Govora mržnje nema

Ovo pitanje sam i sama često postavljala, otvarala ovu temu, ali svaki put bi me dočekali odgovori koji diskvalificiraju i autora i pitanje, a ne navode pouzdane i provjerljive podatke o odnosu različitih regulacijskih tijela prema ovom problemu. Ili, možda ipak u tome i leži odgovor? Govor mržnje nas se ne tiče! Ako ga ima ponegdje, izvolite pa se žalite, pa što bude. Nema sankcija, pa to nije evropski trend, a i sputava slobodu govora i izražavanja. Svaka sankcija medijima je retrogradna pojava, a ako je već mora biti, onda će to biti prema odluci suda, a ako baš mora biti izrečena i bez suda, onda će to biti prema medijima koji nisu u taboru izabranih i koji neće moći nauditi onome koji je donio presudu, pardon sankciju.

Često se čuje da internetski portali nisu u nadležnosti naših regulacijskih tijela, jer se to nigdje u Evropi ne radi. Ovo je veoma zanimljivo, imajući u vidu da ovi portali jesu elektronski mediji kao i da je Evropski parlament 2007. godine donio jedan dokument o tome. Dokument ima naziv "Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama". Cilj ove direktive jeste uspostavljanje zajedničkog pravnog okvira za zemlje Evropske unije, ali i uvjeta za one koje žele ući u EU, pa tako i za BiH. Ovom direktivom se nastoji pratiti razvoj audiovizualnih tehnologija. Ovo je dobar povod da upravo regulacijska tijela u zemljama poput BiH potaknu dijalog o ulozi internetskih portala kao sve atraktivnijeg audiovizualnog medija. Dakako, ne sa ciljem da nametnu staljinističke metode kontrole medija, jer to ne dozvoljava ni direktiva, već da maksimalno doprinesu smanjenju govora mržnje u elektronskim medijima, a tako bi se istovremeno smanjio i govor mržnje na portalima. Tamo gdje su internetski portali i njihovi virtualni forumi sjemeništa mržnje, otvorenog nacionalizma i nerijetko fašističkih pokliča neophodno je voditi mnogo veću brigu o tome nego što je to slučaj u mirnijim i uređenijim zemljama, a ne naprosto ignorirati portale zato što nema eksplicitnih preporuka za brigu o njima. Nije točno da je kontroliranje huškačkog jezika i poziva na linč takav tip kontrole medija koja pribjegava isključivo cenzuri i koja želi onemogućiti ljude da otvoreno kažu ono što misle, osjećaju, žele… Ali u medijima koji imaju definiranu uređivačku politiku ili, još gore, u javnim servisima ni na koji način se ne bi smio potkrasti huškački jezik, naprosto zato što su javni servisi i odnose se istodobno na sve građane ove zemlje, a ne nipošto na samo neke. Nije bez razloga sa svih strana apelirano da nakon tragedije u Širokom Brijegu mediji desetostruko više obrate pažnju na retoriku i način izvještavanja, upravo zato što u ovisnosti od vokabulara koji koriste mediji, slika može biti neusporedivo gora u virtualnim forumima, jer tamo nagoviještena emocija sa medija dobiva svoj otvoreni i neprikriveni izraz. Ako je onako usput na mediju nešto okarakterizirano kao fašističko, na forumima će to prerasti i po pravilu prerasta u otvoreni poziv na linč za koji nitko ne snosi odgovornost, čak ni administratori, ni moderatori, vlasnici portala, nitko.

Na Internetu ćete naći sadržaje koji se kose čak i sa pravilima održavanja danog foruma, ali se zato često uklanjaju sadržaji koji ne odgovaraju nazorima i ukusu onih koji ih uređuju. Nažalost, veoma rijetko se uklanjaju oni napisi koji se shodno postojećim kodeksima ne bi smjeli naći nigdje, pa tako ni na portalima. Ukoliko nije riječ o portalima i forumima iza kojih stoji samo jedna osoba nego čitava ustanova ili udruženje, onda vlasnici portala i njihov uređivački tim zacijelo mogu - prema profesionalnoj, a što da ne i moralnoj odgovornosti, rukovodeći se veoma preciznim kodeksima koji vrijede za elektronske medije - postići mnogo više reda na forumima i jezik mržnje svesti na minimum ili čak sasvim dokinuti, a pritom ipak ne onemogućiti građane da otvoreno iznose svoje stavove. Imajući u vidu pravila foruma u kojima se kao korisnik obavezujete da nećete "širiti nacionalnu netrpeljivost ili vrijeđati građane Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge zemlje po nacionalnom ili bilo kojem drugom osnovu; objavljivati i/ili slati vulgarne, klevetničke, pornografske, uvredljive, prijeteće, rasističke, fašističke i šovinističke sadržaje, tekstove, slike, video i/ili audio zapise", ostaje nejasno kako je moguće da ovakvi sadržaji i dalje stoje na forumima, posebno ako administrator i moderator imaju ovlasti da obrišu sve poruke ili sadržaje kojima se krše pravila foruma. Možda zato što se u opisu rada administratora nalaze obaveze koje isključuju jedna drugu, a to je da će "svaki korisnik biti banovan (uklonjen, op.aut.) ukoliko krši bilo koje od pravila i uslova korišćenja foruma", dok administrator istovremeno ima "pravo, ali ne i obavezu brisanja poruka koje su izvan pravila i uslova korišćenja na forumu". Ovako postavljena pravila uistinu otvaraju prostor za najgore poruke mržnje koje nažalost rezultiraju upravo svime onim o čemu se pita i citirani autor sa početka teksta, ali i mnogi drugi, a to je zato što se poruke samo tobože sankcioniraju i što se pravila samo tobože poštuju.

