Govor mržnje, poziv na linč i uticaj na pravosuđe

Čitam tako i ne mogu da vjerujem kako jedan partijski lider izjavljuje kako bi i sam išao da oda počast ubijenim Srbima na Kazane, samo da je znao na vrijeme da je išao drugi. Prvi je Bošnjak, a drugi Srbin. Pomislih, zar ne bi trebalo biti obratno. Da upravo ovaj prvi ide da oda počast neovisno o ovome drugom, jer nisu tamo Srbi ubijali Srbe, nego nažalost neki Bošnjaci su ubijali Srbe. I kako se očekuje da na mjestima srpskih zločina nad Bošnjacima počast prvo odaju Srbi, tako bi se isto trebalo očekivati i u slučaju Kazana. Valjda! Uostalom, nisu se Kazani dogodili jučer, pa da se ne zna kada bi se mogla obilježiti godišnjica. Godine su prošle, a da se niko nije sjetio otići do tog sramnog mjesta za Sarajevo. E, ako će se čekati da jedni drugima najavimo posjetu na mjestima zločina, onda je poštenije da niko nigdje ne ide. To me podsjeti na običaj izjavljivanja saučešća. Zamislimo da nekome kažemo da bismo mu došli na saučešće samo da nas je pozvao! Koje poniženje za ožalošćene!

Polaganje računa

No dobro, mnogi su mislili da rat nikada neće proći i da neće ni biti potrebno polagati račun o zločinima. Valjda zato godinama niko i ne pominje tužnu priču sa Kazana. Na tom mjestu je govor mržnje postao toliko opipljiv da ga ne bi bio problem definisati. Kad spomenuh govor mržnje i definisanje tog čina, sjetih se da je u Sarajevu održana konferencija, i to regionalna, o govoru mržnje. Pogađate ko su glavni protagonisti? Udruženja za zaštitu novinara iz Sarajeva, RAK, vijeće za štampu BiH i bivši ombudsman za medije Mehmed Halilović. Kako znam da su baš oni glavni protagonisti?

Osvanuo tekst u sarajevskom “Oslobođenju” o konferenciji. Iznad teksta slika, velika slika. Na slici neki drugi ljudi. Nisu ovi glavni akteri. Vidjeh i jednog čovjeka koji se godinama bavi medijima i ukazuje na govor mržnje. Ukazivao je on koliko je god mogao i na propuste na javnom servisu Federacije. Apelovao da se zaustavi govor mržnje kojeg godinama otuda slušamo, ali niko ga nije čuo. Ne čuje ga niko ni danas. Inače, uvjerena sam da bi autor priloga o konferenciji spomenuo i njega ili ga pitao za izjavu. Čovjek je Srbin. Eh, istina nije jedan od onih “čestitih” kojima se Sarajevo diči, pa kada se nabrajaju čestiti Srbi ili Hrvati, nema dalje od dva imena. A ovaj bi možda malo drugačije rekao o temi skupa, samo da ga je neko pitao za novine. On nije mogao biti izostavljen sa pozivnice za konferenciju, bilo bi sramotno da nije pozvan, ali je zato trebao ostati nijem. I ostao je. Nema njegove izjave, nego samo izjave organizatora koji uvijek za novinare “Oslobođenja”: prvo nešto organizuju, zatim daju izjavu, pa onda dobiju prstić nagore. A što se regiona tiče, e takvih u tekstu nema. Ma kakav crni region, nema nikoga izvan Sarajeva. Baš kao da je Sarajevo podijeljeno na regije.

Optužbe i reakcije

Nego bilo je zanimljivih konstatacija na tom skupu, izgleda. Pa tako smo saznali i da “nažalost, imamo praksu da se, uglavnom, mediji optužuju za govor mržnje, dok društvo ne reaguje na govor mržnje političara, na ksenofobične izjave različitih većinskih grupa, te na toleranciju prema ženama ili osobama različite polne orijentacije”. Ma kakvi mediji i huškanje, govor mržnje ili tome slično. Ni govora. Barem ne oni pravi, dobri mediji u Federaciji. Tako kada recimo novinarka FTV iznebuha bane pred Dragana Lukača, direktora Federalne uprave policije, kojeg su do juče hvalili kao neustrašivog, pravednog, hrabrog, dok ovaj sjedi u privatnom društvu u nekom sarajevskom kafiću, pa ga počne provocirati, to onda nije nikakav neprimjeren čin koji dolazi iz medija. Tako novinarka iskače iz mraka i pita Lukača što nije na sahrani nekom nesretnom čovjeku koji je izvršio samoubistvo. Iako njen zatečeni sagovornik neće da joj odgovori na takvo pitanje-provokaciju, ona i dalje insistira, konstatuje, zaključuje. Poruka priloga: izazvati zgrožavanje nad Lukačem, dobiti želju da mu se osvetite (ako ste bliži srodnik nastradalog), da ga fizički ugrozite, da apelujete da ga smijene, da povedete ljude na proteste protiv Lukača, da ne vjerujete ljudima iz policije... Hm, ako je jezik mržnje svaki govor koji izaziva navedene posljedice, kako onda zvati ovaj koji dolazi sa FTV?

Dalje, saznajemo iz iste kuće da je još uvijek u toku sudski proces Kaletović-Popović, ali da je taj postupak i ispit za pravosuđe u RS. Ne samo da je centralna informativna emisija pretvorena u politički magazin FTV-a nego izgleda i Parlament. Pa tako parlamentarac Denis Bećirović brine o tom sudskom postupku za parlamentarnom govornicom, vršeći tako... Ma ne vršeći nikakav politički pritisak na pravosuđe! To je u stvari samo apel da se obustave nasrtaji na medijske slobode. Nije niti može biti riječ o nasrtaju na nezavisno pravosuđe!.

Dakle, kada na konferenciji o govoru mržnje govore eksperti iz Sarajeva, da li oni imaju pri tome u vidu i dva navedena primjera. Ili je za njih govor mržnje samo ono što je Popović rekao novinaru Kaletoviću? Da li je nasrtaj na Lukača izraz slobode medija ili je to poziv na linč? Da li je govor socijaldemokrate Bećirovića samo demokratski zahtjev za poštovanjem nezavisnosti pravosuđa? Da li je priča o Kazanima ili, bolje reći, nedostatak te priče u javnosti izraz poštovanja svih žrtava podjednako? I konačno, ako su na konferenciji o govoru mržnje zabrinuti zašto se samo mediji optužuju za govor mržnje bilo bi dobro napomenuti da su navedeni primjeri preuzeti iz medija. Nažalost, pomenuto nedopustivo korišćenje visoke političke pozicije za obračun sa pravosuđem u RS nije naišlo ni na kakvu reakciju u gradu na Miljacki, a očito takvih primjera nije bilo niti na konferenciji. Izgleda da je taj govor mržnje teško definisati, a još teže o njemu razgovarati sa najrazličitijim akterima javnog života u BiH. Nego, stvarno, jesu li odgovorniji političari ili mediji za govor mržnje?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.