, politika SAD prema Srbima je decenijama unazad konzistentna. Ono što su činili i čine prema Srbiji (indirektno i prema Srpskoj) nije nepoznato. Pored ostalih, to potvrđuje i skori  izvještaj Ministarstva spoljnih poslova Narodne Republike Kine u kome se, između ostalog, navodi da su “SAD koristile, pod maskom demokratije, slobode i ljudskih prava svoju organizaciju NED (Nacionalna zadužbina za demokratiju) radi  infiltracije, miješanja i subverzije protiv drugih zemalja. To je grubo narušavalo suverenitet drugih zemalja, njihovu bezbjednost i razvojne interese, očigledno kršeći međunarodno pravo i osnovne norme  međunarodnih odnosa i ozbiljno ugrožava svjetski mir i stabilnost”. Kineski izvještaj navodi kako je “NED zapravo rukavica američke vlade koja se bavi podmetanjem državne vlasti u drugim zemljama, miješanjem u unutrašnje stvari drugih zemalja, podsticanjem podjela i sukoba, zavaravanjem javnog mnjenja pod izgovorom promovisanja demokratije”.

Ovi navodi su slika i prilika djelovanja Ambasade SAD u Sarajevu i ambasadora Majkla Marfija koji svakodnevnim saopštenjima grubo napada rukovodstvo Republike Srpske, šireći laži i dezinformacije. Sve to se još izdašno finansira preko mreže navladinih organizacija, medija i opozicije, koji se suprotstavljaju donošenju zakona kojim bi bilo javno objavljivano koliko novca i od koga dobijaju za svoje djelovanje protiv vlasti Srpske, a u Srbiji još i više.   

Sankcije za prezir

Imajući u vidu detalje koje Montgomeri iznosi u svojoj knjizi, citiranjem pojedinih dijelova može se definisati i današnja pogubna politika SAD na Balkanu, posebno kada je u pitanju BiH i Kosovo*.  Komentari na ono što piše Montgomeri skoro da i nisu potrebni. Tako na jednom mjestu navodi: “Prezirem ekonomske sankcije koje su bile uvedene Srbiji. Šteta koje su na direktan ili indirektan način nanijele strukturi društva u Jugoslaviji i susjednim zemljama nikada nije bila adekvatno dokumentovana… Prilično je lako nametnuti sankcije da bi se pokazalo da “međunarodna zajednica nešto radi”. Ovo nam je poznato i u sadašnjem vremenu. 

Kako piše Montgomeri, nije nikakva tajna da “u Vašingtonu postoji oko dvjesta ljudi zaduženih za spoljnu politiku koji imaju veliko interesovanje i znanje o događajima na Balkanu… Kombinovana težina tih dvjesta ljudi određuje našu politiku na Balkanu. Gotovo svi su sazreli u vrijeme nasilnog raspada bivše Jugoslavije ili je taj događaj obilježio njihov život. Za većinu njih to je predstavljalo odlučujući trenutak u profesionalnoj karijeri. Taj region u njima izaziva strastvena osjećanja i za njega ostaju vezani posredstvom mreže kontakata (ovo je važno napomenuti) koja uglavnom operiše neformalno i nezvanično. Ima neobično malo razlike u njihovim stavovima i još manje šanse da će ih ikada promijeniti. Ti pojedinci dijele dva značajna uvjerenja na kojima se temelji naša politika prema regionu… Prvo je da su glavni krivci za nasilje koje je pratilo raspad bivše Jugoslavije bili Srbi predvođeni Slobodanom Miloševićem. Prema njihovom mišljenju, Bošnjaci (bosanski muslimani) bili su žrtve užasne agresije koju su počinili Srbi, što se vidi na primjeru masakra u Srebrenici, raketiranja Sarajeva i etničkog čišćenja koje se dogodilo u gotovo svim dijelovima te zemlje. I danas, više od 14 godina (napomena  - da je knjiga pisana sada, stajalo bi 29 godina) od okončanja sukoba, ta grupa gleda BiH kroz takvu prizmu. Skloni su sumnjama u bosanske Srbe i podržavaju ideju o jačanju centralne vlade BiH smanjenjem ovlašćenja koja su dva entiteta - Republika Srpska i Federacija BiH, dobila Dejtonskim sporazumom. Ni pod kakvim okolnostima ne bi razmatrali ideju podjele BiH.  Drugo pitanje oko kojega su svi saglasni odnosi se na to da je jedino moguće rješenje za Kosovo, nezavisnost unutar njegovih postojećih granica.” 

