Grupni portret s

Tako su još jednom pokazali neodgovornost prema najvišoj instituciji Republike Srpske. Besmislice su da to čine s ciljem zaštite ustava, zakona i poslovnika. Oni ih zapravo krše optužujući druge za svoju nemoć i šest puta zaredom izgubljene izbore od 2006. godine. Znaju dobro da sigurno gube i izbore 2018. godine, pa pokušavaju nasiljem i drekom pokazati da još postoje, makar i kao razbijena vojska. Dobili su zadatak i uporno ga izvršavaju. Pri tome takozvani predsjednik SDS-a tvrdi da je spreman da se u Skupštini i pobije, a ostali ga prate prijeteći da su spremni na sve oblike vanparlamentarne borbe i sukoba na ulicama. Aktivirani su i loši đaci mustre za revoluciju koju je Zapad koristio za rušenje Slobodana Miloševića. Opet se dijele brda novca preko Budimpešte uz lekcije kako rušiti autoritet Milorada Dodika i Vlade Republike Srpske.

Vremena su se promijenila i situacija u svijetu. Na djelu je vraćanje nacionalnim interesima i resuverenizacija država koje su i članice Evropske unije i NATO-a. Bivši slovenački predsjednik Milan Kučan na konferenciji "Izazovi na putu ka EU" održanoj u Bečićima, govorio je da je "NATO danas žandar koga se treba plašiti. NATO u koji je ušla Slovenija, nema veze sa NATO-om u koji je ušla Crna Gora. Tada je to možda bio dio prestiža, danas je NATO postao prijetnja, žandar koga se treba plašiti". I to potvrđuje opravdanost Rezolucije o zaštiti ustavnog poretka i vojnoj neutralnosti koju je Narodna skupština donijela na prošlom zasjedanju. Bježanje od glasanja o vojnoj neutralnosti potvrđuje kukavičluk i neodgovornost opozicije. Oni koji su nekad rušili Miloševića dobili su loše imitatore. Nekad otpor, danas retard.

Zato se već dvije godine prave razni protesti, događanje naroda koje u najvećim gradovima Srpske sakupi samo hiljadu članova opozicije. Nemaju podršku za kukanje i "pišćanje". Ipak, važno im je da u svijet odu slike o "mirnim nenasilnim protestima", ali se onomad Ranka Mišić zanese i preglumi u jurišu na Narodnu skupštinu. Sada ambasadorski vojnici osvajaju astale po salama i misle da će time blokirati parlament Srpske kao dokaz da vlast ne funkcioniše i da ništa ne valja. Za prenemaganje i glumatanje opozicija ima uzor u blokadama koje je Aljbin Kurti sa svojom strankom pravio u skupštini lažne države Kosovo. Ostalo je još da u Narodnu skupštinu unesu suzavac, pa da budu pravi Aljbin Govedarica, Kurti Borenović i Dragan Čavić bez stranke. Pardon, Čavić ima najveću opozicionu stranku u Skupštini grada Banjaluka sa čak dvojicom odbornika. Kažu da su oni najjači iz tog saveza, jer SDS i PDP imaju samo po jednog odbornika. Svi zajedno imaju četiri odbornika od 31 koliko ima u banjalučkoj skupštini.

Nakon promjena na čelu SDS-a i PDP-a, zapadnosarajevski ambasadori su i SNSD-u govorili da na čelo treba doći novi lider, mlađi od Dodika. Poznato je svima, osim njima dvojici, da su Govedarica i Borenović instalirani da očekivano izgube sljedeće izbore, a onda će članstvo pozvati Mladena Bosića/Ivanića da se ponovo vrate na čelo tih stranaka. Kada su dva Mladena shvatili da se neće imati gdje vratiti, jer će SDS/PDP propasti nakon izbora, ponovo su aktivni i pokušavaju krpiti rupe i provalije. Rade iza leđa Govedarici i Borenoviću, ali oni su i pristali da budu samo maske i ništa više. Nevjerovatno je koliko svi ti složni saveznici rade jedni protiv drugih. Znamo to iz prve ruke, jer se pred vratima SNSD-a, DNS-a i SP-a uhvatio red brojnih funkcionera, poslanika i odbornika saveza za primjenu. Napuštaju odavno havarisani brod u strahu da će ih vrtlog izbornog poraza zauvijek politički sahraniti. Čini se da je ta raspuštena vojska svjesnija svog poraza nego što je Dodikova koalicija svjesna još jedne izborne pobjede. Čini se nikad veće.