(Autorka je direktor Centar za kulturu dijaloga BiH)

************************

Odgovor Regulatornoj agenciji za telekomunikacije

 RAK jedini zna sve

Autorica ne zna, ne istražuje, iznosi netočne informacije, ne zna svoj zadatak, preporučeno joj je da prouči važeću regulativu, preporučeno joj je da kada piše o složenim temama kontaktira Agenciju, preporučeno joj je još i da provjeri i navede koji su to organi nadležni za procesuiranje ovakvih slučajeva…

Evo ovako u najkraćem izgleda tekst koji potpisuje portparol RAK-a u prošlom broju glasa, reagirajući na tekst "Govor mržnje, pa šta". Prosto je nevjerojatno da gotovo u svakom svom javnom obraćanju predstavnici RAK-a pompozno objavljuju kako onaj tko se usudi progovoriti o reguliranju medija nešto ili pak ama baš ništa ne zna.

O RAK-u očito odluče pisati ili progovoriti oni koji žele da sebe predstave kao potpune neznalice. Pa je li baš sve tako kako nam s visine poručuje portparol RAK-a, ali i neki drugi članovi Agencije?

Ako je točno ono što piše gđa Odobašić, a to je da ukoliko korisnik dozvole ne postupi po odluci suda "može biti odgovoran i za kršenje uslova dozvole", onda je nejasno zašto u Pravilu 33/2008 član 3./6 o načinu dodjele i uvjetima dozvole za pružanje audiovizuelnih usluga, RAK propisuje sljedeće: "svi kodeksi i pravila će biti primjenjivi na ovu dozvolu u skladu sa njenim općim rokovima i uvjetima". Dalje se navodi nešto što gđa Odobašić ne spominje, ali je veoma interesantno. To previđaju i drugi predstavnici Agencije koji reagiraju na primjedbe u kojima se ukazuje na zabrinjavajuću ignoranciju RAK-a prema pojavljivanju različitih huškačkih sadržaja na medijima (a za to ne treba nikakva prethodna literatura). Naime u daljem tekstu stoji da korisnik dozvole ne da "može biti odgovoran i za kršenje uslova dozvole" nego jeste odgovoran, jer "U slučaju kršenja odredbi ovog Pravila, kao i drugih pravila… Agencija će izreći odgovarajuće sankcije…" (Ibid. Član 13./1) i to ne nakon odluka suda, nego "po službenoj dužnosti" prije svega ( Ibid. Član4./a).

Gđa Odobašić nastavlja svoju kritiku navodeći da Agencija ipak izdaje dozvole za audiovizualne medijske usluge, a koje su "u najkraćem usluga pod direktnom uredničkom odgovornošću, što sadržaj portala nije". Letimičnim pogledom na ozbiljnije portale kao što su Sarajevo-dž.com, 24sata.info itd. nedvosmisleno se raspoznaju članovi redakcije i uredništva koji se ni po čemu ne razlikuju od uredničke strukture u bilo kojim drugim elektronskim medijima. I možda jedno pitanje: da li se portali pri radio i tv stanicama sami uređuju? Ali, kako se nigdje u direktivama i preporukama ne koristi eksplicitno riječ portal, onda je mnogo lakše konstatirati da portali nisu dio nadležnosti RAK-a iako zadovoljavaju sve uvjete da jesu, pogotovo oni koji su pod direktnom uredničkom odgovornošću. I ovdje se može govoriti o normativnom procjepu o kojemu sam, između ostalog, pisala u tekstu koji je kritiziran, a na temelju kojega RAK ima mogućnost da ignorira portale. I konačno, nova Direktiva o audiovizualnim uslugama od 29.11.2007. na koju se opet poziva gđa Odobašić, a koja je "modernizirana" verzija direktiva iz 1989. i 1997. godine nigdje ne eksplicira riječ Internet, ali je nigdje eksplicitno niti ne isključuje, ali uistinu obvezuje na neke odrednice koje su u BiH često ignorirane.

  Sanja Vlaisavljević

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.