SAD u službi političkog Sarajeva i Kosova*

Dalje piše: “Jedna od najstarijih izreka u našoj diplomatskoj službi glasi: Tamo ste gdje sjedite. (misli se na sjedište ambasade). Drugim riječima, vaša fizička lokacija nesvjesno, ali nesumnjivo utiče na vaše stavove o određenoj situaciji. Naša ambasada u Sarajevu, tako, svakodnevno daleko više komunicira sa Bošnjacima nego sa bilo kim drugim, što se bar  za vrijeme mog rada u diplomatskoj službi odrazilo na način na koji je izvještavano o situaciji u BiH. Slično je i u Prištini, gdje su izvještaji američke misije odražavali očigledan proalbanski i antisrpski stav.” Govoreći dalje o tome šta su radili Amerikanci, Montgomeri piše: “Sjedinjene Države su svoju politiku na Kosovu zasnivale na Rezoluciji 1244, ali potpuno ignorišući dijelove koji nam se nisu dopadali. Iskreno rečeno, vjerujem da ti nepoželjni dijelovi jednostavno nisu ni postojali u našoj svijesti. (iako) Rezolucija 1244 poštuje teritorijalni suverenitet Jugoslavije (sada Srbije),  uključujući Kosovo i predviđa selektivni povratak jugoslovenskih (srpskih) bezbjednosnih snaga kako bi štitile kulturno i vjersko nasleđe. S naše tačke gledišta, nijedna od ovih odredaba nije bila relevantna. Htjeli smo da promijenimo izvjesne aspekte Dejtonskog sporazuma da bismo centralizovali vlast, ali to nisu željeli bosanski Srbi”.

Srpska poštuje Dejtonski sporazum i međunarodno pravo

Ne treba bolji dokaz kako su SAD kršile i krše međunarodno pravo i međunarodne sporazume, tražeći od Srba da to prihvate ne tražeći ispunjavanje onoga što piše u međunarodnim dokumentima koje su potpisale i SAD. I ranije smo bivali izloženi brojnim zapadnim pritiscima, ali svakako nismo ni zbunjeni ni ludi, jer znamo da to što i danas radi američka ambasada u Sarajevu vodi nestanku Republike Srpske i srpskog naroda u BiH. Zato Republika Srpska insistira na dosljednoj primjeni Dejtonskog sporazuma, Povelje Ujedinjenih nacija, međunarodnih paktova o građanskim i političkim pravima, kao i ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, a što su sve dokumenta koja su poimenično navedena kao sastavni dio Ustava BiH kao Aneksa 4. Dejtonskog sporazuma. Kao što je i navedeno u Deklaraciji  o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda koju je donio Svesrpski sabor održan 8. juna ove godine, a potom je usvojile narodne skupštine Republike Srpske i Republike Srbije,  u kojoj između ostalog piše: “Svesrpski sabor konstatuje da je Republika Srpska zadovoljna visokim stepenom autonomije definisanim Dejtonskim mirovnim sporazumom, stoga insistiramo na suštinskom i formalnom sprovođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao međunarodnog ugovora koji se ne može jednostrano ili putem intervencionizma mijenjati.

Svesrpski sabor smatra da Republika Srpska može u mjeri u kojoj ocijeni kao cjelishodno da aktivira sve nadležnosti koje su prema Dejtonskom mirovnom sporazumu predviđene kao nadležnosti entiteta. Svesrpski sabor osuđuje svako nepoštovanje i kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i demokratskih procedura u BiH, nametanje zakona, preglasavanje konstitutivnih naroda, prenos nadležnosti sa entitetskog nivoa na centralni nivo, kršenje ljudskih prava i sloboda, te garantovanih prava srpskog konstitutivnog naroda na slobodno i samostalno odlučivanje i djelovanje unutar dejtonske Bosne i Hercegovine. Svesrpski sabor smatra neprimjerenim postavljanje visokog predstavnika u BiH suprotno Aneksu Dž Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je propisano da je za imenovanje visokog predstavnika potrebna saglasnost strana ugovornica, kao i odgovarajuća rezolucija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.”

Ko drukčije kaže, kleveće i laže.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.