Irak ili Iran ѕa čovjeka

Bosna i Hercegovina, lično i personalno, već odavno glumi svjetski faktor. Masakr u Srebrenici, i to samo onaj drugi dio, kad su stradali muslimani, ne smije zaostajati za holokaustom ili genocidom u Ruandi, Sijera Leoneu ili Sudanu. Otvoreno razočarenje bošnjačkog vođstva malim brojem ubijenih Bošnjaka pokušava se nadomjestiti kvalifikacijama, pa se svaka bošnjačka smrt ili zatvaranje u ratu zove "genocidom". Čak i politički potezi srpskih političara se često nazivaju tim bespametnim imenom. Od propagiranih, i čini se, željenih 250.000 poginulih i ubijenih, ispostavilo se da je broj pet do šest puta manji. Ispostavilo se da je od 100.000 mrtvih u ratu, u građanskom ratu u BiH, veliki broj Srba, što civila - što vojnika. Ima među mrtvima i Hrvata. Srbi i Hrvati su, međutim, srećni što ih nema više mrtvih. Da, u građanskom ratu. Srbija je tužena za "agresiju", i to u Hagu, ali nije uspjela dokazati "agresiju", ali nikom sa bošnjačkih televizija, uključujući državnu i Federalnu, ne prestaje se onaj naš nesrećni rat zvati "agresija". Što se Srba tiče, pa i Hrvata, ovih desetine hiljada mrtvih im je puno, previše za male narode kakvi su njihovi. A i znaju da se ratovi ne dobijaju vlastitim mrtvima, već mrtvima onih drugih. Rat je gadna stvar, između ostalog i zato što hrabri i dobri ljudi gube živote prije kukavnih i loših. Loše koji prežive kasnije pobije sama država. Kao Cacu Topalovića i Ćelu Bajramovića, Juku Prazinu i Veselina Vlahovića. Ovaj zadnji, Batko, umače na vrijeme u te Španije i Rumunije, inače bi se RS pobrinuo za njega kao što se Sarajevo pobrinulo za prvu trojicu iz predzadnje rečenice.

Država za Zlatka

Država kakvu imamo danas, Bosna i Hercegovina, u takvom je stanju da njeni zvaničnici i barjaktari moraju sve češće ponavljati kako je BiH država. Srpska, u međuvremenu, postaje toliko državotvorna da ti isti moraju sve češće, poput kakve istočnjačke mantre, ponavljati da Republika Srpska nije država. Čak se zove i daleka Amerika i Engleska, vuku se za rukav sa riječima "Recite im! Recite im da Republika Srpska nije država! Recite im!" Naravno, Amerika i Engleska urade šta kaže Bosna proleterska, podignu kažiprst pred oči, pokrenu ga naprijed-nazad i kažu "Ne, ne i ne. Bosna i Hercegovina jeste država, a Republika Srpska nije". Ja dodam, dok se ne predomisle. Uz to se prave ozbiljni kao pred veliku nuždu, kao da im se čitavo vođstvo SDP-a zaglavilo na kraju debelog crijeva, pa ne ide naprijed i neće da se vrati nazad, u trbušne lavirinte. Baš je nedavno vlasnik SDP-a Zlatko Lagumdžija bio u slobodarskoj Americi, išao po dnevnu zapovijest. Ne znamo je li dobio kakav novac ili lijepu riječ, ili je, što je vjerovatnije, dobio po tintari jer mu sve teže ide amerikanizacija onog dijela Bosne koji nije bošnjački. Jer, ispalo je da u "državi za čovjeka" koju nam je namijenio i u kojoj je predsjednik Bošnjačkog instituta, nema haira (turc. rahatluka i berićeta) ni za Bošnjaka. A Bošnjaci birali Hrvata Hrvatima i ponekog Srbina Srbima, pa ni tako nisu dobili državu za Bošnjaka koju im je Zlatko ispod stola nudio. Dobro, Zlatko Lagumdžija je ipak imao državu za čovjeka, za Zlatka, čak je i u Švajcarskoj bio sa ostalim Bošnjacima - antifašiziranim kosmopolitama, da oslobode pedeset miliona bega Adila Zulfikarpašića i ono zlato koje je već desetinama godina bilo mučki i fašistički zatvoreno u švajcarskoj banci. Pare i zlato su, valjda osjetivši slobodu i sekularizam Zlatka i ostatka ekipe, netragom nestali još prije nego su Zlaja & raja sjeli da popiju i zapale duvan na ćošetu aerodroma rezervisanom za duvandžije.