Kad ne može pobijediti na izborima, opozicija se dosjetila originalnog recepta pentranja na vlast prije izbora. Tako prepodobni Zoran Latinović iz SDS-a žestoko poražen na prošlogodišnjim izborima za načelnika opštine Gradiška, traži da Dodik podnese ostavku na mjesto predsjednika Republike. Govedarica, visoko uzdignute glave, traži da Dodik raspusti Narodnu skupštinu. Nisu još tražili da raspusti i savjete mjesnih zajednica, jer su u većini opština pobijedili kandidati SNSD-a.

Bakir Izetbegović je izgubio sve tačke oslonca, osim takozvanog saveza za primjenu njegove politike. Sva njihova dreka protiv Republike Srpske i njene vlasti propali je pokušaj skrivanja šurovanja sa Bakirom i SDA. Čuvaju tako Savjet ministara i Parlamentarnu skupštinu BiH, zapravo Ivanićeve, Bosićeve, Šarovićeve, Mektićeve, Crnatkove, Tadićeve i brojne druge fotelje. Zahvaljujući njima, Bakir je nesmetano sprovodio sve zamisli o nastavljanju politike svog oca Alije i njegove Islamske deklaracije. Preko Ustavnog suda BiH rušio je 9. januar kao Dan Republike Srpske, falsifikovao rezultate popisa stanovništva preko Tužilaštva BiH, napadao Srbiju revizijom presude za navodni genocid u BiH, zabranjivao narodni referendum. Ustavni sud BiH je skoro potpuno izgubio legitimitet ispunjavajući po hitnom postupku svaki Bakirov nalog. Sve s ciljem rušenja Republike Srpske, njenih istorijskih datuma, nadležnosti i prava koja joj pripadaju po međunarodnom Dejtonskom sporazumu.

Nakon djelovanja visokih predstavnika Volfganga Petriča i Pedija Ešdauna, nastavljena je praksa političke represije i ekonomskog izrabljivanja Republike Srpske. Kada predsjednik Republike Srpske pozove predstavnike svih političkih stranaka i institucija na dogovor o zaštiti prava i interesa Republike, svi se odazovu osim Bakirovog saveza za primjenu. Još se time i hvale. Jednom su došli na dogovor o reagovanju na ukidanje 9. januara, ali su odbili da iskoriste jedini efikasan instrument koji razumije političko Sarajevo i ambasade koji podržavaju bošnjačke zahtjeve. Na Dodikov prijedlog da se povuku iz vlasti na nivou BiH, kao što je SNSD 2007. godine blokirao djelovanje vlasti BiH, primjenaši su odgovorili da će to razmatrati. Nisu ni mislili na povlačenje, jer je to javno potvrdio i sam Bakir u intervjuu turskoj agenciji Anadolija. Rekao je da su mu došli na noge Ivanić, Bosić i Čavić i rekli da im ne pada na pamet da izađu iz vlasti sa SDA.

Na kraju će od takozvanog saveza za promjene ostati upamćena slika "pistaća" koji sprečavaju skupštinsko rukovodstvo da vodi sjednicu. Ostaće njihove face koje su mnogo rekle o njima u tih nekoliko minuta jadnog trijumfa. Svaka faca je studija slučaja za sebe i svih zajedno. Narodna skupština Republike Srpske, za razliku od njihove vlasti u Sarajevu, radi u skladu sa svojim nadležnostima, po Ustavu i Poslovniku. Kao i Vlada i predsjednik Republike Srpske. Tako će biti i poslije izbora do kojih je manje od 11 mjeseci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.