Zlato za Zlatka

Te pare i zlato halalim, nisu moje. Voljeli bega Adilbega ili ne, ja mu želim rahmet lijepoj duši i dženet vječni, da u Alahovoj bašči uživa kao bosanski političar na godišnjem odmoru plaćenom tuđim parama. Adilbega sam poštovao više nego ove pseudoljevičare i pseudoantifašiste, gologuzane i stećkologe bosanske. Ljudina je to bila, ako ništa - ostavio iza sebe da fukara ima i jesti i mesti, da se isplati jamit' havaplov pa "spičit" za Švicu. Ni bresposlen radnik neće na protest u Rajvosa ako mu ne daš deset maraka i sendvič. A beg ostavio da se isplati i avion iznajmit'. Usput, šef demokratske i sekularne stranke na vlasti u sekularnoj i demokratskoj državi bio na samitu islamskih zemalja. Uh, pardon, ministar inostranih poslova sekularne, demokratske, nedjeljive, jedinstvene, nesrpske i nehrvatske BiH bio među beduinima, prvi među jednakima. Zašto nesrpske i nehrvatske? Pa, Srba i Hrvata u BiH se to ne tiče, pa ih nije ni pitao. I u Savjetu bezbjednosti se ponaša kao u državi za Bošnjaka, pošto mu je njihova volja, čini se, iako se sad zna da je i to privid, jedina važna. Volja izabranih Srba i Hrvata (onih koje su izabrali Srbi i Hrvati), samo je, čini se, smetnja daljoj demokratizaciji, amerikanizaciji i isl... Htjedoh reći... A zašto ne reći? Islamizaciji. Da, dobro ste pročitali, islamizaciji a ne islandizaciji. Može neko kazati da Zlatko ide na samit islamskih zemalja za dobro svih nas, ali ja mu ništa ne vjerujem, i to već kojih deset godina. Tad sam SDP nazvao "SDA lajt". Moj drug Stanka reče tada "Nije ti to SDA lajt već SDA hard. Gori su ti ovi od SDA, SDA je triput poštenija i razumnija od ovih". Tako se i pokaza, da ga Bog pomože i da mu dadne još pameti mimo ove sile što mu je već dao.

Sirija za čovjeka

Puste pameti nikad dosta. Da je pameti do kadije kao od kadije, ne bi se do kadije po pamet moralo ni ići. Kadija vam je, ako treba rječnik, sudija, i to šerijatski. A šerijat je... Ufff... Ipak vi uzmite taj rječnik ako ne znate. Nije sramota ne znati, sramota se pravit' znalcem. Još uvijek oni koji nisu Srbi znaju od Srba bolje šta je dobro za Srbe. Pa, eto, i ne pitaju ih. Zlaja je pitao svoga, Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, hoće li podržati amerikanizaciju Sirije i samouvjereni ulazak evropske i američke vojske u još jednu suverenu zemlju. Hrvatskog člana Predsjedništva nije morao ni pitati, i on je bošnjački član. Srpskog člana troglavog Predsjedništva Nebojšu Radmanovića, naravno, nisu ni pitali ni koje je Irak, a koje je Iran. Zlatko je, po starom multikulti-nacionalsoc-antifa običaju po kojem cilj opravdava sredstva, izjavio kako je htio biti uz sav napredni, antifašistički američki svijet i kako je to sve s ciljem našeg nam ulaska u Evropu. A u Siriji je stanje takvo da ih jedino američko bombardovanje može spasiti od mizernog života na koji su, zaslugom Amerike i Engleske (obje proleterske - nema veze s vezom, ali se rimuje, pa mi drago napisat') osuđeni. Istina, ima onih koji se raduju američkoj intervenciji i municiji od osiromašenog urana koja će generacije usrećiti mutacijama i karcinomima, ali ima, srećom, i onih koji to ne priželjkuju. Usput, sirijski pobunjenici baš i nisu uvijek Sirijci. Ima tu puno Rusa, Latinosa, Amera, Srba, Hrvata, kojekakvog šljama spremnog da ubije za novac. Ne bih se mogao zakleti, ali se ne bih ni čudio da svi oni sebe, iako ubijaju u tuđoj vojsci i u tuđem ratu, za krvave američke pare, smatraju antifašistima, borcima za slobodu i sve što na svijetu vrijedi. Stvarno, kod ovolikog antifašizma, demokratije i slobode na svijetu, poželi se čovjek kakve diktature...

Persija za čovjeka

Rimska strategija osvajanja arapskog svijeta, tada višestruko civilizovanijeg i naprednijeg od rimskog, koštala je Rim neslavnog kraja. Ostao je Vatikan, da svjedoči o rimskoj dobroti i pokaže rimsku beskrupuloznost. Rimske akropole i spomenici su puni prizora rata i pokolja u organizaciji nekada vječnog Rima. Arapski crteži i reljefi oslikavaju rad, trgovinu, multikulturalnost i harmoniju. Kamile nose blago, konji nose trgovce raznih lica i nošnji raznih naroda, a ne vojskovođe. Uvjereni svaki put da se radi o mekušcima i šminkerima, Rimljani su potrošili 4 (slovima: četiri) Cezara samo u Persiji. Ubilo ih u krađi, na tuđem. Jedan, Valerijan, zarobljen je i ostatak života je proveo u tvrđavi u rimskom stilu, nasred današnjeg Irana, izgrađenoj za njega i oslikanoj slikama njegovog poraza. I sad Amerika potcjenjuje civilizaciju dvadeset puta stariju i uljuđeniju od svoje. Prikazuju nam te narode kao primitivne i krvožedne. I nas su tako prikazali, ali sad shvatam da je to, istorijski gledano, bio golem kompliment. Rimski silnici su pošli jednom, vodeći za ono doba nevjerovatnih 70.000 vojnika, naoružanih do zuba, najedenih i napojenih. Okuražili su se dodatno kad su shvatili da je u daljini samo 10.000 ratnika. I to s kraljem na čelu, za kojeg su čuli da se šminka pred bitku, kao rimske žene. Malo su se pokolebali kad su na njih jurnule hiljade konjanika u oklopima kakve će Evropa vidjeti tek za 15 vijekova, sa konjima na kojima su bili oklopi kakve Evropa nikad u svom vijeku neće vidjeti. Nije im bilo jednostavno ni kad su im rđave limove na grudima počele probijati tvrde strijele od termički visokoobrađenih legiranih čelika ispaljene s konja, iz dvostrukih lukova ojačanih metalom. Metal je prekrivao tvrdo mišićje sirijskih vojnika koji su sedam godina jačali tijela i usavršavali ratne vještine, sedam godina prije nego što bi ih regrutovali u profesionalnu vojsku. Loša procjena je loša stvar. Dobra procjena je plod niza loših procjena. Ipak, loše procjene ne rezultuju uvijek dobrom procjenom. Amerikanci, današnji Rimljani, ipak, imaju bolji način. Nagovore sirotinju da se pobuni, obećaju im da će biti para, ženskinja, svega, i to na ovom svijetu, samo ako ih poslušaju. I da će imati "Mekdonalds" na svakom ćošku. Daju odma' neke pare, da ne misle furešti (vidi rječnik dalmatinizama) da je beg cicija. Plate i za taj nevladin sektor, za prava pasa i mačaka, kamila i nemila, ako usput reklamiraju američke vrijednosti. Hm, moram jednom saznati koje su to američke vrijednosti. Mora da ih ima, čim se o njima toliko priča. Možda ima i neka koju smo imali i prije amerikanizacije Evrope, Afrike ili Azije. Možda ima nešto i o poštenju na tom, kako mi se čini, jako kratkom spisku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.